Blog Muzeja i galerija Konavala ovaj je put posvećen trstikama, rastom najvišoj travi u Konavlima:
- Trstika, vjerovali ili ne, najvisočija je konavoska trava, rasprostranjena je po cijeloj Gornjoj bandi Konavala, rekli bi, od Laptala do Gleđa. Naravno da je sporadično nalazimo i drugdje, ali njeno je najveće stanište na padini Sniježnice prema polju, okolo naselja, gdje voda iz utrobe zemlje probija po cijelom pojasu naseljenog dijela padine. Samim pogledom prema Gornjoj bandi lako je locirati mjesta izvora jer su označena staništima trstike koja se širi oko njih.
Trstika je putokaz za živu vodu, more bit da voda i ne dolazi do površine, ali je trstika osjeti doje u zemji. Ima u Gornjoj bandi od Krajeve izvor pod Lisicom, dalje ide Šišina voda, Smokovjenac, Bijar u Nosanovićima, Točak u Drveniku, Dobra voda, Skoreva, Kupjerska živa voda, pa Vodeni kuk, ispod njega opet živa voda, malo dalje Klimor i Rvač u Gabrilima i u Uskopju Miloševina. U Pridvorju je Urjak, Turbina, Blizura, Kvaj, Dragavine, Godjej u Mihanićima i sve tako daje put Lovorne i Jute. Svuđe okolo njih đe se voda prelijeva ima trstike.
Trstika je tako putokaz za osvježenje u vrelini ljeta, znak da smo blizu vode potrebne za život, piše u blogu MiGK.
Naša trstika ustvari je trst, trajnica iz porodice trava (Poaceae). Latinskog imena Arundo donax, zove se još mediteranska trska. Podanak je snažni jaki rizom koji putem korijenaka duboko prodire u tlo, do oko jednog metra. Voli vlažna tla, bilo od gline bilo do žala, važno da je u vodi.
Kako duboko prodire u zemlju može izdržati i duže sušne periode. Tako preživi i na vlažnim tlima koja ljeti presušuju, što je češći slučaj u Donjoj bandi. Kako raste samo na vlažnom području, najčešće se smjesti uz naše izvore, vodovare, vodotokove, uz rijeku i svugdje gdje ima imalo vode.
Raste visoko, do 6 metara, a u širinu u najširem dijelu do 4 cm. Stabljike su uspravne, debele, drvenaste i šuplje, listovi su naizmjenični, plosnati i zašiljeni, dugi do 60 cm. Rub im je hrapav, a kako su sjedeći na stabljici, gotovo je cijelom širinom obuhvaćaju. Tijekom ljeta cvjeta, u metlicama, a postranično u klasićima, no kad zametne sjemenku od nje nema razmnožavanja. Naime, sjemenka ili, kako se još naziva, pšeno je sterilno, pa se razmnožavanje vrši podancima.
Kako raste ko iz vode, raste brzo, pa na dobrom tlu tjedno raste po pola metra, zbog čega je bila jako iskoristiva u gospodarstvima. Od ove naše trstike izrađivali su se zidovi u kući, ili kako se kod nas zove travature. Travature su se sastojale od pletene trstike koja se žicom vezivala za pod i za grede na plafonu, nakon čega bi se to kartalo smjesom vapna, pijeska ili, rijetko, gline: Plele su se jese kolike su travture i na nju se stavjo inkarat, nije bilo montuna po našim kućama jer su bili podovi, a ovaki zidovi su bili lagani. …
A kad smo već kod jesa, tu je najveća upotreba trstike u Konavlima. Na jesama se sušilo smokve, hranilo bubice, sušilo drugo voće. Jesa je bila neophodna u svakoj kući. Tamo gdje nije bilo trstike izrađivalo ih se od drva i drugog raslinja, no u Gornjoj bandi ih se proizvodilo i za izvoz.
Jese su pleli u Butijera u Drveniku, u Gabrilima u Klečka, U Čilipima u Đua, u svakom selu je bio neko ko je pleo jese. Trstika se brala u jeto i onda s njom radilo daje. Duge stabljike su se rezale na potrebnu dužinu i stavljale u stalak, takozvani badnjić ili pletivo.
U njemu su stabljike stajale uspravno, što je omogućavalo da se spajaju opletanjem, potkom od polovice meke trstike. Za potrebe opletanja trstika bi se vlažila i namakala, nakon čega bi je se moglo svijati okolo tvrdih stabljika osnove. Takvim trstikinim tkanjem proizvodili su se pleteni ležajevi, u Konavlima i bližoj okolici poznati kao jese.
Bez obzira na obilje trstike, jese su se čuvale i popravljale i vajalo je da ne okisnu. Raskvašene od kiše pocrnjele bi i ne bi više bile dobre za smokve. Tako su se čuvale zimi u suhu da potraju. Osim za jese, trstiku se bralo kao potporanj mladim stablima, a u novije za koce za pomadore. Kolci od trstike pružali su dovoljan oslonac rajčicama u rastu, a od njih se plelo i trempija za grah penjač i za kukumare.
Od trstika su se činjele svirale, a u upotrebi profesionalnih instrumenata pisak za obou, saksofon i klarinet, no toga u Konavlima nije bilo.
Zanimljivo je napomenuti da je pelud cvijeta trstike puna žutog pigmenta i da je dobar izvor žute boje. Vaja ga koristiti zrela i ostaviti pokišana u vodi da učini svoje, kaže jedna naša kazivačica, a na nama je da isprovamo, zaključuju blogeri MiGK.
Objavljeno u Samonikle priče iz prirode