Čuvari Kristova groba u Neretvi. Kalvarija i Gestemanski vrt na Slivnu

Više od tisuću Žudija, čuvara Kristova groba stupalo je po Slivnu na tradicionalnoj smotri žudija, koja se ove godine održala u neretvanskoj župi Slivno Ravno posvećenoj svetom Stjepanu Prvomučeniku. Staro Slivno postalo je tako Kalvarija a okolni maslinici Gestemanski vrtovi.

Kada su kuburaši opalili iz svojih kubura, gotovo tisuću čuvara Kristova postrojilo se i stupalo na Slivnu. Jedinstveni prizor kakav se može vidjeti samo na Uskrsni ponedjeljak. Rimski vojnici, čuvari Kristova groba sa kopljima, mačevima i štitovima, koji se tradicionalno okupljaju drugi dan Uskrsa svjedočilo je o folklornoj liturgiji i tradiciji čuvanja Kristova groba u brojnim župama. Manifestacija je na jedan dan oživjela staro Slivno sa kojega su se ljudi već odavno iselili u dolinu Neretve.

U crkvi je održana svečana sveta misa koju je predvodio splitsko-makarski nadbiskup u miru, mons. Marina Barišić, koji je u propovjedi govorio o misteriju Kristova uskrsnuća i njegovoj pobjedi nad smrću. Krist je uskrsnuo-doista je uskrsnuo-kazao je nadbiskup Barišić, pred okupljenim čuvarima Kristova groba među kojima su bile i dvije skupine i BIH, iz župe Svetog Mihovila Vareš te po prvi put žudije iz Novog Travnika.

Na Slivnu su i žudije iz Mirlović Zagore župa Marijinog Uznesenja. Ističu se po svojoj narodnoj nošnji ali i kuburama kremenjačama iz kojih pucaju oglašavajući Uskrs.

- Pucanje iz kubure je dio naše tradicije. Pucamo iz kremenjače na livu i desnu ruku. U livoj ruci je kubura u desnoj mač, tako je to nekada bilo-kazuje nam Ivica Burić koji od djetinjstva sudjeluje u narodnim običajima vezanima uz Veliki Tjedan i Uskrs.

Evo pogledajte, stavi se malo baruta a umjesto kugle ide papir da se nekoga ne bi nedaj Bože ozlijedilo-govori nam Burić pokazujući uskočku kuburu "na desnu ruku"

- Iz ovakve su pucali Uskoci-dodaje.

Danas puno godina kasnije kubure se koriste samo u svečanim prilikama pa je tako bilo i ovaj put. Zaglušujući plotuni su parali nebo a vonj baruta i dim širili su se po slivanjskim maslinicima.

Da čuvari Kristova groba koji su na simboličan način oživjeli staro Slivno ne budu gladni pobrinula se družba Pivčeva kala iz Opuzena. Glavni i odgovorni kuhar za velikom tećom bio je i ovaj put Dubravko Simić Cuba. Veslom je miješao toć da ne prigori jer žudije treba lijepo ugostiti. Kuhala se pašticada od preko četrdeset kila mesa na tradicionalni neretvanski način-malo ljuće. Baš kako treba da se okrijepe ovi sto su došli iz daleka.

Tradicija žudija-čuvara Kristova groba prisutna je u gotovo svim dalmatinskim župama. Paraliturgijsko uprozorenje Kristove muke postalo je sastavni dio obreda Velikog Tjedna i Uskrsa a najzanimljivije je takozvano padanje žudija u noći vazmenog bdijenja, kada na zvuk svečane pjesme "Slava na visini Bogu" žudije kao mrtvi padaju po podu dok Isus ustaje iz Groba.

Festival žudija je skup čuvara Kristova groba koji njeguju ovaj pobožni običaj u korizmenom vremenu kroz Sveto trodnevlje. Prvih šest smotri održano je u Vodicama, a 2006. godine organizatori su dogovorili da se festival svake godine održava u drugoj župi kako bi svi imali priliku upoznati se s običajima drugih, s tim da se svake šeste godine održava u Vodicama gdje je sve i započelo. Organizatori ovogodišnjeg festivala su Čuvari Kristova groba

Slivno Ravno i župa Svetog Stjepana Prvomučenika uz pokroviteljstvo Općine Slivno.

Festival nosi službeni naziv: "XXII Vodički festival žudija" zbog čega neke žudijske skupine poput one župe Svetog Ilije Metković za koju se drži da je najstarija u Dalmaciji ne želi sudjelovati. Oni smatraju da to treba biti smotra žudija Dalmacije ili samo smotra bez isticanja Vodica.

Smotra žudija na Slivnu bila je još jedna prilika za milenijsku fotografiju Šime Strikomana. Okupljeni čuvari Kristova groba ispisali su riječ "Aleluja" tradicionalni pozdrav u uskrsnom vremenu. Festival žudija dogodine seli u Hrvatsko zagorje, domaćin je mjesto Lobor kod Krapine koji već 500 godina njeguju tradiciju čuvanja Kristova groba.