Slatke su ko šećer, pune soka i C vitamina. Doslovno vitaminsko-energetska bomba. Iz porodice su citrusa. Priča o njima je započela u dalekom Japanu otkuda su kao poklon tadašnjeg japanskog konzula, stigle dalekih tridesetih godina prošlog stoljeća, piše Slobodna.
Grančica im je vrijedila kao suho zlato a pupovi su se čuvali kao najveće blago da bi se kalemili na podlogu "poncirusa“. U Neretvi su pustile duboko korijenje, toliko duboko da mnogi misle kako su oduvijek bile tu.
I ne znaju da njihova intenzivna sadnja započinje sredinom prošlog stoljeća kada je FAO obavio veliku melioraciju dotad močvarnih područja u donjem toku Neretve čime su stvorene značajnije površine za njihov uzgoj u idealnim uvjetima mediteranske klime u kojoj mogu uspijevati.
Berba je i puno posla, pa Neretvanima sada ne padaju na pamet ni žabe ni jegulje, već su zaokupljeni mišlju kako obrati mandarine. Ove ih godine ima tek nešto više od tridesetak tisuća tona, koje bi se morale obrati i prodati u sljedećih 85 dana.
Urod je manji nego prošle godine što je evidentno, ali nije svako zlo za zlo. Manji je urod, dobra kvaliteta pa bi i otkupna cijena trebala biti veća. Za manje rada Neretvani bi trebali zaraditi više novca, pa se nitko i ne buni.
Manji urod
- Lakše je obrati kad je manji urod, treba i manje radnika, a ako hoćete i manje bole leđa. Neke obitelji će moći i same pobrati svoje plantaže posebno ako nisu veće od dva hektara - rekoše nam veseli poljoprivrednici koje smo susretali po plantažama nedaleko od Ušća Neretve.
- Samo da ovako ostane. Bože podrži - govore uglas zadovoljni otkupnom cijenom od 70 centi za kilogram prve klase, dok je druga klasa 30 centi.
Dugo i sušno ljeto učinilo je svoje pa je urod manji, ali voda iz obližnjih kanala zamijenila je kišu kroz sustave natapanja kap po kap, pa se mandarine žute. Posebno rana sorta Iwasaki oko koje su se ljetos zabrinuli i u državnoj agenciji za hranu. Pobojali su se da će je obuzeti antrakoza - opasna bolest koja napada sve, od agruma do trave i korova. Na svu sreću, uzbuna je bila lažna, puhalo se na hladno. Bolje je i tako nego nikako. Institucije su pokazale da Neretvani nisu sami.
I baš dođosmo na plantažu Iwasaki. Jedra je i zelena. Grane pune mandarina savile do zemlje. Sve ekstra klasa. Ne znate za koju se mašiti, mame pogledom. Ogulismo jednu, pa drugu, pa treću i tako dalje….. A one pune soka, slatke, prsti vam se lijepe od šećera.
Proizvođač mandarina Niko Kapović je iznimno zadovoljan kako su mu mandarine rodile. Kaže da je za poljoprivrednika najveća radost kada ubire plodove i vozi ih na otkup. Pojašnjava nam da u Neretvi rastu tri rane sorte koje dospijevaju za berbu. Iwasaki, Icumaru i Zorica rana.
- Izgled i kvaliteta plodova su jako dobri. Iwasaki je klon sorte Okitsu koja je poznata kao jedna od najljepših mandarina po izgledu. Već i sa pola zelene boje kore ugodan je za jesti jer ima dobar omjer šećera i kiselina (1:7 omjer šećera i kiselina te 40 posto soka) što je potvrdio i Zavod za mediteranske kulture Sveučilišta u Dubrovniku.
Slatke za prste polizat
- Koliko su mandarine slatke mogle su se brati već 2. rujna, ali sačekali smo ovaj tjedan za početak berbe - kaže nam Kapović.
Pored plantaže Iwasakija rastu Icumare, nešto su nižeg rasta i manje konstitucije, ali zato nimalo ne zaostaju po plodovima. Na njima je više ploda nego lista.
- Mi smo i u Europi poznati po tome da naša mandarina ima puno soka zahvaljujući vodi na kojoj leži, dok pravilnik propisuje minimum od 33 posto soka - pojašnjava Kapović, koji naglašava da su sve sorte mandarine koje se uzgajaju u Neretvi zapravo japanske sorte, a ima ih desetak. Samo je takozvana ruska mandarina (“Kavano Wase”), koja na rod dolazi kao srednja, stigla sa Krima, ali je na Krim ipak donesena iz Japana.
- Iz ove mandarine pokojni profesor Živko Gattin je izdvojio klon Zorica rana, koja samo uspijeva u Neretvi. Nema je nigdje drugo. Nakon ranih sorti dolaze one malo kasnije, Chahara, Okitsu, Unshiu, Kuno, Seto i Sajgon, koji dozrijeva u prosincu - govori nam Kapović.
Čini se da su ove kasnije sorte podbacile, no to ćemo znati za nekih mjesec dana. Od lanjskih 60 tisuća tona, procjene govore da bi se ove jeseni moglo ubrati do najviše 35 tisuća tona.
- Zato je nama proizvođačima za očekivati dobru cijenu ili bolje reći ne lošu cijenu. Nas proizvođače često pitaju o cijeni. Ja se osobno sa time puno ne mučim. Moja zadaća je pobrinuti se da na vrijeme provedem sve radove na plantaži, od rezidbe do agrotehničkih mjera. Da nemam nikakvih bolešćina na stablima i da urod bude prve klase, a tržište određuje cijenu - iskren je Kapović.
Nova tržišta
Ipak, teško je dobiti dobru cijenu u kratkom roku u kojem se mora obrati sva mandarina. Zato je neophodno tražiti nova tržišta, primjerice Engleske gdje se izvozilo prije desetak godina i gdje je neretvanska mandarina bila dobro prihvaćena. Jednako tako i u Nizozemskoj i skandinavskim zemljama, koje bi mogle "progutati“ duplu proizvodnju mandarina. Trenutačno se mandarine osim na domaćem tržištu prodaju samo u Srbiji, Sloveniji, BiH, Češkoj i Slovačkoj.
Mandarine su svoje zlatno doba doživjele kada su se po tržnicama i trgovačkim centrima prodavale po cijeni od 6,99 kuna. Takva cijena je bila prihvatljiva za sve. Za proizvođače i za krajnje potrošače. Kupci su plaćali pristojnu cijenu dok su i proizvođači mogli zaraditi.
U tom razdoblju od 2001. pa do 2007. godine zasađeno je na stotine novih sadnica, uglavnom ranijih sorti mandarina za koje se smatraju da imaju bolju prodaju na tržištu. No, ta su vremena prošla. Danas se tek sporadično podižu novi nasadi mandarina, sve je više zapuštenih i napuštenih plantaža, koje su izvor raznih biljnih bolesti i kao takve stvaraju velike probleme proizvođačima.