VRIJEME JE STALO Gornji Brgat još je prepun ratnih ruševina

Gornji Brgat županijski je rekorder po broju stambenih objekata koji i 25 godina nakon međunarodnog priznanja Hrvatske izgledaju isto kao u vrijeme razaranja. Trunu i raspadaju se naočigled starosjedilaca i posjetitelja. Ruševine bez krova, trošnih pročelja punih rupa od pogodaka projektila vidljive su na svakom koraku. U mjestu koje prema popisu stanovništva iz 2011. broji 199 stanovnika, devastiranih je kuća barem tridesetak, tvrdi mještanin Pero Vojvodić i otvoreno se pita gdje je zapelo s obnovom.

- Pogledajte kako danas izgledaju Konavle, nigdje traga razaranjima, a kod nas? Red kuća koje su privatno obnovili sami Brgaćani, pa red ruševina – kaže starosjedilac Pero Vojvodić, vlasnik rekreacijskog centra Medena dolina koji nas vodi u obilazak 'groblja obiteljskih kuća' koje gravitiraju Područnoj školi Brgat, zatvorenoj lani zbog kroničnog manjka osnovaca.


- Brgat propada, nepovratno gubi identitet. Stara pošta je ruševina, od rata se ne koristi ni zgrada željezničke stanice Brgat koja je izgorjela i oštećena. Butige nemamo od agresije, pa svaki dan na putu čekamo da nam dostave kruh. A ove nas razorene kuće stalno podsjećaju na 1991. i 1992. Toliko se saborskih zastupnika iz Dubrovnika otad izredalo i nijedan nije potegnuo pitanje zašto je Gornji Brgat još neobnovljen. Čak ni naš novi državni tajnik Frano Matušić, iako mu je mati s Gornjeg Brgata - primjećuje Pero Vojvodić koji i pokojnom ministru obnove Juri Radiću zamjera što je zapostavio Brgaćane:
- Pilot projekt obnove financirala je svojedobno švicarska vlada, a obnovljeni su samo objekti stanovnika koji su tamo stali prije rata, nalili su im ploče, pokrili krov i zatvorili otvore.

Švicarska vlada onda je dodijelila nepovratna sredstva na unutarnje uređenje, a u drugoj fazi obnove pokojni Radić obećao je obnoviti devastirane gospodarske objekte. Do danas se ništa nije pomaklo – negoduje Vojvodić koji smatra nedopustivim da Gornji Brgat 27. svibnja obilježava godišnjicu oslobođenja uz trajni podsjetnik na ratna razaranja.

Početkom 1990-tih u poslove obnove aktivno je bio uključen predstojnik bivšeg Ureda za prognanike i izbjeglice Dubrovnik Pavo Handabaka koji potvrđuje da je glavni kriterij za obnovu u ratu oštećenih i spaljenih objekata, kako na Gornjem Brgatu, tako i u ostalim selima i neseljima bio da je u njima netko živio na početku agresije. Popis takvih objekata Handabaka je svojedobno dobio od izabranih predstavnika svakog sela određenog za obnovu. Mještani su govorili gdje se živjelo prije rata, a koje su kuće bile prazne, te na taj način praktički odredili koje kuće idu u obnovu.

- Inicirali smo prikupljanje donacija kako ljudi ne bi stali po hotelima i u privatnom smještaju kao prognanici, već da se vrate svojim domovima. Dogovoren je model ugradnje armirano-betonskih ploča, prekrivanja objekata krovom, stavljanja prozora i vrata, da se povratnici mogu useliti. Taj je model kasnije prihvatilo i unaprijedilo Ministarstvo razvitka i obnove, pa je 1995. krenula organizirana obnova spaljenih i oštećenih kuća. Nakon što je za 2 milijuna njemačkih maraka na Osojniku obnovljeno 96 objekata, crkva i škola, predložio sam da se krene i s Gornjim Brgatom – ističe Handabaka.

Prisjeća se kako je tadašnji švicarski ministar vanjskih poslova Flavio Cotti ponudio pomoć posredstvom Swiss Disaster Reliefa, a i Njemačka je izrazila želju da kroz svoju organizaciju Deutsche Humanitäre Hilfe pomogne nakon što su vidjeli strahote na Gornjem Brgatu.
- Međutim, samo dva dana prije odobrenja pomoći pao je most u Mostaru, pa nam je rečeno da s tim pada i projekt Gornji Brgat. Ipak, donirali su 120 tisuća njemačkih maraka s kojima su postavljene armirano-betonske ploče, i to isključivo na uništenim objektima gdje se živjelo prije agresije. Ukupno je za obnovu Gornjeg Brgata posredstvom Regionalnog ureda za prognanike osigurano 1,32 milijuna DEM jer se, nakon odustajanja Njemačke humanitarne pomoći, obnova nastavila s pomoću sredstava Swiss Disaster Reliefa – kaže Handabaka koji ne zna niti želi spekulirati o tome zašto su do danas neke kuće ostale neobnovljene.

Napominje kako je dubrovački Ured za prognanike, iako mu to nije bilo u opisu poslova, inicirao 1993. godine obnovu u agresiji uništenih sela na širem dubrovačkom području. Kroz te programe obnovljeni su Osojnik, Gornji Brgat, Radovčići i Dubravka. Tek je naknadno osnovano posebno Ministarstvo razvitka i obnove na čelu s Jurom Radićem koje je provelo obnovu ratom oštećenih ili požarom u potpunosti uništenih stambenih objekata, te drugu i treću fazu obnove Gornjeg Brgata. Ako je suditi po stanju na terenu i riječima mještanina Pera Vojvodića, sve te faze u naravi nisu pretjerano uočljive.

- Na području naselja Gornji Brgat ne postoji niti jedno nerealizirano pozitivno rješenje o pravu na obnovu izdano od Ureda državne uprave Dubrovačko-neretvanske županije – poručuju iz Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje kojemu je zadatak sanacija ratom oštećenog stambenog fonda sukladno pravomoćnim rješenjima o pravu na obnovu koje izdaje Ured državne uprave Dubrovačko-neretvanske županije.

- U Uredu državne uprave informirani smo da je za Gornji Brgat podnijeto 64 zahtjeva za obnovom ratom oštećenih kuća. Na temelju tih zahtjeva izdano je 58 rješenja o pravu na obnovu kuća IV-VI stupnja oštećenja kroz organiziranu obnovu i 6 rješenja za isplatu novčanih potpora kuća I-III stupnja oštećenja - kažu iz Središnjeg ureda i napominju kako prema njihovoj evidenciji na Gornjem Brgatu nema neobnovljenih obiteljskih kuća za koje su korisnici/vlasnici podnijeli zahtjeve za obnovu i dobili pozitivna rješenja.