Bročanska obilaznica samo što nije puštena u promet, a mjesto u njezinoj sjeni, čini se, nema neku svijetlu budućnost.
Tako barem slute stanovnici Broca koje smo u kišno, zimsko jutro zatekli u naselju. Upravo te noći dijelom ga je preplavilo more zbog obilnih kiša koje su napadale tih dana, a Niko Bonačić stajao je ispred svoje kuće od tri ujutro, spreman da pokuša spriječiti prodor vode u prizemlje.
Lakše je barkom
- Ovako je posljednjih pet godina, četiri puta mi se dogodilo, prije toga trideset i tri godine se ovo nije događalo - precizno govori o poplavama koje su sad učestale.
- Skupljaj, izbacivaj vanka... U tri kuće je najgore, ove ovdje - pokazuje Nikola. U mirovini je, na relaciji Grad-Broce jer mu tu živi stara majka. Zimi je većina stanovništva starčad kojoj priskaču djeca jer je najbliža butiga, ambulanta i apoteka u Stonu.
- Na Brocama nas stalnih stanovnika ima 30-tak. Ljeti je krcato, ali zimi nema nikoga.
Cijeli je put ispred kuća još neuređen, nije se asfaltiralo nakon radova postavljanja vodovodnih cijevi. Niko govori da je dobro što je došla voda, a što se tiče mora i poplava, tu se teško nešto može učiniti:
- Problem je, jer kad su velike kiše i plima, onda podiže teren. Kuće su na takvoj poziciji, sad se treba boriti s tim, sam koliko možeš - ne zvuči baš optimistično. Za put koji vodi kroz Broce i još je raskopan, kaže da bi volio da se makar naspe, da mogu lakše prolaziti s autom...
- Bar da ga naspu da se može proć’! Radili su novu vodu, nove cijevi. Treba priključke stavit’, asfaltirat’, ali to sve stoji, ide više nego sporo. Valjda će do sezone! Barem da nam naspu ono dolje, jer ne možeš preko mora - govori o dionici puta koja je najčešće poplavljena.
- Doktor nam ne može doć’. Sestru su mi iz Stona doveli vatrogasci - govori o njihovoj svakodnevnici. - I onaj put kraj solane, katastrofa, to se obećava pedeset godina, nitko ništa. Bolje je bilo prije nego sad, uništili su ga kamioni... Lakše je prijeći na onu stranu s barkom po cigare i kruh! - opisuje naš sugovornik, pokazujući preko mora, na drugu obalu.
Bročani nemaju cestovni priključak na obilaznicu koja od Pelješkog mosta vodi dalje za Dubrovnik, nego i dalje voze istim putem do Stona, jedinim koji je u funkciji. Od Stona su udaljeni dva kilometra.
- Ništa se nije maklo s mjesta sve ove godine, nego samo još tonemo - govori Niko.
CutNekad lošiji, nekad gori
Sve stanovnike najviše muči taj put, jer puno toga ovisi o njemu, pa i opstanak naselja, mišljenja je i Miho Škurla, jedan od mlađih stanovnika Broca i vlasnik vinarije.
- Put je osnova da bi ovo naselje živjelo i razvijalo se. Taj put je, doduše, takav otkad znam za sebe. Nekad lošiji, nekad gori. Nekoristiv je ponekad tijekom godine, pogotovo kad je ovakvo vrijeme - ističe Miho.
- Put je ucrtan u mrežu županijskih cesta i njime gospodari ŽUC Dubrovnik. Oni bi tu cestu trebali dovesti u funkciju. Ne tražimo ništa spektakularno, nego samo da služi svojoj svrsi. Tu je, doduše, malo mještana, ali bit će ih još manje ako cesta bude u ovakvom stanju u kakvom je sad.
- Neki ljudi se ovdje imaju namjeru baviti, a i sada se bave turizmom i nekim drugim gospodarskim djelatnostima. I ja tu već godinama radim s vinarijom, ali dok god je cesta ovakva, ne možemo očekivati širenje u bilo kakvom smislu. Što je najžalosnije, mladi ne vide priliku ovdje jer je cesta osnova svega. To je jedna stvar, a druga je njezina povijesna uloga. Može se reći da je povijesna jer je od rata prošlo više od 30 godina, a to je praktički bila jedina cesta preko koje je sva pomoć išla za Dubrovnik - kazuje Miho, koji je bio sudionik Domovinskog rata i jedan od zapovjednika.
- Doista sve što je prošlo za Dubrovnik, prošlo je ovom cestom i kroz naše malo mjesto. To znaju svi oni koji bi to htjeli znati, a i oni koji ne znaju, vjerojatno su se sreli s tom činjenicom. U tu dionicu nikad ništa nije uloženo, s vremenom je utonula, pogotovo sad nakon ovih radova, kad je cestom prošla ogromna mehanizacija i jako veliki tereti. Ta cesta nikad nije bila namijenjena za takvu svrhu. Sjećam se da je bio znak 3 do 5 tona, a tuda su prolazile dizalice od 100 tona. Mi se bojimo, kad prestanu svi ovi radovi, da će se svi pokupiti i sve ostaviti ovako. Nemamo nikakav dokument da će se cesta sanirati ili barem vratiti u prvobitno stanje. Sve što imamo su obećanja. Htjeli bismo, bez nekakve drame i pritiska, dobiti nekakav dokument iz kojeg bi bilo vidljivo da će se to napraviti. Kako se stvari ovdje odvijaju, mislim da će biti problema - iznosi Miho Škurla, koji je godinama živio u Zagrebu.
