Jaki zvuk prese i kamiona koji dopremaju iskoristivi otpad u pogon Čistoće u Čibači, doslovno zaglušuje. Sreća zaburilo je kad smo došli u ovu sortirnicu gradske komunalne tvrtke, pa se neugodan miris nije toliko osjetio, iako smo ga u nosu ‘nosili’ cijeli dan. Djelatnici nam tvrde kako je ljeti kad se otpad užegne a navale pčele i ose, posebno teško raditi. Vjerujemo, i ova burna ura bila je previše. Djelatnici, njih desetak, s radom kreću već u šest ujutro. Rukama razvrstavaju već razvrstani otpad odvojeno prikupljen na zelenim otocima. Zašto? Pa još dosta sugrađana nije usvojilo da boja spremnika ipak nešto znači.
Zbog raširenog mišljenja u javnosti kako ‘smeće ionako finiva na Grabovici pa što bi ga onda razdvajali’ došli smo do pogona provjeriti situaciju.
Zdravko Maslać, voditelj Odjela zbrinjavanja i odlaganja otpada vodi nas do prostora s 50-tonskom presom. Veće vozilo baš je došlo iz grada s prikupljenim kartonom. Na prvu je uočljivo kako karton i papir nisu jedino što su ljudi odložili u plave spremnike.
- Treba prvo očistiti foliju i stiropor s kartona da bi mogao ići u presu. Ne može ići automatski jer bude svakakvih nečistoća.
Bala od 350 kila
Zbog nesavjesnog odlaganja, vrijedni djelatnici Čistoće do ramena zasuču rukave. Pročišćeni karton bacaju na pokretnu traku, a iz uređaja izlazi prešan, vezan i baliran. Valja sve odraditi do dolaska novog kamiona. U svakoj bali je 350 kilograma, ako je karton mokar bude i do 450, kaže nam Maslać pa ističe kako su baš ovih dana imali remont prese koja radi besprijekorno.
Dok čisti karton i priprema ga za presu, radnik nam pokazuje komad grede koju je netko uredno pospremio u spremnik za papir. Sreća, ugledali su je na vrijeme.
- Da je upao u presu, slomilo bi je, a onda je ogroman problem. Nisu mi jasni ljudi – kaže sa čuđenjem pa ističe kako se među kartonom i papirom često nađu i vreće miješanog komunalnog otpada.
Zanima nas koliko bala dnevno ‘proizvode’?
- Ovisi je li sezona. Zimi je toga puno manje, tijekom ljetnih mjeseci bude četiri šlepera tjedno, a u šleper stane otprilike 50 bala kartona. Ovisi o danu, bude i do 50 bala dnevno. Ponedjeljak je najjači – ističe voditelj Odjela pa nastavljamo đir kroz dvorište gdje je i mehanička radionica za servis vozila. Imaju i 40-tonsku vagu za vaganje miješanog komunalnog otpada.
- U Dubrovniku je lani bilo otprilike 27 tisuća tona miješanog komunalnog otpada – usput će Maslać.
U pogonu se radi sortiranje i baliranje stiropora, plastičnih boca, folije i limenki.
Gdje ‘kocke’ završe?
- Daje se dalje na oporabnju. Dio se dalje prerađuje, primjerice stiropor se melje u granule. Kad se skupi određena količina zovemo šleper to se ukrca i odvozi prema ovlaštenom oporabitelju uz prateću dokumentaciju.
Spomenute vrste otpada prešaju se u ručnoj presi. U srijedu, kad smo ih posjetili, po redu za prešanje bila je najlonska folija. Sve je određeno po danima kako se ne bi zatrpali otpadom.
- Folija se dovozi od trgovačkih centara, pravnih osoba i što skupimo razdvajanjem. Imamo spremnike na nekoliko lokacija a imamo i jumbo bijele vreće pa se u njih to odlaže – pojašnjava razdvojeno prikupljanje folije.
Plastika, željezo, gume, staklene boce, drvo..., sve razdvojeno i na svojoj hrpi. Tu se privremeno skladišti dok ne krene prema oporabiteljima. Pogled su nam privukli madraci na hrpi, svih vrsta i veličina.
- Nevjerojatno koliko se toga baca. Da se takvom brzinom mijenjaju, neshvatljivo – komentira Maslać pa nastavlja o glomaznom otpadu dok nam pokazuje hrpu starog namještaja koji se rastavlja na iskoristive dijelove.
