Supružnici Radmila i Mate ‘Brico‘ Bukovac proslavili dijamantni pir: Odrastali su zajedno na ostacima Narone, Trpanj zavoljeli kao drugi dom i još traže tajnu dugovječnosti

Supružnici Radmila (rođ. Ilić) i Mate Bukovac ove godine slave 60 godina  braka. Rođeni ‘1939. i ‘38. u velikim obiteljima, odrastali su zajedno, na ostacima stare Narone u Vidu, na Neretvi.

Njihove obitelji bile su susjedi, a uvijek pričaju da su se gledali i čuvali otkako su bili djeca. Vjenčali su se 29. studenog 1963. u svom mjestu.

Dijamantni pir Trpanj

Privatni Arhiv/

Bili su iz višečlanih obitelji, poslijeratni period bio je vrlo težak i siromaštvo ih je rano natjeralo da rade. 

Radmila je već s 12 godina služila  u Metkoviću jednu obitelj. Mate je izučio zanat za brica  te mu kasnije postaje i nadimak- Brico, njemu, a mi svi ostali smo  "Bricovi" - vjerujemo da će taj nadimak ostati zauvijek i to nas veseli.

Vrlo brzo nakon što su se vjenčali, po pozivu službe dolaze živjeti na Pelješac, u Trpanj. Ovdje su, iako uvijek "došli", bili lijepo primljeni. 

Kažu da ih je u životu i braku, uz ljubav, održao rad i međusobna podrška. Uvijek su teško radili, o tome govori i činjenica da su prvih 8 godina u Trpnju živjeli kao podstanari, u tom periodu dobili i dvoje djece, a onda je Radmila otišla u Njemačku raditi u tvornicu kako bi napokon izgradili svoju kuću. 

Vjenčanje 29. studenog 1963. godine

Privatni Arhiv/

Brico je za to vrijeme radio svoj zanat, uz to i dodatni posao, a vjerno je uvijek služio i zajednici. U tim prvim godinama života na Pelješcu, bio je jedan od osnivača prvog dobrovoljnog vatrogasnog društva u Trpnju, koji ga i danas smatra počasnim članom. 

Po povratku iz Njemačke, Radmila i Mate grade i useljavaju u svoju kuću, a dvije godine kasnije dobivaju i sina. Do mirovine rade u hotelu Faraon, bave se turizmom (iznajmljuju svoje apartmane), a Mate je do prije desetak godina i dalje šišao, dok god ga je vid dobro služio.

Danas imaju troje djece, osmero unučadi, dvoje praunuka i mnoge boljke, u skladu s dobi.  Ipak, Mate svakodnevno, a Radmila ne baš tako često, šeta šetnicom oko mora koju je 70.-ih godina zajedno s drugim mještanima gradio.

Privatni Arhiv/

I dalje žive u Trpnju, imaju divnu tetu Jasminu koja ih svakodnevno obilazi i pomaže, a djeca i unuci dolaze vikendom.

Danas mogu samo biti ponosni, na sve što su stekli teškim radom, na svoju djecu i unuke. Kažu da ne žale ni trenutka što su otišli iz Vida, tada za njih ondje nije bilo budućnosti, a svoje veze sa rodnim krajem uvijek su aktivno održavali.

Tajne za dugovječnost ne čuvaju, jer ih kako kažu, nema, ali ističu da je jako bitan rad.

Poštuju se i čuvaju danas, kao i prvog dana. I vole, kažu njihovi najmiliji.