- Bio sam na relaciji Zagreb-Broce, a ovdje sam pokrenuo proizvodnju i vratio se prije četiri godine. Tu su mi roditelji, a i meni je Zagreb kao urbana sredina došao već do grla. Imao sam uvjete za povratak i tako odlučio. Imam dvije kćeri, one vide neku perspektivu ovdje i nadam se da će nastaviti s ovim poslom, a ja se borim i radi njih i svih onih koji bi htjeli biti tu. Ima perspektive i ovo mjesto ima svoju ljepotu - naglašava naš sugovornik.
- Kad pogledate cijelu ovu mega konstrukciju - pokazuje na obilaznicu - i nemojte me krivo shvatiti, nisam protiv povezivanja, ali s druge strane nemate normalnu ambulantu u Stonu, imate jednog doktora koji radi dvije smjene... Tu je osnovna škola, ali nema strukovne škole vezane za turizam ili poljoprivredu, koja bi zadržala barem dio mladih - naglas razmišlja Miho.
- I dalje mislim da će brze ceste ovog profila odvesti više ljudi nego što će ih dovesti ovamo, da ovo oživi. Nekad je ovdje bilo desetak djece, a danas jedno jedino dijete s Broca ide u školu. Smisao ove obilaznice je ovdje u brzom povezivanju, kao i cijelog autoputa kojim sam putovao barem dva-tri puta mjesečno, i nikad mi nije palo na pamet stati u nekakvo Brinje ili neko mjesto koje je blizu autoceste. Stanem u Macoli na kafu i doviđenja, idem u Zagreb - ističe Škurla, vukući paralelu sa Stonom i njegovom sudbinom u budućnosti.
Prošetali smo malo po Brocama, sve do na kraj naselja gdje zimi nema čeljadi. Kuće su pretežno u vlasništvu stranaca koji dolaze samo ljeti. Na atraktivnoj lokaciji, blizu mora, lijepa je, ali devastirana kamena kuća, za koju nam Miho kaže da je zadrugarska. Valjalo bi je obnoviti, od čega bi cijelo mjesto moglo imati koristi.
- Mještani bi revitalizirali ribarsku zadrugu. U ovom je objektu u prizemlju nekad bio restoran, a ovdje desno je bila solionica ribe - podsjeća naš sugovornik.
Tu u blizini je prije rata bio i veliki kamp, uvijek prepun gostiju. Miho se sjeća kako bi kamp-prikolice zapele između dvije kuće u uskom prolazu kroz Broce, pa bi ih gurali rukama. Od rata kamp više ne radi, a ledine su zarasle u visoku draču.
Ogromne brojke
U Stonu smo popili kafu i nazvali načelnika Općine Vedrana Antunicu. Sreli smo se u njegovom uredu u općinskim prostorijama i pitali ga za cestu do Broca.
- Hrvatske ceste imaju planirana svoja sredstva, nevezano za izvođača radova, za sanaciju ceste do Broca. I Županijska uprava za ceste ima svoja sredstva za sanaciju, tako da to uopće nije sporno - istaknuo je. - Uopće nije pitanje hoće li se ili neće riješiti, riješit će se - naglasio je na naše konkretno pitanje.
- Riješili smo i kompletan vodovodni cjevovod, to je investicija od preko 20 milijuna kuna. Riječ je o širenju mreže u Zamaslinu i Zaton Dole. Cijev prema Brocama koja je prije ‘plutala’ preko kanala i zimi bi se zamrznula pa ne bi bilo vode, sad smo ukopali, te promijenili kompletan cjevovod i riješili dio rive. Popravit ćemo i sve što je iskopano - rekao je Vedran Antunica.
Postoji i mogućnost uređenja alternativne ceste oko solane koja bi Bročane povezala sa Stonom, dodao je načelnik treće po veličini općine u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Antunica ne dijeli mišljenje nekih mještana da će obilaznica prorijediti dolaske turista u Ston i okolna mjesta:
- Ako je, prema službenim podacima, preko Pelješkog mosta prošlo milijun i nešto vozila, a u svakom je bilo najmanje tri putnika, to je preko 3 milijuna ljudi. Sad kad dođe obilaznica, neka ih je 90 posto u tranzitu i nije se zaustavljalo, 10 posto je 200.000 ljudi, to je ogromna brojka. Netko od tih 10 posto će doći nešto potrošiti, a mi im trebamo ponuditi nešto što će ih zadržati - zaključio je načelnik.