Idućih dana pločanskim ulicama “klizit” će neobičan automobil, sivi BMW 1 na električni pogon, kojim će upravljati 18,5 godišnji momak Marjan Tolj. Na prvi pogled ništa neobično, no riječ je o vozilu posebno prilagođenom osobama s invaliditetom, a vozač je do sada imao, ni manje ni više, nego 24 teške operacije.
Marijan ima brojne dijagnoze: otvorena kralježnica, pareza kukova, koljena i stopala, vodena glava, nemogućnost samostalnog mokrenja i od rođenja je prikovan za kolica te potpuno ovisan o drugima. No, malodušnost za ovoga hrabrog momka nije opcija, prepun je nade i životnog optimizma, rijetko viđen borac čiji je moto: Borba do kraja!
U svojoj nevjerojatnoj životnoj borbi obišao je brojne europske metropole, ali ne zbog tamošnjih znamenitosti, nego da bi se u bolnicama podvrgavao najsloženijim operacijama, iz kojih je izlazio još jači i nepokolebljiviji. Samo Zagreb, zbog operacija ili postupka rehabilitacije, “pohodio” je gotovo 400 puta i postao je stalni posjetitelj Rebra, Šalate, Klaićeve, Vinogradske, Poliklinike Helena…
Marjan pohađa 4. razred za računalnog tehničara u pločanskoj Srednjoj školi fra Andrije Kačića Miošića. Testove za vozački ispit i prvu pomoć položio je u Auto školi Narona u Pločama, dok je obuku i vozački ispit B kategorije položio u AŠ Hajduk u Splitu. Sve to nije mogao sam, a osim najuže obitelji o njemu brigu vode strina Gordana i stric Marijan, koji je dobar dio života posvetio svome hrabrom nećaku. Tisuće prijeđenih kilometara, strepnja, strah, ali i nada, obilježili su i stričevih zadnjih gotovo dva desetljeća. Samo u Makarsku na fizikalne terapije, njegov je nećak punih deset godina putovao svaki dan.
Tako je bilo i ovaj put kada je za nećaka trebalo osigurati sve uvjete kako bi u 120 kilometara udaljenom Splitu polagao vozački ispit.
Voli Matu Bulića
”Ništa mi nije teško. O Marjanu vodim brigu kao da je moje dijete, s njim prolazim sve životne faze, zajedno tugujemo i radujemo se. Briga o njemu potpuno me ispunjava, kao i moju suprugu. Zahvalan sam svima koji su mome nećaku na raspolaganju i pomažu mu na razne načine. Zahvaljujem se vlasniku Auto škole Hajduk Denisu Ožegoviću i instruktoru Marinu Bakotinu, koji su Marjanu omogućili najbolje uvjete za polaganje ispita. Nakon ovoga idemo dalje, Marjanova želja je da što bolje nauči svirati harmoniku, pa ga vozim u Glazbenu školu u Makarsku kod prof. Boljuna. Moj nećak posebno uživa na koncertima svoga idola, Mate Bulića, gdje ga redovito vodim. O njemu ću se brinuti sve dok budem mogao, odnosno dok se on ne počne brinuti za mene”, u šali je rekao Marijan Tolj, aludirajući na dva moždana udara koja je pretrpio u dosadašnje 62 godine života.
A novopečeni vozač sretan i zadovoljan. Automobil će mu pružiti nove mogućnosti. No, ne propušta priliku zahvaliti se svima koji mu pomažu, od roditelja i šire obitelji, profesora i prijatelja u školi, asistentice Ene Družijanić, sada instruktora u Splitu… Puno je lakše kada čovjek zna da ima na koga računati.