Volonterka Marija Klisura ima karakter u skladu s prezimenom; čvrsta je i snažna, Korčulanka koja živi u Zagrebu. U stvari, za sebe voli reći da "živi u ruksaku", no, premda je nestalnog boravišta, zna gdje treba biti u pravom trenutku. Tako nije ni trenutka dvojila gdje će biti nakon što je elementatna nepogoda potresla Baniju, odmah se Marija prijavila za volontiranje, piše Slobodna Dalmacija.
Mlada Marija - samo joj je 29 godina - po formalnoj je profesiji arhitektica krajobraza, no toj visokoobrazovanoj djevojci nije nimalo ispod časti bilo raditi što joj se kaže, uključujući i poslove koji se smatraju "mokrima i nečistima". Organizirala se s drugim dobrovoljcima/volonterima putem whatsapp-grupe i drugih društvenih mreža, u priču je uključena, Bogu hvala, i jedna vjerska zajednica. Dobri ljudi svih su boja, vjeroispovijesti ili su ateisti, no istodobno su svi anđeli koji pomažu, rade, tješe i blaže. Zna se da su svetije ruke koje pomažu od onih koje mole. Nekad je i samo lijepa riječ velika stvar, ima dana i trenutaka kad čovjeku doslovce čašica razgovora, malo utjehe treba da se spasi.
Mariju smo zatekli na minus pet kako ispred grijanog šatora na trgu u središtu Petrinje pere suđe skupa s kolegicom kojoj je bilo neugodno bilo što reći. Tako radi već danima, pere i čisti, pomaže dijeliti obroke po cijeli dan, a navečer prespava kod prijateljice u Zagrebu. Ne trpi joj posao jer je freelancerica i nema radno vrijeme, ali jednog dana se planira samozaposliti. Sad je, smatra, najpotrebnija tu gdje tlo još uvijek podrhtava, tako da nekad čuje kako zvecka posuđe koje je upravo oprala, piše Slobodna Dalmacija.
No, nema puno vremena za seizmološka zapažanja, ali ni ćakulanje s nama jer ima onih kojima je potrebniji razgovor i(li) čist tanjur kojega će napuniti hranom. Bravo, Marija, bravo za sve kao ti!