Malo koja umjetnička zbirka u Hrvatskoj ima iza sebe priču kakvu ima Međunarodna zbirka crteža, grafike i male skulpture u Veloj Luci, piše Slobodna Dalmacija.
Pritom, naravno, ekskluzivnosti te zbirke pridonosi svako od dvije stotine radova, ali posebnu i neusporedivu vrijednost dodaje joj činjenica da se samo tamo, na Korčuli, u Veloj Luci, nalaze jedine dvije skulpture velikog britanskog kipara Henryja Moorea.
Nijedna druga galerija u ovom dijelu svijeta, zapravo, ne može se pohvaliti Mooreovim radovima, no i zbirka i dvije skulpture toga velikana suvremene umjetnosti, iz Galerije velolučkog Centra za kulturu. sele se u depoe na neodređeno vrijeme, a u 140 metara četvornih galerije useljava se Memorijalna zbirka Olivera Dragojevića.
Bez želje da umanji značaj toga pjevača u njegovu rodnom gradu, ipak i najbezazlenijem promatraču, koliko god u dokolici pjevušio Oliverove pjesme, ostaje čuđenje. Kako to?
Preselit ćemo je...
– Priča ide ovako. Nakon smrti Olivera Dragojevića u Veloj Luci je pokrenuta inicijativa da mu se posveti adekvatan spomen-prostor – pojašnjava dr. sc. Dinko Radić, ravnatelj Centra za kulturu.
– Inicijativa je bila znatno šira od same Vele Luke i podupirao ju je veliki broj njegovih prijatelja, štovatelja, ali i mještana. Prvobitan prijedlog je bio da se u tu svrhu preuredi Zadružni dom, monumentalan, ali potpuno zapušten objekt u strogom središtu mjesta.
Općinsko vijeće donijelo je odluku da se ta ideja realizira, a u Zadružnom domu bi se uredili i drugi javni prostori. Nakon što je ta ideja malo "odspavala", više osoba je shvatilo, a i ja među njima, da to i nije baš dobra zamisao.
Oliver zaslužuje manji, intimniji, "dalmatinskiji" ambijent, baš onakav kakav je prostor sadašnjeg Centra za kulturu, u kojem se nalazi Međunarodna poklon-zbirka, Arheološka zbirka i druge.
Općinsko vijeće izmijenilo je svoju prvobitnu odluku, pa će zgrada sadašnjeg Centra za kulturu postati "Oliverovi dvori", a znatno veći i prostraniji Zadružni dom će se prenamijeniti i preimenovati u Centar za kulturu, u kojem će biti smještena i Međunarodna poklon-zbirka. Treba spomenuti da je Zadružni dom u vlasništvu Općine, što znatno olakšava realizaciju – dodaje Radić.
Premda i Dinko Radić priznaje kako je seoba u preuređeni Zadružni dom na "dugom štapu", smatra da je to kvalitetno rješenje, a ideju su na razne načine, pa i financijski, poduprli i Vlada, i Ministarstvo kulture, i Županija.
Dinamika realizacije
– Ono što možda može postati problematično jest dinamika realizacije –kaže Radić.
– Poznato je da su ovakvi projekti dugotrajni, zahtijevaju dosta konzultacija, pa i izmjena. Dosadašnjom dinamikom sam osobno zadovoljan, dio poslova je realiziran, na ostalome se intenzivno radi, a završetak očekujem za tri do četiri godine. Mislim da nije potrebno naglašavati što Vela Luka dobiva realizacijom spomenutih projekata.
Riječ je o Memorijalnoj zbirci Olivera Dragojevića, suvremenoj i turistima iznimno atraktivnoj, znači i profitabilnoj, kvalitetno postavljenoj i predstavljenoj zbirci, ali i meni osobno posebno značajnoj mogućnosti da se adekvatno prezentira i arheološki lokalitet Vela spila, odnosno realizacija projekta Korčula prije Krista.
Da ne zaboravimo i multifunkcionalnu dvoranu s oko 250 sjedišta, kakva u mjestu ne postoji, malu izložbenu dvoranu, prostor za rad klapa, dramskih amatera, udruga..., ali i dva do tri komercijalna sadržaja – naglašava Radić.
Koliko vrijedi zbirka?
Drugim riječima, kako god da okrenemo, Oliver dobiva svoje "dvore", a Henry Moore, ali i sva sila vrlo poznatih, uspješnih i vrijednih umjetnika izlaze iz "dvora" i odlaze na čekanje boljih vremena. Koliko zapravo vrijedi ova zbirka?
– Zbirku čini dvjestotinjak radova, uglavnom su to crteži, grafike i skulptura manjeg formata – pojasnila nam je Rada Dragojević Ćosović, kustosica Galerije.
– Ne mogu govoriti o materijalnoj vrijednosti djela, ali umjetnička vrijednost zbirke je velika i na nju bi bile ponosne mnogo veće sredine i institucije.
Nije lako ni izdvojiti pojedina djela budući da se radi o radovima brojnih renomiranih autora međunarodne reputacije, ali zbirkom dominiraju dvije skulpture slavnog engleskog kipara Henryja Moorea, koje su prilikom jedne posudbe bile procijenjene na impozantan iznos s puno nula – kaže kustosica.
No osim Moorea, u zbirci su i djela islandskog umjetnika Errόa, a u zbirci se nalazi i jedan rad čiji je autor Jesus Raphael Soto iz Venezuele. Zbirka sadrži i djelo talijanskog umjetnika Valerija Adamija, čiju su izložbu grafika u Veloj Luci organizirali 2014. godine u suradnji s Visconti Fine Art iz Ljubljane.
