Na Međuopćinskoj smotri Lidrano 2024. nedavno održanoj u Žrnovu u organizaciji Osnovne škole Ante Curać–Pinjac, proceduralnom greškom, rad naziva Životni put Hajre Alispahića nije poslan u Dubrovnik na Županijsku smotru literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog stvaralaštva.
Rad je mentorica Ivana Anić prijavila u kategoriji literalnog stvaralaštva, no stručno povjerenstvo procijenilo je da se radi o novinarskom izrazu. Iako je u kategoriji novinarskog stvaralaštva ocijenjen kao najbolji, aplikacija, ove godine po prvi put korištena za prijavu, nije dozvoljavala izmjene pa je rad ostao na međuopćinskoj razini. Na prijedlog članice stručnog povjerenstva Sani Sardelić odlučili smo tu omašku ispraviti objavom teksta koji nas je oduševio.
Tekst ‘Životni put Hajre Alispahića‘ napisala je Ena Vincetić, učenica 8. razreda Osnovne škole Blato, a prepoznala ga je i na Lidrano prijavila njena mentorica. Definirat ćemo ga kao novinarski osvrt ili portret pa čak i feljton u osnovnom smislu definicije feljtona budući da kroz prikaz jednog čovjeka dobivamo i presjek socijalno-ekonomskih prilika u regiji u vrijeme poraća i Domovinskog rata. Premda je još uvijek dijete te je nedvojbeno emotivno vezana za glavnog junaka priče, što ne čudi budući da se radi o njenom djedu, autorica nam na vrlo vješt, sažet i jezgrovit način donosi životnu priču jednog vrijednog i dobrog čovjeka u izazovnim vremenima. Čitajući tekst dobili smo odgovore na pitanja tko je bio njen djed, što je radio, koga je upoznao, gdje je sve živio, ali i koga je volio, kakav je bio njegov sustav vrijednosti, što mu je u životu bilo važno, čemu je težio. Odrasli će između redaka prepoznati vrlo inteligentnog i hrabrog čovjeka kojem u životu nije bilo lako, ali se, ne odustajući od svog identiteta, sa svim izazovima borio smiješkom i ljubavlju koju je naposljetku prenio na svoju obitelj, a pogotovo na svoju unuku. Enin poziv možda nije trgovanje i putovanja kao njenom djedu, no sa sigurnošću možemo reći da talenta za pisanje ima, zaista je teško ne zaplakati na epilog njenog teksta. Radujemo se sljedećim radovima i nadamo se, Ena, da se vidimo dogodine na smotri Lidrano 2025.
Životni put Hajre Alispahića
Život Hajre Alispahića započinje 5. svibnja 1948. godine u malom mjestu Oborci u BIH. Bio je čovjek čija je priča isprepletena ljubavlju prema obitelji i životu. Još kao mala beba seli se s roditeljima i braćom u Banja Luku gdje je odrastao u ljubavi prema majci i divljenju prema svom marljivom ocu. S unucima je često dijelio priče iz djetinjstva. Hajra je rano razvio ljubav prema prirodi često loveći ribe s braćom pored malog izvora, čak i vlastitim rukama. U osnovnoj školi pokazuje talent za gimnastiku, a slobodno vrijeme provodi u vožnji bicikla i druženju s prijateljima. Bio je zaljubljenik u povijest i rado je prenosio svoja znanja kroz priče iz djetinjstva kao i života uopće, ali i trikovima i običajima.
Pričajući o svom djetinjstvu, Hajra ne izostavlja očev ruksak. U tom je ruksaku njegov otac donosio hranu za obitelj u vremenima nestašice. Hajri je to značilo sreću i hrabrost njegova oca kojeg je često nazivao pustolovom. Više je puta izrazio želju da upravo on naslijedi taj ruksak. Otac mu je bio uzor, isto kao što je sada i on meni.
Nakon završene srednje škole upoznao je Zdravku, ljubav svog života s kojom će osnovati obitelj. Njihova ljubav rezultirala je rođenjem sina Damira. Hajra je u to vrijeme radio kao trgovački putnik i trgovac putujući često izvan granica zemlje, poput posjeta Austriji ili Italiji. Obitelj je tako živjela u Banja Luci. Strast prema životinjama, prirodi, kuhanju, čitanju, rješavanju križaljki i popravcima malih nezgoda u kući bili su sastavni dio njegova života. Kad je rođena njegova kći Adela, moja mama, bio je već iskusni trgovac. Zbog ratnih okolnosti obitelj je napustila Banja Luku i doselila se u Blato na otoku Korčuli gdje su inače ljetovali. Ondje su otvorili malu trgovinu, a po završetku rata vraćaju se u svoj rodni kraj dok Adela ostaje živjeti u obiteljskoj kući u Blatu sa svojom obitelji. Međusobno smo se često posjećivali.
Danas bih rekla da je Hajra bio čovjek raznovrsnih interesa, sve ga je zanimalo. Posebno me oduševljavala njegova posvećenost supruzi, volio ju je više od svega, bili su nerazdvojni. Uvijek je nosio osmijeh na licu, bio je poznat po svojoj šaljivosti i vedrom duhu. Nikad nije pokazivao ljutnju ili tugu, uvijek je bio smiren. Njegova ljubav prema obitelji bila je nezamjenjiva, unuke je nazivao različitim nadimcima pokazujući im tako ljubav. Često me nazivao "moja bevanda" jer mu je upravo to bilo najdraže piće.
S vremenom je došlo i teško razdoblje, Hajra je imao nekoliko operacija, a ona posljednja promijenila je sve. U listopadu 2023. godine završava njegov životni put, a u našim srcima ostaje samo velika praznina. Njegov smijeh, ljubaznost, poštenje, marljivost, iskrenost i ljubav prema životu ostavili su neizbrisiv trag u našim životima. Ostavio nam je nezamjenjive uspomene, lekcije o poštovanju i bezuvjetnoj ljubavi prema obitelji. Njegove će priče zauvijek živjeti u našim srcima.