Sezona je buknula, u usporedbi s istim periodom prošle godine bolja je i do 40 posto, a Korčulani su je još jednu godinu u nizu dočekali nespremni. Manjak radne snage, prometni kaos, previsoke cijene, strategija koja ne postoji... Samo su dio problema, no dio ponude treba i pohvaliti.
Turizam u Dalmaciji je kao i život na škoju – i radost i tuga, kako stih popularne Bodulske balade sugerira. Bez turizma otočani bi bili, doslovno, gladni kruha, a s turizmom sve teže živimo, žvače nas i probavlja uzimajući od nas najbolje ostavljajući mrvice. Da će predsezona biti odlična, znali smo već za Prvi maja kad je dio automobila ostao na trajektnom pristaništu na Dominču, Sv. Krševan ponovno nije mogao zadovoljiti navalu vozila u pokušaju prelaska Pelješkog kanala do Orebića, a i ovih dana gužva i duge kolone nisu iznimka.
Prošle je godine Jadrolinija na najfrekventnijoj otočnoj, trajektnoj liniji 634 krajem srpnja te u kolovozu, ad hoc nakon otvaranja Pelješkog mosta, u pomoć dovela veći trajekt i još jedan manji, a izgleda da će to napraviti i ove. Trajekt Laslovo kapaciteta 36 automobila već je na pristaništu i vozi po potrebi.
No, dobra je vijest da je brodar Kapetan Luka - Krilo uveo dvije nove, brzobrodske katamaranske linije pa Korčulani od kraja svibnja imaju dodatnu liniju Split-Hvar-Korčula koja vozi svakodnevno kao i Split-Brač-Makarska-Korčula-Mljet-Dubrovnik. Ova potonja prošle je godine ugašena zbog navodnog slabog interesa putnika, ali se ove godine vraća u velikom stilu i vozi svakodnevno. Problem i dalje ostaju cijene koje su paprene, primjerice, Jadrolinijin brod od Splita do Vele Luke četveročlana obitelj u osobnom automobilu platit će nešto više od 106 eura.
Ako pogledamo statistiku i brojke, brojne katamaranske, brodske i trajektne linije za otok ovih su dana nasušno potrebne. Prema podacima iz eVisitor sustava od početka godine do kraja svibnja broj noćenja u Gradu Korčuli bolji je za 41 posto u odnosu na prošlu godinu. I hoteli i apartmani bilježe porast od gotovo 40 posto, a kampovi nevjerojatnih 200 posto više u odnosu na prošlu godinu. Dobre brojke bilježi i susjedna Općina Lumbarda, u usporedbi s prošlom godinom gotovo 32 posto više dolazaka i 26 posto više noćenja. Idemo malo do zapadnog dijela otoka, u Općini Blato svibanj je bio bolji za 41 posto u dolascima te čak 55 posto u noćenjima. Nešto malo manji porast bilježi Općina Vela Luka, 32 posto više dolazaka i šest posto više noćenja, a podatke za Smokvicu nemamo. Općina Smokvica je, naime, nedavno dobila novu direktoricu Turističke zajednice, Katarinu Pecotić, koja nam ne odgovara na upite pa ne znamo radi li se o lošijim rezultatima ili nevoljkosti komuniciranja s medijima. Preko kanala nam također dolaze dobre vijesti, Općina Orebić od početka godine do kraja svibnja bilježi 47 posto više dolazaka i 23 posto više noćenja.
Struktura gostiju prati eminentna tržišta, kako ističu direktori otočnih turističkih zajednica. Tako u Korčuli najviše noćenja ostvaruju Amerikanci i Britanci, a prate ih Hrvati i Francuzi. U Lumbardi najviše borave Britanci, a u stopu ih prate Nijemci kojih na otoku ipak ima najviše. Nijemaca najviše ima u Veloj Luci i Blatu, ali i u Orebiću, a prate ih većinom gosti iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Iako struktura gostiju sugerira i „dublji džep“, barem u Korčuli, ugostitelji nam tvrde da u predsezoni to ipak nije tako. Uspješnost turističkih sezona ne bi se trebale računi brojem dolazaka i noćenja, već količinom potrošenog i zarađenog novca.
Kao što smo već puno puta pisali, strategija turizma na otoku ne postoji, Korčula nije ni elitna destinacija, ni destinacija za masovni turizam, nije ni obiteljska destinacija, ni destinacija za mladost i lude noćne provode, Korčula je od svega po malo pa su takvi i gosti. Ima turista, ali još uvijek nema gostiju jače platežne moći, žale se korčulanski ugostitelji. Tu se ipak moramo referirati na cijene koje su zaista visoke. Neki će reći da su cijene u restoranima i kafićima previsoke jer država uzima prevelike poreze, drugi će pak zaključiti kako se radi o pohlepi ugostitelja. Krivca je zaista teško naći, ali činjenica jest da prosječna otočna obitelj, bez popusta za domaće, ne može izaći niti na pizzu više od jednom, dvaput tijekom ljeta, a čini nam se da račune sve teže plaćaju i stranci.
