Podimoć ili Podimoč, Palje ili Pavlje brdo, Gabrili ili Gabrile, Kučište ili Kućište, Uble ili Ubli? Službeni toponimi nekad se razlikuju od onoga što lokalno stanovništvo govori i tvrdi da je ispravno, stoljetno ime za mjesto u kojem žive. Je li Podimoč ili Podimoć, e to je pak pitanje oko kojega se ne slažu ni unutar iste obitelji porijeklom iz ovog primorskog mjesta. Većina će ipak reći da je Sutić, Ševelj ili Konjuh iz Podimoča. Među svim tim dvojbama našao se i jedan bizaran primjer.
Svaki će Primorac staviti ruku u vatru da se selo pokraj Trnove, pored čijih platana svakodnevno prođu desetci vozila prema GP-u Čepikuće, naziva Mravinca. A zakon piše drugačije: Mravnica!
Kakva crna Mravnica?!
Bili smo u selu, pitali, telefonom nazivali, i našli samo dvije osobe koje su čule za ovu glupost.
Otkako je sela, ime mu je Mravinca, kažu mještani. Neupućeni ga znaju pomiješati mjestom Mravinjac u Gornjim selima, koje administrativno pripada Gradu Dubrovniku. Zna se reći Mravinica ili Mravinjica, što je također pogrešno, kaže Luka Lujo Pleština, rođen i u zdravlju poživio u ovom selu. I njegov unuk Maro odmah viče: na tabli piše Mravinca! Za koji dan će u drugi razred osnovne škole.
Službeno i ono stvarno često nemaju dodirnih točaka. Kao i naziv, broj stalnih mještana u selu pod Tmorom ne podudara se s popisom koji je 2021. našao 29 stanovnika. Predsjednik Mjesnog odbora Mravinca, Andro Šteta, otac dvoje najmlađih Mravinčana, kaže da je 20-ak ljudi u selu, od toga četvero djece, dvoje vrtićke i dvoje školske dobi.
- Ma, kakva Mravnica? Moram priznati da nikad nisam čuo za takvo što – smije se Andro Šteta, zatečen pitanjem na putu za Zagreb.
Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj popisao je službene nazive jedinica područne i lokalne uprave te njihova naselja. Po tom zakonu, službeni su nazivi sljedeći: Podimoć, Palje brdo, Gabrili, Kučište, Uble i Mravnica. U Narodnim novinama se nalazi podatak o izmjenama tog zakona 1998. godine, kojima je promijenjen naziv sela Podimoč u Podimoć, Mravinca u Mravnica, Ubli u Uble te Otok Duba u Općini Slivno u Otok-Duba.
Načelnik Općine Dubrovačko primorje Nikola Knežić uvjeren je da je ispravno pisati Podimoč. Kaže da ga je tako baba Podimočka naučila. A, Mravnica ga je ostavila u čudu.
- Nije vam to u našoj općini. To je neka greška! Pa to ne piše na tablama ni na osobnim iskaznicama. Kako se može promijeniti nešto što je od pamtivijeka Mravinca? Prvi put čujem! – kaže načelnik.
U Statutu Općine Dubrovačko primorje i svim njihovim službenim dokumentima stoji Mravinca, ali u Katastru je Mravinjica.
- U vrijeme kad su se podjelom bivše Općine Dubrovnik formirale jedinice lokalne samouprave, bio sam predsjednik kotara Mokošica. Vidio sam da je netko pogrešno napisao Mravnica, zvao u Slano i molio da interveniraju kao općina, ali nikad to nisu učinili – prisjeća se Ivo Gjaja tih 1990-tih.
Nekadašnji gradski vijećnik u Dubrovniku, rođeni Mravinčanin, u svom je selu pohađao šest razreda osnovne škole dok 1961. nisu ukinuli osmoljetku, pa je nastavio školovanje u Slanome. Kaže kako nema suvislog objašnjenja ni opravdanja za činjenicu da je Mravinca već 25 godina službeno u zakonu zavedena pogrešnim nazivom.
Jedno u zakonu, drugo na osobnoj
Nažalost, pod platanima nismo zatekli nikoga, ali nije ni bilo doba od sijela pa smo išli za zvukom pjata i kikara.
- Malo je ljudi ostalo u selu, ni dvadesetak. Vikendom dođe tko može – kažu Marija i Stjepan Gjaja.
Za Mravnicu nisu čuli. Bobić, Gjaja,Matović, Mozara, Pače, Pleština, Stanković, Škero, Šteta, Vukojević, nekada Karadja, Ivanović, Dragoje, to su, kažu nam, prezimena iz ovoga sela.
- Pred rat smo imali možebit’ stotinjak stanovnika, a sad nas nema dvadeset. Mladi su otišli, stari pomrli. Od živina, u selu se drže kokoši i ima nešto ovaca - kaže Luka Pleština.
A najviše je mačaka, dodaje susjeda Jelena.
Ona je jedna od rijetkih koja je čula za slučaj ‘Mravnica’.
- Došla sam na granicu i kažu mi: Ne valja osobna! Prvo sam pomislila da je istekla, a oni mi kažu: kriva adresa. Nisam ni obadala da mi na osobnoj iskaznici piše prebivalište Mravnica. Pa nisam ja izrađivala osobnu! Onda sam se žalila i promijenili su mi iskaznicu. Sad na svim našim dokumentima piše Mravinca. Doduše, kad stigne pošta, tu bude svega. Na ulazu u selo nekad je stajala prometna oznaka Mravinica pa je netko bijelom piturom prepiturao to ‘i’ viška. Onda su promijenili ploču – priča Mravinjačka Jelena Pleština.
Iz MUP-a kažu kako na osobnim dokumentima navode prebivališta Mravinca, ali Podimoć.
Vrijedni kao mravi
Od pogrešnog naziva mjesta, Mravinčane više muči to što ovaj dio Primorja još nema vodu ni primjerenu prometnicu od Mravince do Čepikuća. Kažu li nadležni, hoće li što učiniti po tom pitanju?
- Kako ne, svake četiri godine. Obilaznica se već trebala početi raditi, pretpostavljam do Lučinog razdolja. I, što god se traži, odgovor glasi: nema kome, neisplativa investicija – kaže Lukša Bijađija.
Ako su to skupa i zahtjeva ulaganja, ima nešto što ih muči a ne iziskuje mnogo. Dva dječaka iz sela u Slano na nastavu idu školskim autobusom, domalo će još dvojica, a nema autobusne čekaonice pa okisnu jer se nemaju gdje sakriti u vrijeme kad platane ogole.
- Ja sam iz okolice Splita pa gledam, tamo svi idu vikendom na selo, obnovili i izgradili puste kuće, a ovdje, do mora, ništa – govori Marija Gruica.
Nisu sretni što je niz kamenih, napuštenih kuća u selu zaštićen kao vrijedna seoska cjelina. Zaštitili i ostavili tako da propadaju i ugrožavaju prolaznike.
- Narod ne može ni ‘mrca’ odnijeti u crkvu - kaže gospodin Lujo prolazeći kraj omirina sa štapom, a njegov unuk Maro pored njega ‘juri’ na romobilu.
Toponomastika je nekako zaobišla ovaj kraj. Mještani ne znaju otkud naziv za Mravincu. Jedni misle da je od riječi mravinac, kako nazivamo divlji origano, a ima ga obilato po primorskim brdima. No, Ivo Gjaja je čuo priču kako je to zbog marljivosti seljana. Bili su vrijedni kao mravi.
U jednome se svi sugovornici slažu: kako kaže selo, tako zakon treba napisati.
