Pri kraju su treće izmjene i dopune prostornog plana grada Korčule, jednog od najvažnijih dokumenata koji će bitno utjecati na razvoj grada. Na trećim izmjenama i dopunama radi se od 2019. godine, dugotrajni je proces pri kraju, čeka ga još javna rasprava, a onda i potvrda Gradskog vijeća. Po prvi put Korčulani imaju osjećaj da je diskurs o prostornom planu javan zahvaljujući gradonačelnici Niki Silić Maroević koja je odlučila važne zaključke ne donositi sama, već je oformila radnu skupinu stručnjaka vezanih za Korčulu na čije se mišljenje oslanja. Jedan od njih je i jedan od najpoznatijih hrvatskih arhitekata, naturalizirani Korčulanin sa svjetskim referencama, autor brojnih objekata diljem svijeta, Otto Barić.
Otta Barića već godinama nekoliko ljetnih mjeseci godišnje možete sresti u Korčuli gdje, osim kuće, ima i vinski bar u starogradskoj jezgri. Osim toga, Barić radi na projektu rekonstrukcije ACI marine, radi i na nekoliko objekata u starom gradu, a brojne je projekte za Grad Korčulu odradio i besplatno poput rekonstrukcije stare pijace u Pupnatu i Postrani. Jedan od gorućih problema danas u gradu jest izgled štekata i terasa, uskoro će doći do izmjena pravila igre, ističe Barić, a to će za ugostitelje biti bolno, no uvest će se red.
Javnu polemiku o izgledu štekata i terasa pokrenuo je nedavno lokalni ugostitelj Ivan Marelić Maha koji je u središtu grada, na Punti Jurana, uredio jednu od najljepših gradskih terasa za svoj Maha Bar 2. Drvena crno-bijela terasa sa zelenilom, prekrasnim stolicama i stolovima te drvenom konstrukcijom za vitrinu svidjela se svima, osim konzervaorima. Konzervatori su davno Korčulanima neprijatelji broj jedan, kad živite u gradu koji je spomenik nulte kategorije, konzervatori su vam na brzom biranju, ali problem nisu konzervatori sami po sebi, već neujednačeni kriteriji koji su za svakoga drugačiji. Upravo je to nedavno napisao vlasnik Maha Bara Ivan Marelić Maha na svom Facebook profilu ističući kako ne postoje jasno definirani kriteriji koji nalažu što se smije, a što ne smije. Maha je za svoju terasu dobio zeleno svjetlo Grada i vlasnika na čijoj je parceli postavljena drvena konstrukcija, poštovali su Zakon o gradnji u kojem stoji kako svaka slobodnostojeća ili zgradom povezana nadstrešnica do 20 kvadratnih metara ne treba građevinsku dozvolu. Iako je sve odrađeno prema zakonu, estetski je zaista ugodno i lijepo, konzervatorima se nije svidjelo, a oni su, izgleda, iznad svih zakona. Maha će dobiti nalog da tu lijepu terasu ukloni dok suncobrani s logom sponzora, neujednačeni stolovi i stolice od plastike i vitrina za sladolede izbačena na ulicu koja je prijašnjih godina krasila Puntu Jurana nisu smetali konzervatorima. Gdje je tu logika?
Otto Barić dao je javnu podršku Mahi, no priznaje kako je Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara formalno iznad svih zakona.
„Starogradska jezgra je zona A, a dio oko Plokate je kontaktna zona za stari grad, odnosno zona B, te dvije zone su pod ingerencijom Ministarstva kulture, odnosno Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, Maha Bar 2 se nalazi u središtu zone B. Postoji Zakon o gradnji, postoji i prostorni plan, no Zakon o zaštiti i očuvanja kulturnih dobara je formalno iznad svih zakona što znači da za sve što radite trebate dopuštenje konzervatora. Problem su kriteriji, kad bi poštovali slovo po slovo teksta koji stoji u važećem prostornom planu, ništa od ovog se ne bi desilo. Ali, tu je taj prešutni dogovor, nečinjenje koje traje godinama i sad je došao trenutak da se stane na loptu i neke stvari vrate nekoliko koraka unazad“, uvjeren je Barić.
Prisjetio se dokumenta iz 1986. godine koji je jasno definirao pravila za ondašnje ugositelje u Korčuli. Između ostalog, u dokumentu je pisalo kako od katedrale sv. Marka pa sve do skala o grada ne smije biti niti jedan stol ili stolica. U onom trenutku kad je Grad Korčula, prije mnogo godina, odlučio na Trgu sv. Marka ispred katedrale dati prostor u najam za terasu restorana, taj je dokument prestao važiti. Danas, desetljećima kasnije, u gradu imamo potpuni nered i nezadovoljstvo i Grada, i ugositelja i konzervatora.
Nije to ništa neuobičajeno za jedan mediteranski grad koji je ujedno i spomenik nulte kategorije, problem koji se može riješiti jednim dokumentom, a zove se Katalog urbane opreme. Katalog urbane opreme jasno će definirati izglede terasa i izloga, razgraničenje među objektima, font slova, boju i veličinu natpisa, izgled stolova i stolica koji neće biti jednoobrazan, ali će biti po određenim pravilima kao i izgled i boju suncobrana bez sponzorskih natpisa. Taj dokument postoji već godinama, ističe Barić, no još uvijek nije izglasan na Gradskom vijeću jer do nedavno nije bio odobren od strane Konzervatorskog odjela u Dubrovniku.