Tu su i djela značajnih francuskih umjetnika, kao što je Jacques Monory, Claude Bellegarde, Bernard Rancillac i nizozemski umjetnik Corneille, inače član utjecajnog međunarodnog umjetničkog pokreta CoBrA. U zbirci se nalaze i djela značajnih hrvatskih umjetnika, poput Ivana Kožarića, Ede Murtića, Marije Ujević Galetović, Branka Ružića, Gorkog Žuvele i drugih.
Također, pojedini sudionici Međunarodnih susreta likovnih umjetnika održanih u Veloj Luci 1968., 1970. i 1972. godine poklonili su svoje radove za zbirku, a to su Kemal Širbegović, Ferdinand Kulmer, Paul Rebeyrolle, Jacques Busse i drugi autori čiji se mozaici nastali na Prvom međunarodnom susretu mogu vidjeti u atriju Centra za kulturu Vela Luka i u prizemnim prostorijama palače Franulović Repak, u kojoj Galerija trenutačno djeluje.
To je zapravo nadrealno
Priča o Međunarodnim susretima likovnih umjetnika u Veloj Luci, pak, kao i o radovima koji su poklonjeni Veloj Luci 1978., priča je, kako je to formulirao Darko Fritz, kustos, dizajner, umjetnik... – o (ne)ostvarenoj utopiji.
Kultne 1968. godine, naime, Vela je Luka živjela u znaku umjetnika, ali i filozofa.
– Znate, to je zapravo nadrealno – kazao nam je prije nekoliko godina kipar Ante Marinović, jedan od svjedoka toga vrelog ljeta na Korčuli.
– Toga ljeta su u Veloj Luci bili ne samo umjetnici, nego i mislioci iz Korčulanske filozofske škole. U isto vrijeme na istom mjestu tu su bili i, recimo, jedan Claude Bellegarde i jedan Yasse Tabutchi, jedan Ivan Picelj i jedan Joko Knežević, a istodobno su gosti Praxisovaca bili i Herbert Marcuse i Erich Fromm, Ernst Bloch i, šta ja znam, Gajo Petrović. To je nadrealno, zar ne?
Sjećam se kao da je bilo jučer kako se Marcuse poslušno povinuje želji francuskog kompozitora Luca Ferrarija, koji je napravio performans sa svim tim velikanima u koji su se uklopili i "obični ljudi", ribari...
Marcuse se k'o dječarac vrtio tamo, ovamo, kako god mu je Ferrari naređivao... To je bilo nešto nevjerojatno. Nikad neću zaboraviti kako je odjeknula vijest da su sovjetski tenkovi ušli u Prag, a tu je u Veloj Luci bio Čeh, jedan od tada najutjecajnijih povjesničara umjetnosti i kritičara, Miroslav Mičko i kako je, nesretnik, pokušavao s radija čuti što se događa u njegovoj zemlji – prisjetio se Marinović.
Pomeo ih tsunami
Susreti su se nastavili i 1970., i 1972. godine, a susrete koji su se planirali održati 1978. pomeo je – doslovno! – veliki plimni val koji je prvog dana ljeta potopio Velu Luku.
Bio je to tsunami visok šest metara, kakav ni prije ni kasnije nije zabilježen na Korčuli, ali ni na Jadranu.
Štete su bile nemjerljive pa su se umjetnici, mahom sudionici prethodnih susreta, odazvali inicijativi upravo Ante Marinovića i umjetnika Petra Omčikusa, velikog prijatelja Vele Luke kojeg su za Korčulu vezivale i obiteljske veze, da svoju solidarnost s tim gradom izraze svojim radovima koji su trebali biti jezgra budućeg, nikad ostvarenog, Muzeja suvremene umjetnosti u Veloj Luci.
Već u svibnju iduće godine radovi su predstavljeni u Parizu, u Kulturnom centru Jugoslavije...
– Međunarodni susreti umjetnika svojim su interdisciplinarnim pristupom i eksperimentalnim i istraživačkim karakterom u sferi likovnih umjetnosti i arhitekture, te propitivanjem raznih nivoa participacije u njima, presedan u poimanju i implementaciji suvremenosti na otoku Korčuli – smatra Darko Fritz.
– S pojedinim ostvarenim projektima ili nastojanjima njihova ostvarenja ponudili su nove modele pristupa ljudskoj kreativnosti kroz inovaciju i slobodu, te nove organizacijske modele suradnje lokalne samouprave, privrede i kulture, uz kompleksnu mrežu međunarodnih suradnji – dodao je Fritz.
Međutim, čini se da se ipak ta "implementirana suvremenost", kako ju je Fritz nazvao, danas, gotovo 45 godina od "velikog vala" koji je bio potopio Velu Luku i stvorio Međunarodnu galeriju, drukčije shvaća.
Je li to dobra ili loša vijest, vidjet ćemo za tri ili četiri godine kad, bože zdravlja, Zadružni dom udomi Henryja Moorea i još 200 vrijednih radova drugih umjetnika i kad u prostoru sadašnje Galerije Zbirka Olivera Dragojevića zaživi i opravda neobično velike napore da bude osnovana i prezentirana, piše Slobodna Dalmacija.
U protivnom, moglo bi se dogoditi da i Vela Luka i Korčula, ali i znatno šira zajednica, tek tužno zapjevaju – oprosti im, pape...