Kad dođe mjesec veljača, jedini ženski mjesec među dvanaest u godini, Metkovićem zavladaju maškare.
„Poklade su poklade da nitko ne spava. Nek se piva biti će fešta prava. Poklade su od davnina metkovska parada, nek se slavi tradicija grada“-pjeva se ovih pokladnih dana u Metkoviću gdje je gradsku vlast samo za potrebe maškaravanja i ludovanja pokladnom društvu dragovoljno predao sam gradonačelnik, Dalibor Milan.
Nažalost, zbog epidemioloških razloga i korona krize već drugu godinu maškarane svečanosti su reducirane na minimum ali ipak unatoč svemu „čuva se tradicija grada“.
A maškare mogu svašta. Ono što običnom puku nije dopušteno tijekom godine, dopušteno mu je u dane maškaravanja i ludovanja. Tih nekoliko dana u godini zaboravljeni su svakodnevni problemi i brige. I nitko se ne ljuti pa ni oni koje su maškare okrznule svojim britkim jezikom.
Središnja figura maškara je Marko Krnjeval, pravi Metkovac a po gradu se već šuška za što je sve kriv, naravno po sudu maškarskog odbora, koji je ujedno njegova optužba i obrana.
Maškare su već otvorile proces protiv uvaženog princa Marka Krnjevala rođenog Metkovca, gospara s pjace, veleposlanika brđana, markiza s Klade,grofa od Unke, šerifa Crnog puta, zastupnika Orašine, gastarbajtera Mobina, rančera Jerkovca, graničara Glibuše, diva od Slatina, meštra od Podkraja, lun kralja limana i dartanjana Pržina a što su mu na teret stavili puk metkovski će doznati na pokladni utorak.
I tako će Princ Marko Krnjeval i ovaj i ovaj put glavom platiti za sve nedaće i probleme koji su zadesili ovaj grad i to na pokladni utorak javnim spaljivanjem i guranjem u Neretvu.