Zlatno tržišno pravilo ponude i potražnje u dolini Neretve ne vrijedi: svugdje na svijetu manja količina generira veću cijenu osim u Neretvi, gdje je ove jeseni evidentno manje mandarina (procjene govore oko tridesetak tisuća tona), ali manja im je i otkupna cijena.
Drugim riječima, što se mandarine više traže, to im je cijena manja.
To je svojevrsni neretvanski paradoks: urod manji, potražnja veća, cijena niža. Naime, otkupna cijena mandarina, datumski gledano, jednaka je i ove i prošle godine, premda je lani urod bio veći za petnaest tisuća tona.
REZULTAT SAMOVOLJE
Zanimljivo je da cijene ne padaju zbog uvoznih mandarina. Takve još nisu viđene po tržnicama i policama trgovačkih centara. O čemu se tu radi, pitali smo izravno proizvođače mandarina na terenu, kojima ova sezona berbe, ako se ovakvi trendovi nastave, neće dobro završiti.
Za ovakvo stanje u plasmanu mandarina prozivaju otkupljivače, a u dolini Neretve ih ima desetak, što manjih, što većih. Svi oni imaju svoja pravila, ali samo rijetki poštuju Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom – ističu nezadovoljni poljoprivrednici. Jedni ne izdaju otkupne blokove, drugi uopće ne važu mandarine koje proizvođači dovezu na otkup, nego ih drže u komorama, pa ih važu nakon deset dana kada kaliraju.
Treći sklapaju ugovore s proizvođačima o skladištenju i čuvanju pa tek nakon što mandarine prodaju ispostavljaju račune.
– Ovima bi se trebali pozabaviti državni inspektorat i Ministarstvo poljoprivrede – ističe Željko Bjeliš, proizvođač mandarina iz Opuzena.
– Nažalost, u dolini Neretve otkupna cijena ne proizlazi iz ponude i potražnje, nego je rezultat samovolje pojedinaca. Berba je usporena, prodaja ide dobro, a cijena pada. Ovo je primjer novoga zakona tržišta, koji vrijedi samo u Hrvatskoj – rezolutan je Bjeliš, koji u svemu vidi gramzivost pojedinih otkupljivača, koji žele dobru zaradu na štetu proizvođača mandarina, pa spuštaju otkupnu cijenu, i veliko je pitanje koliko će se dana zadržati na dvije kune jer ima tendenciju daljnjeg padanja, kako se bude intenzivirala berba kasnijih sorti.
– Manje količine mandarina koje će otkupiti žele kompenzirati kroz nižu otkupnu cijenu kako bi im bila veća zarada – rezolutan je Bjeliš. Tvrdi da pojedini otkupljivači rade obrnutu kalkulaciju: najprije prodaju mandarine u Češkoj, Slovačkoj, Srbiji... po cijeni od 70 centa, od toga odbijaju svoje troškove i zaradu, pa od onoga što im ostane formiraju otkupnu cijenu proizvođaču.
ZARADA NULA KUNA
Neretvanski voćari su očekivali da otkupna cijena za prvu klasu mandarina ove jeseni ne bi trebala biti niža od tri kune, a za drugu klasu ne niža od dvije kune. No, od toga nema ništa. S prosječnom cijenom od dvije kune za kilogram proizvođač doslovce zarađuje nula kuna.
Dnevnica jednog berača, koji bi trebao ubrati 650 kilograma mandarina, je oko 300 kuna (uključujući prijevoz i markicu kojom se plaća mirovinsko osiguranje), što se mora isplatiti na ruke beraču na kraju radnog dana. U strukturi otkupne cijene trošak berača iznosi 50 lipa, što znači da je proizvodna cijena kilograma mandarina 1,5 kuna.
– To je donja granica rentabilnosti i ispod toga proizvođač nema nikakve zarade. Nešto se može zaraditi ako se mandarine beru obiteljski, a oni koji plaćaju radnike uz prosječnu otkupnu cijenu od dvije kune nemaju nikakve zarade – pojašnjava nam Bjeliš.
– Ako će proizvođači mandarina crnčiti i raditi za ništa, onda je bolje da se počnemo baviti nečim drugim, možda stočarstvom – rezolutan je Bjeliš.
Naime, krajnji potrošači bi htjeli jeftinije mandarine, proizvođači veću otkupnu cijenu, pa je teško pomiriti interese jednih i drugih, a u tom lancu su još i otkupljivači, koji traže svoju zaradu.
Jedini izlaz iz ove pat-pozicije jest udruživanje u proizvođačke organizacije koje bi izravno, bez ikakvih posrednika, prodavale mandarine na domaćem i inozemnom tržištu.
– Mislili smo da će bolja cijena opravdati manje količine ove godine. Prevarili smo se. Niska otkupna cijena nas je potopila – kaže nam proizvođač mandarina Neven Mataga, koji dodaje da je nekoliko tisuća ljudi kroz različite djelatnosti povezano s proizvodnjom mandarina. Od proizvođača i berača, preko otkupljivača, proizvođača gajbi i paketa sve do prijevoznika, piše Slobodna Dalmacija.
BACI SE 10.000 TONA
– Proizvođači mandarina su hranitelji sviju, a njima na kraju ništa ne ostaje – rezolutan je Mataga. On naglašava da je problem velik i u njegovo rješavanje bi se trebale uključiti državne institucije. Godišnje se baci više od 10 tisuća tona mandarina. Ima ljudi po gradovima koji gladuju i željni su pojesti mandarinu, a da ne kažem da bi se mogao praviti sok ili alkohol – ističe Mataga.
– U Zagrebu je mandarina deset kuna, ovdje kod nas dvije kune. Sve ovo vodi k uništenju proizvodnje mandarina u Neretvi – zaključio je Mataga.