„Taj je dokument jako kvalitetan, diskutirali smo o njemu na sastanku radne skupine. Znam da je gradonačelnica zatražila odobrenje konzervatora u Dubrovniku kako bi onda Katalog mogla dati na glasanje Gradskom vijeću. Jednom kad se izglasa, taj će dokument osigurati red u gradu kojeg trenutno nema“, uvjeren je Barić.
Gradonačelnica Korčule Nika Silić Maroević ističe kako je Konzervatroski odjel u Dubrovniku, nakon nešto više od četiri mjeseca, napokon dao suglasnost za Katalog, uz male izmjene, te da će dokument uskoro biti predstavljen Gradskom vijeću.
Barić ne skriva koliko voli Korčulu, a svojim radom dokazuje da se zna ponašati u prostoru starom stoljećima. Radna skupina koje je član njeguje dijalog, raspravu i različite pristupe temama kojima se bave, ističe. Prostorni plan mora biti podložan kritikama javnosti, tvrdi Barić, na taj način se mogu odstraniti brojne nejasnoće još u ranoj fazi izrade. Potez gradonačelnice da prostorni plan stavi u fokus javnosti i da oformi radnu skupinu bio je itekako dalekovidan, uvjeren je Barić, s time je osigurala mogućnost da u javnoj raspravi obrani neke od teza budući da se radi o dokumentu kojemu je glavni cilj razvoj cijelog Grada Korčule, a to znači od Korčule do Čare, gotovo pola otoka.
Demonatracije dobre suradnje gradonačelnice i radne skupine dogodila se nedavno na slučaju zelenog pojasa u sv. Nikoli. Desetak vlasnika kupili su zemljište između samostana sv. Nikole i Novih puta u nadi kako će jednog dana taj dio iz zelenog preći u žuto, odnosno u građevinsko. Iako je pritisak na gradonačelnicu bio velik, odluku nije donijela sama, a cijeli je slučaj izašao i u medije.
„Svatko tko kupi zeleno zemljište nada se da će jednog dana postati žuto, to je legitimno pravo vlasnika, no pitanje je što od toga ima Grad Korčula i stanovnici, to je forte kojim se vodimo. Kad smo donosili odluku pitali smo se je li baš nužno jedan vrijedan dio zelenila od Hobera, preko Fortece pa sve do samostana izvaditi iz konteksta šume i staviti u kontekst stanovanja. Naše je mišljenje da nije nužno jer, osim tih desetak obitelji koji bi dobili lijepe kuće, Grad ne bi dobio ništa, a izgubio bi vizuru zelenila u koju je utopljen. Osim toga, taj je pojas pod zaštitom Ministarstva zaštite okoliša i energetike, kad bi se ta zaštita skinula, tek onda bi se moglo razgovarati o izmjenama“, siguran je Barić.
Provedbeni dio prostornog plana zasigurno je njegoj najzanimljiviji dio, a nove dopune i izmjene osigurat će da neka stara pravila budu jasna i nedvosmislena. Korčulu čeka desetak vrlo izazovnih godina, uvjeren je Barić, nekoliko važnih zona bit će obuhvaćeno izmjenama prostornog plana. U prvom redu Dominče i škver budući da je sad izvjesno da se trajektna luka seli u Polačište. Tu je i gospodarska zona Lokva, kolodvor preko puta Plodina, čitav niz rotora i novih cesta, a najveći projekt je aglomeracija, novi sustav odvodnje. Radi se o dugoročnom planiranju i ambicioznim planovima, Gradsko vijeće Korčule morat će biti složno da se sve odluke donese na najbolji način za sve stanovnike, zaključio je Barić.
Dotaknuo se i vrlo aktualne teme izradnje stambene zgrade u srcu Gradskog kotara sv. Antun, odnosno na boćalištu. Sv. Antun trenutno je najnaseljeniji gradski kotar koji samo raste, a popularno boćalište s trgovinom i ugositeljskim objektima u blizini nametnulo se kao središte. Problem je čestica zemlje na kojem je boćalište, a koja je u privatnom vlasništvu Mirka Obrvana i na kojoj je nekad davno bila predviđena stambena gradnja. Zgradu je projektirao Otto Barić, a vijest o pomicanju boćališta izazvala je, blago rečeno, negodovanje.
„Grad Korčula je potpuno jasno istaknuo kako se s time ne slaže i s tim cijela priča prestaje. Za mene je to zatvorena knjiga, pravila su jasna, Grad daje uvjete, a uvjeti su takvi da boćalište i zgrada ne mogu biti na istom mjestu. Idejno rješenje koje smo napravili samo je otvorilo dijalog između gradonačelnika i vlasnika parcele, dogovor će se postići“, kategorički je odgovorio Barić.
Iako ga u Korčuli možete najčešće susresti u šetnji suprugom s kojom navečer konobari u vlastitom vinskom baru, Otto Barić se ima čime pohvaliti u svojoj bogatoj karijeri, a pitali smo ga i čime se najviše ponosi, odnosno, koji su mu projekti ostali u najboljem sjećanju.
„Trenutno sam najzadovoljniji što smo uspjeli završiti toranj u Splitu koji je najviši neboder u Hrvatskoj, 136 metara, određuje urbanističku sliku Splita, a nosi i lijepo ime Dalmatia Tower. Osim toga, tu je i sportska dvorana u Kataru izgrađena za potrebe Svjetkog rukometnog prvenstva. Dvorana je i danas u funkciji, službena je dvorana Rukometnog saveza Katara i oni su jako zadovoljni i sretni s njom. Jedan od najdražih projekata karijere napravio sam početkom 90-ih na Islandu, mali trgovački centar u Reykjaviku koji se fascinantno uklopio u okolinu“, otkrio nam je.