Teška je godina, kažu Konavljani, da nije odavno bila teža. Vinice pune lanjskoga vina, a grožđe na lozi čeka trganje. Utjeha im je, kažu, da je grožđe vrhunske kvalitete i ima ga manje nego prije, jer s većim količinama bili bi u još većem problemu…
Dobra je godina
Luka Letunić odavno je prestao prodavati grožđe jer, kaže, to je postalo gotovo neisplativo, a i nesigurno.
- Sve što uberemo dovedeno doma i pravimo svoje vino za prodaju, kaže Luka. Žalosno je kako je mala cijena grožđa, a koliko truda treba uložit da bi se došlo do berbe. Na svaku lozu moraš tijekom godine doć najmanje deset puta i čekat da te posluži dobro vrijeme i dobra godina bez bolesti za ubrat' kvalitetno grožđe. Hvala Bogu, ova godina je dobra i imat ćemo kvalitetu, a tako će bit' i vino. Teško je, ali treba nešto radit…
Trganje je u pravilu obiteljski posao pa su uz Luku u vinogradu brat Božo i njegova punica Ane, Lukova punica i punac Marica i Miše te rođak Božo iz Čilipa. Nedostajala je Lukova supruga Paula koja prvenstveno vodi brigu oko meda i druge poljoprivrede koju već mjesecima od korona krize plasira preko interneta, te majke Kate koja je redovita na placi u Gružu.
Nedaleko Letunića u vinogradima ispod Kraljeve u Konavoskom polju obitelj Miljas također je započela svoju prvu ovogodišnju berbu.
- Ovo nam je prvi dan berbe ove godine, jer se nama posao protegne na više od mjesec dana ovisno kako koja sorta sazrijeva i dolazi na branje, govori nam Miho Miljas koji je uz svoga brata Zvonka, agronoma i enologa četvrta generacija koja se bavi vinogradarstvom i vinarstvom na svojem imanju na Kraljevu. Prvo beremo sortu crljenak od kojeg je davno nekad nastao poznati plavac. Vlastita proizvodnja nam pokriva 80 posto proizvodnje, dok ostatak kupimo u naših kooperanata.
Slador koji obećava
Miljasi od dubrovačke malvasije i grka prave vrhunska vina, a rijetki su koji imaju crljenak za kojeg se mislilo kako je uvezen iz Amerike gdje je jako rasprostanjen.
- Crljenak je isto što i tribidrag ili zifader. Dugo se mislilo kako je to uvezena sorta, ali se utvrdilo kako je njegovo izvorno, autohtono mjesto Hrvatska. Idealan je pravljenje roze vina koje se sve više traži. Isto tako imamo plavca i maraštine, a naša vina su u najvećem broju dubrovačkih restorana i hotela. Ova godina je, što se tiče prodaje vina, jako loša jer smo vezani gotovo isključivo uz turizam pa smo zato sada pokrenuli nešto plasmana kroz maloprodaju. Nešto je bolje ove godine išlo po otocima jer su imali jahtaše koji su spasili sezonu.
Miljasima su sve količina vina od lani ostale u podrumima, kao i dio od predprošle godine, dok je prodano tek 10 posto vina u odnosu na prošlu godinu.
- Hvala Bogu imamo dosta kapaciteta kako bi mogli smjestiti ovogodišnju berbu, ali je pitanje što će biti sa slijedećom sezonom. Ako ne bude pomaka, ne piše nam se dobro, kaže zabrinuto Miho Miljas.
- Sve zalihe koje leže po podrumima u cijeloj Hrvatskoj mogla bi država riješiti jedni potezom, tj. smanjenjem uvoza stranih vina kao što to rade druge države, govori Mihov i Zvonkov otac Ivo koji je stalno uz sinove u podrumima i vinogradima. Odavno sam u ovom poslu, ali ovakva kvaliteta grožđa kao ove godine, teško je postiže. Slador je od 19,5 do 20, što znači da će vino biti vrhunsko. Ovo je naša obiteljska tradicija pa su uz sinove na trganju njihovi prijatelji, susjedi, obitelj...
- Poklopilo se da sam ja agronom i enolog, a brat stručnjak za marketing te tako imamo zaokruženu proizvodnju i prodaju, kaže Zvonko Miljas. Svake godine radimo nešto novo na poboljšanju svojeg proizvoda, činimo pokuse, eksperimente i u tome uspijevamo. Teško je, ali od ovog posla može se živjet kada je normalna situacija. Zalihe u podrumu su velike, ali uz način na koji ga mi čuvamo, vino može trajati još dvije, tri godine. Mnogi vinari i vinogradari ne znaju gdje će s grožđem i vinom pa će biti dosta onih koji će davati grožđe besplatno samo da im ga dođu pobrat. Kriza je velika, ali moramo se borit i čekat bolje dane, kaže Zvonko.
Za savršenu kvalitetu
Brojni vinogradari su ovog ljeta radili "zelenu berbu" tj. skidali s trsova dio grožđa kako bi bili manji prinosi, ali veća kvaliteta grožđa kojeg su ostavili na lozi.
- Jedan kolega vinogradar u Kaštelima mi se javio kako je sretan što mu je nedavno grad potukao sve grožđe i kako neće imati troškove berbe i prerade, a i tako nema gdje smjestiti novo vino. Treba se prilagodit situaciji jer država nikad ne može pomoć onoliko koliko sam čovjek može sebi pomoć.
Miljasi u svojim podrumima imamo najmodernije inox tankove s kontroliranom fermentacijom, tj. kontrolom temperature što je, kažu, najbitnije u proizvodnji vina.
- Održavamo vino tako da sve što je najkvalitetnije u grožđu ostane u moštu te u vinu, a ne da uslijed visoke temperature kvaliteta ishlapi. Time postižemo vrhunsku kvalitetu vina. Posebno je to bitno za roze vina iz sorte crljenka, jer za to vino pored kvalitete bitna boja koja se dobija iz kožice grozda posebnih tiještenjem u presi.
U Konavoskom polju u ovu rujansko vrijeme dani su topli, a noći prohladne što je jako dobro za sazrijevanje grožđa koje se tek treba brati.
- Sunce i vrućina podižu slador, a hladne noći smanjuju razvoj kiseline u grožđu, kaže Zvonko. Vrijeme je idealno za stvaranje potrebnog balansa sladora i kiseline što je najvažnije za dobro vino. Ovogodišnja berba kasni jer je takva čudna godina, ali konavoski vinogradari su već ranije pobrali neke bijele sorte, pošip, chardone... Ove naše standarne sorte ipak beremo kasnije. Inače započinjemo berbu prvog rujna, ali pošto je lijepo vrijeme namjerno smo započeli kasnije kako bi imali savršenu kvalitetu.
Konavljani će potrgat svoje vinograde, napravit vino i čekati bolja vremena... Možda se već dogodine sve promijeni pa grožđe ipak bude cjenjenije od krtole, a vino od pomadora!