Problemi, kad je otočni turizam u pitanju, nastavljaju se u nedogled. Otočno stanovništvo, a pogotovo stranci, početkom lipnja još uvijek na jednom mjestu i na makar još dva jezika uz hrvatski, ne mogu pronaći skupne informacije o kulturnim, zabavnim, gastro i sportskim događanjima po datumima na razini otoka i poluotoka, takva poveznica jednostavno ne postoji. Udruživanje otočnih turističkih zajednica počelo je prije dvije godine, radi se na biciklističkim stazama i vinskim putevima i to je pohvalno, no za osnovne informacije turisti će se još uvijek morati pretvoriti u istraživačkog novinara. Prometni kolaps u centru Korčule je svakodnevica, parking u centru grada je nemilosrdno skup, četiri eura za jedan sat od ove se godine naplaćuje 24 sata dnevno. Na taj način, kako je više puta istaknula gradonačelnica Korčule Nika Silić Maroević, pokušava se što više automobila izmjestiti na parkirališta van centra grada, problem je što taj plan baš i ne uspijeva. Grad je i dalje krcat vozila svih vrsta, a prometna reforma Korčule jedna je od najvećih obaveza gradske vlasti u bližoj budućnosti. Električna su vozila zgodan način kako doskočiti problemu, ali samo privremeno.
Navest ćemo još i manjak radne snage, pogotovo kvalitetne. Tema je to o kojoj se puno pisalo, plaće konobara i kuhara, dodat ćemo zasluženo, rastu u nebo, a u Korčulu sve češće dolaze radnici iz doslovno cijelog svijeta. Osim velikog broja radnika iz regije, Srbije, Bosne i Makedonije, ove godine bilježimo veliki broj Nepalaca. Je li to dobro ili loše, pokazat će vrijeme. Manjak javnih WC-a također je sve veći problem budući da u Korčuli postoji tek jedan manji s neobičnim i nesigurnim radnim vremenom. O infrastrukturi, kanalizacijskom sustavu i energetskoj mreži dovoljno je reći da otočani već sad strepe od ispusta i čestog prestanka opskrbe električnom energijom u srpnju i kolovozu kad otok doslovno puca po šavovima.
Međutim, postoji i ponuda koju treba pohvaliti. Iako i Korčulu zahvaća val apartmanizacije, napori turističkih zajednica da se privatni smještaj obuhvatno podigne na višu razinu i to pomoću raznih edukacija, besplatnih webinara i poticaja, urodio je plodom. Iako je privatni smještaj u Korčuli zaista skup, većina će gostiju imati samo lijepa iskustva u urednim i čistim apartmanima s čestom dodatnom ponudom. Dodatna je ponuda sve češća i na plažama koje su također čiste i uredne zahvaljujući brojnim ekološkim akcijama koje organiziraju i provode sami otočani. Ponuda u restoranima je sve bolja, zamrznuta jela i Ledov pomfrit je za Korčulu presedan, restorani se mogu pohvaliti raznovrsnom i kvalitetnom ponudom, od fine dininga, street fooda do tradicionalnih konoba. O vinima ne treba niti govoriti, vinarije se natječu u kvaliteti i originalnosti ponude, a tu su brojne vinske ture i tematski obilasci koji se, uz vodiča, pretvaraju u jedinstveno iskustvo. Društvo turističkih vodiča Korčule jedno je od najboljih u Dalmaciji, možemo sa sigurnosti reći, gostima pristupaju profesionalno, ali i dinamično i zanimljivo te faktografski točno i ispravno.
Najviše ćemo istaknuti brojna događanja kojih ima i više nego dovoljno diljem otoka. Od sportskih do zabavnih, od kulturnih do gastro evenata, tradicionalnih i modernih pa čak i sadržaja za djecu, svega će biti ovog ljeta na Korčuli i Pelješcu. Kako najavljuju brojni meteorolozi, vremenska prognoza neće nas oduševiti tijekom ove turističke sezone pa se brojne dalmatinske destinacije pitaju što će turisti raditi kad padne kiša? Korčula je već neko vrijeme prestala biti destinacija koja nudi samo plažu, sunce i more, nedostaje nam kvalitetna strategija, uređenija država i još nekoliko sposobnih ljudi na vodećim pozicija i gdje bi nam bio kraj...