Od turizma može živjeti svatko, a od kamena samo rijetki 'tvrdoglavci' koji ne žale truda kako bi ostavili trajan trag u povijesti. Među takvima je Mihovil Šuljak, 41-godišnji klesar iz Močića, jedan od pet ili šest preostalih kolega koji se profesionalno bave klesarstvom od Neretve do Prevlake.
A upravo je na Prevlaci, na poslovima hitne sanacije austrougarske utvrde pod okriljem Društva prijatelja dubrovačke starine, ovih vedrih listopadskih dana angažiran taj đak ugledne klesarske škole u Pučišćima.
Na Braču je Mihovil 1996. završio školu koja nikako nije bila njegov prvi izbor:
- Iskreno, ja sam htio biti mehaničar, uopće me nije privlačio kamen, no otac me nagovorio a ja ga nisam htio razočarati. Upisao sam klesarsku školu i planirao odustati nakon godinu dana, no s vremenom sam skužio da mi dobro ide i – zaljubio sam se u posao. Na kraju sam ispao treća generacija klesara u obitelji. - ispričao je za Dubrovački vjesnik konavoski klesar kojemu je prvi veliki posao bila obnova izloga na Stradunu uništenih u bombardiranjima.
Koji su mu najveći profesionalni izazovi do danas i zašto nema više kolega klesara u Županiji, doznajte u tiskanom izdanju našeg tjednika.