- Glomaznog otpada bude dosta manje ljeti jer se pripreme apartmana ranije odrade. Tad je više kartona, folija, boca, plastike, komunalnog miješanog otpada. Glomazni je prije početka i na kraju sezone u porastu, tada vrijedi ona ‘samo bacaj!’ - kaže nam sugovornik dok malo dalje od njega jedan djelatnik upravo rastavlja stolicu. Željezo na jednu, drvo na drugu stranu, ono što nije iskoristivo bacit će na glomazni dio.
Djelatnik Čistoće Vjenceslav Divković sedmu je godinu u pogonu u Čibači. U ruci su mu dječja kolica. Zanima nas što je na njima iskoristivo?
Sto tona stakla
- Tkanina i željezo! Od onoga što netko više ne koristi pokušavamo izvući nešto korisno. Plastika, drvo, željezo, tkanina..., sve to razdvajamo – kaže nam pa spominje da bi otpad trebalo najprije razdvajati u kućama.
Doznajemo još kako se godišnje skupi otprilike deset spremnika stakla od po 10 tona. Oko sto tona stakla preda se oporabiteljima na godišnjoj razini. Ovdje se prikuplja i biootpad iz hotelskih kuća i restorana. Dovozi se u 120-litarskim spremnicima i prebacuje u veće. Zimi biootpada skoro da i nema. U sezoni tjedno se napune po dva spremnika od 22 kubika.
Brdo iskoristive plastike: ležaljke, kante, stolovi, stolice..., to još trpi reciklažu. Odvajaju oni i neiskoristivu plastiku i predaju oporabiteljima, ‘ne šaljemo na Grabovicu što mnogi misle da tamo završava’.
Tri tegljača auto guma godišnje ode oporabiteljima, što je oko 30 tona gume.
- Od njih se prave tartan staze. Koliko je guma, mogli bi stazom prekrit cijelu Hrvatsku - kaže Maslać kojeg smeta fama kako odvojeni otpad završi na Grabovici.
- Ovo nije Grabovica, ljutim se na to. Svima rečem dođite i uvjerite se. U spremnicima za razvrstavanje otpada nalazimo svega, a najmanje onoga što treba, onoga iskoristivog. Dovezemo to u pogon i bude nam problem jer odavde onda to moramo nositi na Grabovicu. Kad kamion doveze materijal iz žutih spremnika, pa to je katastrofa - kaže sugovornik pa rukom pokazuje kontejner za plastiku pun vreća miješanog komunalnog otpada.
- Što djelatnik Čistoće s tim sadržajem može napraviti nego ga isprazniti u predviđeno vozilo pa ono u vozilu što je iskoristivo uništiti ili ubaciti taj kontejner u miješani komunalni otpad kamo i pripada s obzirom na sadržaj? I onda netko kaže ‘vidi, žuti ubacuje u miješani komunalni otpad’, a ne vidi što je odloženo u taj žuti kontejner. I onda se stvori slika da sve ubacuju u isto ali istina je drukčija – kaže nam, a svojom tvrdnjom nama potvrđuje kako im je uistinu otežano raditi i tako će biti sve dok svijest Dubrovčana o potrebi odvajanja otpada ne bude na zavidnoj razini.
- Ne znam kako radnici to mogu uopće progutat? Mnogi su pošli odavde, to je užas, pogotovo ljeti kad se sve užegne na suncu, neoprana boca mlijeka, piva, a plus što ima i onog redovnog kućnog smeća. Kad se to sve zbije i izmiješa, to je strašno. Nije lako radit u tim uvjetima – naglašava.
Radi se ovdje i subotom, nedjeljama i blagdanima. Čak i na Božić jer, nažalost, uzalud je što piše ‘ne bacati na blagdan’. Maslać nam je usputno spomenuo i kako je u 15 godina koliko je tu, možda dva puta dobio pohvalu za svoje radnike. A vodeći se viđenim stvarno odrađuju lavovski posao. Doduše da to skladište ili stanica u koje se dovozi razdvojeni otpad s terena na daljnje zbrinjavanje, poprimi oblike prave sortirnice bilo bi kvalitetnije. Valjalo bi i da oni koji do sada nisu napokon shvate kako odvajanje otpada kreće od njih samih pa svoju nebrigu više ne bi prikrivati onim ‘ionako sve završi na Grabovici’.