‘Alien: Romulus‘: Osmi putnik na usputnoj postaji

Napuštena svemirska postaja za istraživanje korporacije Weyland-Yutani biva okarakterizirana kao stari relikt u filmu "Alien: Romulus" redatelja Fedea Alvareza. "Hvala bogu, još ima napajanja u ovom reliktu", kaže jedan od likova za postaju podijeljenu na dva dijela i nazvanu prema mitološkim blizancima i osnivačima Rima ("Romulus", "Remus"/Romul i Rem) gdje doslovno i simbolički vreba Alien, tuđinac.

Kad uvidimo da eksterijeri postaje scenografski nalikuju svemirskom brodu iz prvog "Aliena" Ridleyja Scotta i da se dio olupine te letjelice, "Nostroma", krije na njoj, prethodna izjava dobiva metafilmske konotacije. Originalni "Alien", znan i kao "Osmi putnik", napojio je davne 1979. SF horor franšizu i "Romulus" se kao najnoviji nastavak vraća na vrelo Scottova filma, nastavljajući gdje je on stao i kronološki se pozicionirajući između njega i "Aliensa" Jamesa Camerona.

U reliktnom "Alienu", dakle, još uvijek ima napajanja i "Romulus" je sletio u kina sedam godina nakon prijašnjeg filma "Alien: Covenant", a ima prilično dobru recepciju zahvaljujući kojoj će se sigurno snimiti još neki nastavak.

Mnogi ga kritičari i gledatelji svrstavaju na visoko treće mjesto serijala, odmah iza "Aliena" i "Aliensa", odnosno ispred (pred)nastavaka kao što su "Alien 3" Davida Finchera, "Alien: Uskrsnuće" Jean-Pierrea Jeuneta, "Prometej" i "Alien: Savez" (oba Scottova) te transfranšiznih filmova "Alien protiv Predatora 1&2".

Sve to podsjeća na primjer nedavnog prednastavka "Predatora", "Prey", koji je od većine proglašen najboljim u serijalu nakon McTiernanova izvornika kao da "Predator 2" ne postoji. No, ako se pita ovog kritičara, "Alien: Romulus" i "Prey" malčice su se precijenili. Osobno, "Romulus" je bolji od (ili u razini) "Covenanta", "AVP-a", pa i "Prometheusa", ali ne i trećeg i četvrtog "Aliena".

Fincher i Jeunet unijeli su više novina od Alvareza (remake "Zle smrti", "Ne diši") i odlazili manje utabanim stazama serijala, a "Romulus" izgleda kao "greatest hits" serijala, napose prvog i drugog dijela, uključujući i skidanje partitura Jerryja Goldsmitha i Jamesa Hornera od Benjamina Wallfischa.

Iako je pupčanom vrpcom vezan za prethodne "Aliene", pohvalno je da se Alvarez vraća korijenima i osnovama serijala nakon svemirsko-filozofski polovično uspjelog "Prometeja" (i "Saveza"), sa svime što to podrazumijeva, od interstelarnog SF-a, preko klaustrofobičnog alienskog horora psihoseksualnih konotacija i feminističkog akcijskog junaštva s plazma puškom, do sintetičke umjetne inteligencije u službi korporacije i antikorporativne satire.

"Romulus" se najviše razlikuje od drugih "Alien" filmova po tome što su likovi/glumci, predvođeni "ripleyjevskom" junakinjom Rain (dobra Cailee Spaeny, bolja od Katherine Waterston; "Covenant"), nikad mlađi kako bi se ispoštovao diktat tržišta, uključujući i diverzitet, premda potonje već opstoji u serijalu; Kay u dojmljivu tumačenju Isabele Merced nije prva "latina" sjetimo li se Vasquez, da ne govorimo o tamnoputim protagonistima poput novog androida Andyja (David Jonsson) kao spoja Bishopa i Asha u izvedbi Lancea Henriksena i Iana Holma.

Srećom, Alvarez ne pretvara "Romulus" u "Igre gladi". Alien je gladan (gladniji nego ikad) i taj "savršeni organizam" mora namiriti apetite. To će se i dogoditi kad Rain, Kay i ekipa odluče pobjeći iz rudarske svemirske kolonije u bolji život pomoću komora za kriostazu s postaje u orbiti koja se bavila istraživanjem Aliena.

Premisa je jednostavna i efektna na tragu prva dva filma (petero mladih ljudi + android/"sintetik" zatočeni na jednoj lokaciji s puno Facehuggera i Aliena), a košmarni "survival" horor brzo počinje nakon što kamera snimi zlokobno izgledajućeg ksenomorfnog izvanzemaljca u krucifiksnoj pozi.

Zbivanja su režirana dinamično i tenzično, uz oslanjanje mahom na taktilne setove i praktične efekte u spoju žustre fizičke akcije i krvavog tjelesnog horora, ako ne računamo (ne pretjerano uvjerljivu) računalnu re-kreaciju jednog poznatog "sintetika" koji se "divio Alienovoj čistoći". Neke scene su upravo izvanredne: Alvarez orkestrira nikad bolniji "rendgenski" izlazak Aliena iz nečijeg prsišta i krajnje agonizirajuće rastapanje ljudskog mesa pri dodiru s njegovom kiselinom.

Akcijska scena s kiselinom Aliena i silom teže je, pak, orkestrirana iznimno kreativno, za anale serijala, usporediva primjerice s podvodnim lovom u "Uskrsnuću". Prve dvije trećine "Romulusa" vrište punokrvni "Alien" film, ali završni čin djeluje nekako lažan, suvišan, silom nakalemljen i nametnut od producenta Scotta (oprez: blagi "spoiler").

Čini se kao da je Alvarez morao povezati "Romulusa" i "Prometheusa" ne bi li ispoštovao zbrčkanu mitologiju i kontinuitet prednastav(a)ka s motivima biomedicinskog inženjerstva, tj. "poboljšavanja čovječanstva u svemiru". Sami kraj je otvoren za Aliena: nakon "Romulusa" kao usputne postaje Osmog putnika moguće da slijedi "Remus", a možda i neki novi "Savez" ili treći bliski susret s Predatorom.