Popularna izložba Dubrovačkih muzeja Ilirska kaciga iz Zakotorca, autora dr.sc. Domagoja Perkića, napokon je otvorena u Korčuli. Slavna kaciga stara dvije i pol tisuće godina prošlog četvrtka predstavljena je u Gradskom muzeju pred mnogobrojnom publikom.
Osim znanja, truda i upornosti, u životu je najvažnije imati sreće što potvrđuje i priča o pronalasku kacige iz Zakotorca. Izgledom prilično očuvana, nešto manja nego bi danas, dvije i pol tisuća godina nakon, očekivali, plijenila je pozornost Korčulana pod staklenim zvonom u prizemlju Gradskog muzeja. Predmeti koji su toliko stari zrače misticizmom, aura strahopoštovanja držala je oduševljenu publiku na korak udaljenu dok su brojni mobiteli i fotoaparati blicali kako bi sačuvali trenutak za sjećanje.
Arheološka istraživanja u prastarom zaselku Zakotorac na u Donjoj Bandi na Pelješcu, kao i u naselju Nakovana, započela su prije nekoliko godina, a arheološki tim koji je pristupio iskopavanjima predvodio je dr.sc. Domagoj Perkić iz Dubrovačkih muzeja. Budući da je autor izložbe, svojim je predavanjem otkkrio publici okolnosti pronalaska, ali i vremena kad je pokopana pokraj groba nesretnog Ilira.
„Autor sam izložbe, ali cijeli niz stručnjaka surađivao je na iskopavanjima. U prvom redu, vama i više nego dobro poznati dr.sc. prof. Hrvoje Potrebica iz Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a posebno ću istaknuti gospara Ivana Pamića iz udruge Hrvatski dom Viganj koji nam je pružio lokalnu logističku potporu te nas požurivao i poticao dok nismo započeli s iskopavanjima. S nama je još bio i dr.sc. Marko Dizdar iz Instituta za arheologiju Zagreb te slovenski arheolog Borut Križ uz, naravno, Martu Kalebotu iz korčulanskog Gradskog muzeja. Možda će vam se učiniti čudna ta suradnja sa Slovenijom, no Borut je jedan od najvećih stručnjaka željeznog doba s ovih prostora. Poanta je u suradnji, ljudski odnosi su nas okupili, a institucije su samo nadogradnja“, zaneseno nam objašnjava dr.sc. Perkić.
Iskopavanja su započela 2020. godine, već u prvim danima imali su toliko sreće, kaže dr.sc. Perkić, pronaći kacigu koja je trenutno izbezumila medije i svjetske arheologe. Ovaj izniman nalaz, sam po sebi spektakularan budući da takvih primjeraka nema puno, još je bio i u vrlo dobrom, očuvanom stanju. Opet sreća, ističe dr.sc. Perkić, iako je napravljena od limene bronce koja je relativno kvalitetan materijal. Kakav je osjećaj pronaći takav primjerak?
„I kod manje vrijednih nalaza, uvjetno rečeno jer je svaki nalaz na neki način vrijedan, osjećaj je uvijek predivan. U ruci držite predmet koji dvije i pol tisuće godina nije ugledao svjetlo dana, takav osjećaj nećete lako zaboraviti“, uvjeren je dr.sc. Perkić.
Nakon što je pronađena, kaciga je prevezena u Gradski muzej u Vinkovcima gdje je čekao dugotrajan, kompliciran i skup proces restauracije i konzervacije. Nakon otprilike jedne godine, brončano pokrivalo za glavu bilo je spremno za svjetla pozornice i tu u sklopu manifestacije Noć muzeja u dubrovačkoj tvrđavi Revelin. Tamo je plijenila pozornost sve do početka rujna, a onda je doputovala u Korčulu, doma.
Razlog što je ovakva, za ondašnje prilike skupocjena kaciga uopće pronađena leže u Pelješkom kanalu. Tisućljećima je 12 kilometara dugi morski kanal koji razdvaja otok Korčulu i poluotok Pelješac bio i ostao najsigurnija i najkraća trgovačka i putnička ruta do Dubrovnika pogotovo ako uzmemo u obzir da se s južne strane otoka tijekom zimskih mjeseci teško može sigurno ploviti. Pelješki kanal je razlog i brojnih drugih arheoloških lokaliteta otoka i poluotoka, a ljudi koji su ondje obitavali u pravilu su bili imućni, što zbog gusarenja, što zbog trgovine.
„Kaciga nije pronađena u grobu, već u dodatnom prostoru pokraj groba u kojem su vjerojatno stavljali zavjetne darove. U tom je grobu, osim kacige, pronađeno na tisuće pojedinačnih nalaza, perle od jantara i stakla, fibule, odnosno kopče, igle, tridesetak keramičkih posuda... Na jednom prostoru veličine dva kvadratna metra tisuću nalaza, a u drugim grobovima, na drugim lokalitetima, ako nađemo desetak nalaza budemo zadovoljni“, objašnjava nam dr.sc. Perkić.
