"Zmajski borac", predstavlja se Po u "Kung Fu Pandi 4", ali nitko ne reagira na spomen tog imena. "Možda me znate kao Kung Fu Pandu", nastavlja Po i opet ništa. Od "Kung Fu Pande 3" prošlo je dugih osam godina i autori nastavka kao da propituju znaju li klinci još uvijek za Zmajskog borca Poa s obzirom da je tržište crtića u međuvremenu dobilo neke nove likove i franšize kao što su "Pjevajte s nama", "Trolovi", "Mali šef" i animirani "Spider-Man".
Ipak, sudeći po gledanosti "Kung Fu Pande 4" u američkim i hrvatskim kinima, Po je i dalje poznat i omiljen animirani lik, a klinci ga guštaju gledati kako uzvikuje "ska-doosh" te onako punašan i vječito gladan prakticira borilačke vještine. Po se uvukao u srce od prve "Kung Fu Pande" 2008. i odatle ne može izaći tako lako zbog nekih novih animiranih likova, koliko god da su postali popularni.
Radi se, na koncu, o jednoj od najkomercijalnijih franšiza studija DreamWorks ("Shrek" i "Mačak u čizmama", "Kako izdresirati zmaja", "Madagaskar", "Obitelj Croods"; spomenuti "Trolls" i "The Boss Baby"), vjerojatno i kvalitativno najujednačenijoj. Prve tri "Kung Fu Pande" toliko su dobre da ni četvrti film takoreći ne može poremetiti prosjek, neovisno o tome što nije na visokoj razini prethodnika ili sjajnog "Puss In Boots 2" kad smo kod nastavaka DreamWorksovih uspješnica.
U ko-režiji iskusnog Mikea Mitchella ("Shrek 4", "Lego Film 2") i redateljske debitantice u dugometražnoj animiranoj formi Stephanie Ma Stine, "Kung Fu Panda 4" ovoga puta suočava Poa s time da mora postati duhovni vođa Doline mira i pronaći nasljednika, "idućeg Zmajskog borca".
"Biti zmajski borac je sve što znam", Po govori senseiju Shifuu. Istovremeno s time, nad Dolinom mira se nadvija nemir pojavom starog negativca Tai Lunga, ali ubrzo doznajemo da to zapravo nije on, već je njegov oblik preuzela Ona-Kameleon, "mjenjolika čarobnica" i "kraljica preobrazbe".
Kameleonka želi Pou preoteti štap mudrosti i apsorbirati moći svih njegovih prijašnjih protivnika iz kraljevstva duhova. Da spriječi njezin naum, a u nedostatku Furiozne petorke (raštrkana na "samostalnim misijama"), Po se udružuje s lukavom lisicom Zhen koja postaje njegova "buddy" partnerica.
Četvrti dio serijala ponaša se upravo kao lepršava akcijska "buddy" komedija s mnoštvom scena akcije i komedije, najentuzijastičnije sparenih u sekvenciji tučnjave unutar ljuljajuće konobe na litici i jurnjave po napučenom gradu gdje bikovi gone Poa i Zhen, a potjera uključuje i prolazak kroz trgovinu porculana.
Ironično, jer povremeno se nastavak ponaša baš kao bik u trgovini porculana i nedostaje mu suptilnosti triju prethodnika, kao i njihove mitske duhovnosti, emotivne dubine, epske borilačke akcijnosti i prijelomne animacijske (s)likovnosti, ključnih sastojaka čarolije "Kung Fu Pande". Na primjeru ovih scena evidentno je da "Kung Fu Panda 4" ponajprije tipuje zabaviti najmlađe u publici.
Ritam je blockbusterski nabrijan i film ne uzima predah da gledatelj može na trenutak zastati i napojiti oči na još uvijek odličnoj, nerijetko i jedinstvenoj animaciji, čitavo vrijeme odvodeći likove iz jedne akcije i komedije u drugu. Akcija i komedija zasjenjuju filozofiju "Kung Fu Pande", ali toga kao da su autori svjesni pa Po ima poteškoća u pronalasku mudrih riječi, što se od njega očekuje kao budućeg duhovnog vođe.
Međutim, neobično je i da su i emocije u drugom planu za crtić koji seže u prošlost serijala, najavljuje se kao "posljednja pustolovina Zmajskog borca" i postavlja Zhen kao nasljednicu Poa i njegove franšize (onako kako je, npr., Adonis Creed naslijedio serijal Rockyja Balboe), premda je upitno bi li publika gledala "Kung Fu Liju".
Od 2008. naovamo Po je prošao dugo putovanje, duže od mnogih drugih animiranih likova, a s njime i gledatelji, stoga ostaje žal da četvrti film ne izaziva adekvatne osjećaje kako je mogao. "Kung Fu Panda 4" dovoljno je srčan, zabavan i vizualno atraktivan, posebno u odnosu na konkurenciju, ali očekivalo se malo više od potencijalnog oproštaja sa Zmajskim ratnikom. Ska-doosh!