MARMELADA IZ MIKULIĆA Kad Andrija Grgurin na kruh namaže ruže...

Kivi, grejp, maginje, narančini, nespole...teško je nabrojiti sve voćke koje u svoje marmelade, želee i likere stavlja Andrija Grgurin, Dubrovčanin koji već pola stoljeća živi i stvara u Mikulićima.

Mjesto je to slikovitih zalazaka sunca od kojih samo rijetki pobjegnu njegovoj kameri. Sutoni, čempresate i morske mijene omiljeni su motiv svestranog 76-godišnjaka koji ih sa svog balkona dnevničkom preciznošću bilježi u različitim godišnjim dobima i vremenskim prilikama.

Ovi zimski posebno su privlačni zbog rumenila neba i oblaka. Andrija fotografije dnevno objavljuje na društvenim mrežama, uz sumrake bude i uranaka. A delicije radije čuva u stvarnom svijetu, gdje ih sladokusci mogu kušati, omirisati, upoznati se sa sastojcima. Marmelada od stolisne ruže, znane i kao centofilia, ovosezonski je hit. Priznat će svatko, neobično je na kruh mazati pripravak od cvijeća, no aroma je nenadmašna:

- Volim eksperimentirati sa slatkim, a i u likerima sam isprobao skoro sve što se isprobati može. Naći ćete kod mene pića s čičimcima, murvama, rogačem i kaduljom, košćelama, mrčom...samo treba paziti da rakija za liker ne bude prejaka – otkriva Andrija i pokazuje nam maštovito uređene boce likera i staklenke marmelade i želea poslagane na stolu ukrašenom konavoskim vezom. Nad njima stražari 18-godišnja mačka Sofija, izgledom barem dvostruko mlađa.

Slatke delicije i pića tek su dio aktivnosti koje zaokupljaju ovog vitalnog umirovljenika, mnogima poznatog iz butige na Širokoj, gdje je radio od 1960-te.

Andrija je vješt turistički vodič. Brz kao gazela, u par koraka se popne do drevne ilirske gradine iznad Mikulića, ali ne prije nego se pohvali sportskim kompleksom, zajedničkim projektom svih mještana.

- Imamo igralište kapaciteta 320 gledatelja, cijelo selo se udružilo da ga napravimo na zemljištu četiri ili pet vlasnika, tu kraj rogača gdje je svatko brao sa svog ogranka...ponosni smo na sve što danas imamo tu – govori Andrija dok nam izvana i iznutra pokazuje zgradu s pločom Udruge građana Dragorađa - Mikulići.

Tu se stanovnici i gosti okupljaju prije i poslije utakmica na igralištu, kad se slavi, gradela, gleda Europsko rukometno prvenstvo...

- Prije 58 godina izgradili su u Mikulićima trafostanicu, svatko je iz sela dao pet kamena. Tako smo se i sad udružili, jedan iz sela je kupio televiziju, drugi nabavio namještaj, ja sam riješio keramiku za sanitarije...bilo je donacija i građevinara i vlasti, za tribine i stupove, svi smo radili zajedno i dobro je ispalo – ponosan je naš domaćin na svoje mjesto i danas i jučer, sve do davnina kad je nastala oko 2500 godina stara ilirska gomila, koju je na radost Mikulića identificirao zadarski arheolog Šime Batolić.

Gomila ili tumul dominira nad selom, promjer joj je 45 metara, a visina 6,6 metara. S vrha se pruža nezaboravan pogled na pučinu, dijelove Konavoskog polja, crnogorsko gorje...

Ilirsko svetište i zborište danas je dio većine turističkih tura, a Andrija ga poznaje u dušu. I uvijek se iznova čudi kako tamo svaki kamen ima na sebi rupu, kao da su u njemu nekoć rasli prstaci. Planike koje rađaju maginje manje začuđuju ovog stručnjaka za slatko, ujedno i jednog od čuvara crkvice svetog Đurđa na seoskom groblju koje, valjda, među rijetkima u svijetu ima – kućni broj.

Uz spomen-ploču u čast kralja Tomislava, pločica je s brojem 18. Stariji žitelji u šali kažu da će prije 'preseljenja' na drugi svijet reći poštaru da im, kad odu, penziju donosi na tu adresu.