Dr.sc. Perkić s velikom vjerojatnosti tvrdi da se radi o prostoru na kojem se ukopavanje vršilo oko 600 godina u kontinuitetu, od 9. do 3. stoljeća prije Krista, a kaciga datira iz 4. stoljeća prije Krista. Osim tih nalaza koje su muzejsko bogatstvo, vrijednost lokaliteta je i u gomilama u kojima su ukopavali preminule. Gomile u Zakotorcu, Nakovani i Kopili u Blatu na otoku Korčuli, razlikuju se od svih drugih na dubrovačkom području, ali i na Mediteranu! Ne izgledaju poput uobičajenih, kupolastih gomila, već, priča nam dr.sc. Perkić kroz smijeh, poput svadbene torte, na tri kata, svaki kat je manji od prethodnog, u sredini je grobnica, a pokraj dodatni prostor za zavjetne darove. Kome je kaciga uopće pripadala?
„S velikom vjerojatnošću možemo reći da se radi o Ilirima Plerejima koji su bili očigledno vrlo bogati kad su si mogli priuštiti takve kacige. Keramičke posude koje smo pronašli grčkog podrijetla i proizvodnje također su najskupocjenije posude tog doba. Ne zaboravimo jantar koji je dolazio iz Baltika, fibule sa središnjeg Balkana, to je bogatstvo posljedica trgovine, moguće i gusarenja. Tu se opet vraćamo na Pelješki kanal koji je ishodište svega“, uvjeren je dr.sc. Perkić.
Bez preuveličavanja možemo reći kako su Korčula i Pelješac svjetski poznati i renomirani lokaliteti koji su već nekoliko puta zadivili arheološku scenu izvanrednim pronalascima. Lumbarajska psefizma, starogrčki povijesni dokument uklesan u kamenu iz 3. stoljeća prije Krista, lansirala nas je u svjetsku arheološku orbitu, a potom i antička cisterna jedinstvena na Mediteranu na istoj lokaciji na Koludrtu. Ne zaboravimo Velu spilu u Veloj Luci, arheološki prapovijesni lokalitet iz paleolitika, nekropolu Kopilu iz 7. stoljeća prije Krista u Blatu, željeznodobno naselje Stine u Žrnovu, nedavno nas je bez daha ostavila prvo cesta, a onda čitavo naselje staro sedam tisuća godina i to pod morem na Solinama u Korčuli. Ubrzo je slično naselje pronađeno i u Gradini u Veloj Luci, a kaciga je, možemo reći, šlag na arheološkoj torti.
„Tek smo na početku otkrivanja svih lokaliteta otoka i poluotoka, u zadnjih desetak godina pronašli smo vrijedne nalaze, ali još svašta možemo očekivati i u budućnosti, a Pelješki je kanal zaista ključna poveznica. Ovi su prostori bili premreženi raznim utjecajima kroz povijest. Jedan mali Gradski muzej kao što je naš u Korčuli teško bi sam mogao istražiti sve te lokalitete, poanta je u suradnji. Zajedno istražujemo, dijelom volontiramo, borimo se za financijsku konstrukciju, a mi, lokalno stanovništvo, dajemo značajan doprinos. Za svako je istraživanje važno poznavati ljude, prostor i običaje, ali istraživanja treba i popularizirati kako bi lokalno stanovništvo shvatilo da je arhelologija prednost, a ne teret“, poručila je Marta Kalebota iz Gradskog muzeja Korčula koja je bila domaćin izložbe.
Ilirska kaciga u Korčuli je do 10. studenog i do daljnjega je otvorena za javnost dok su druga arheološka istraživanja u tijeku. Prošlog tjedna iskopavalo se u Lumbardi, dr.sc. Potrebica istraživao je sa svojim stručnim timom Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, najavljena su istraživanja u Jakasovoj špilji u Žrnovu, a onda i u Stinama. Kao i većina stvari na svijetu, i arheološka istraživanja ovise o financijama, ali i o entuzijazmu arheologa kojega ne nedostaje.
„Osim vrijednosti pronađenog nalaza, ono što mene kao arheologa najviše zanima jest priča koja proizlazi iz tog predmeta. Priča o lokalitetu, tko su bili ti ljudi, kako su živjeli, što su radili, kakvi su im bili pogrebni rituali. Osim pronalaska predmeta, misija arheologa je shvatiti i objasniti okolnosti tog vremena, a onda naša saznanja podijeliti sa širim pučanstvom jer ako ih zadržimo za sebe, izgubit će smisao“, poručio je dr.sc. Perkić.