Od ovog tjedna u osnovnim školama je započela podjela besplatnih školskih obroka, većinom hladnih, nutritivno vrijednih marendi ili zdravih sendviča.
- S obzirom da je Uputa Ministarstva stigla 4. siječnja škole su se organizirale ovisno o vlastitim kapacitetima i prostornim mogućnostima – ističu u Gradu Dubrovniku na provedbu projekta besplatnih obroka svim učenicima u dubrovačkim osnovnim školama te napominju:
- Ovo je privremeno rješenje koje će biti na snazi do trenutka kada bude okončan proces javne nabave za obroke, kojeg će za sve škole objedinjeno provesti Grad Dubrovnik. Vjerujemo kako ćemo to, s obzirom na zakonske rokove, moći provesti do početka veljače – pojašnjavaju u Gradskoj upravi.
Pročelnik Upravnog odjela za obrazovanje, sport, socijalnu skrb i civilno društvo Dživo Brčić zadovoljan je provedbom projekta u trenutno pet dubrovačkih škola te zahvalio ravnateljicama na ‘brzoj reakciji i činjenici da su u ovako kratkom vremenu uspjele organizirati obroke u svojim školama‘.
- Bit ću zadovoljan kada sve škole budu uključene u projekt i kada za sve škole budemo u mogućnosti ponuditi jednaki standard, što očekujem kroz period od najdalje mjesec dana. Potpuno zadovoljstvo bit će tek u trenutku kada za sve učenike osnovnih škola Grada Dubrovnika budemo u mogućnosti ponuditi topli obrok, na čemu Grad Dubrovnik već radi – ističe pročelnik Brčić.
Dubrovačkim osnovnim školama Montovjerna, Marin Držić i Ivan Gundulić, uključujući i područne škole na Šipanu, u Luci i Suđurđu, koje od ponedjeljka dijele školske marende, danas su se priključile OŠ Mokošica i Antuna Masle u Orašcu. Preostale dvije, Lapad i Marina Getaldića s podjelom besplatnih hladnih obroka krenut će u ponedjeljak 16. siječnja.
Konavoski osnovci od ovog tjedna dobivaju besplatne obroke u školi, u matičnoj školi u Cavtatu i u svih pet područnih škola u Čilipima, Močićima, Gabrilima, Stravči i Komajima. Nakon tri ili četiri odbijenice, krajem prošle godine postignut je dogovor s dobavljačem koji marende isporučuje na adrese svih škola, osim do najudaljenije gdje marende nosi učiteljica prilikom odlaska na posao.
- Mi ni u jednoj školi koja je opremljena i funkcionalna nemamo kuhinju. Nemamo mogućnost da bismo sami pripremali obrok niti zaposleno osoblje koji bi ga pripremilo. U jednoj školi imamo produljeni boravak, a Vrtići Konavle nam dostavljaju hranu za te učenike – kaže ravnateljica OŠ Cavtat Kate Kukuljica i dodaje:
- Po onome što vidimo u školi, već jučer smo mogli zaključiti da su učenici zadovoljni marendom – školskim sendvičem s više sastojaka, a nadam se da su bili i danas, s jogurtom i pecivom sa sjemenkama.
Naglašava kako su spremačice primijetile da je jučer nakon odmora ostalo puno manje odbačene hrane nego je kad su s marendama dolazili u školu.
- Dobavljač nam je jedna pekara i izašli su nam ususret time što su marende na adresama svake naše područne škole na vrijeme. U Područnoj školi Komaji samo su tri učenika i njima je jučer dostavljen sendvič na vrata – kaže sugovornica.
Podjelu obroka odrađuju djelatnici škole kod odlaska učenika na veliki odmor.
- Nije jednostavno, ali je roditeljima itekako korisno. Vjerujem da su oni prepoznali ovaj hvalevrijedan iskorak. Majku troje djece zamolila sam da provjeri kakav je sendvič. Kazala mi je da ne mora gledat, da je zadovoljna što ga ona više ne mora raditi djeci prije škole. Dijete može jogurt, jabuku ili sendvič ponijeti doma ako ga neće pojesti u školi, što je jako dobro - poručuje Kukuljica.
U Osnovnoj školi Župa dubrovačka i područnoj u Postranju još nisu uspjeli organizirati besplatnu školsku marendu.
- Velika smo škola bez kuhinje i blagovaonice, tako da ne možemo učenicima davati topli obrok. Poslali smo upit vanjskim poslužiteljima od kojih nitko nije bio zainteresiran dostavljati nam hladni obrok. Imamo više od 900 učenika na četiri lokacije i vjerujem da je za 10 kuna po učeniku dostava tolike količine obroka možda neisplativa. Idemo s javnom nabavom pa ćemo vidjeti hoće li netko biti zainteresiran, nadam se da hoće. Ako ne, na kraju nam ostaju pekarski proizvodi. Može se startati s tim, iako smo od toga uvijek bježali jer lisnato tijesto i ti pekarski proizvodi nisu nutritivno vrijedan obrok. Volio bih da učenicima u ovih 10 kuna zaista damo nešto vrijedno za pojesti – kaže Anton Jurkić, ravnatelj Osnovne škole Župa dubrovačka.
Odbijenica od potencijalnih dobavljača je bilo, zainteresiranosti za dostavu hladnog obroka prema preporukama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo nije, ni od velikih trgovačkih lanaca ni od privatnika. Za učenike u produženom boravku pripremljeni obroci se dostavljaju u školu ali cijena im je 40 kuna.
Osamdesetak učenika Osnovne škole Slano u Dubrovačkom primorju dobiva besplatnu marendu. Dobavljač je iz Stona, na meniju su sendviči, piroške...
- Jedino smo to mogli u ovom trenutku organizirati. Djeca dobivaju obrok. Da bi moglo bolje, sigurno može i nadam se da hoće – kaže ravnatelj OŠ Slano Ante Konjuh.
Na pitanje ima li škola prostorne i kadrovske mogućnosti za organizaciju toplog obroka za sve učenike, odgovara:
- Možda bi postojala mogućnost ali obrok ne bi koštao 10 kuna. Kod nas je to 30 dok je u Zagrebu 13 kuna. Za 10 ili čak 20 kuna ovdje to neće nitko raditi ako nema neku zaradu.
Napravljeno je što se moglo u okviru mogućnosti, razgovaralo se s više ljudi, s jednim obrtnikom smo uspjeli doći do dogovora. Imali smo opciju vanjskog suradnika za dostavu toplih obroka produženom boravku, ali nije uspjela jer nisu mogli naći još jednog djelatnika na pola radnog vremena. To je sad na čekanju – kaže Konjuh pa dodaje:
- Mi smo ovdje naučili da nam se nešto posluži, da nas se posjedne, stavi babarin, i da se na sve to možemo žaliti. Kolega iz jedne zagrebačke škole koja ima 700 učenika, rekao je da im je blagovaonica 35 četvornih metara. Učenici u turnusima dolaze, jede se brzo i s nogu, a mi zamišljamo da nam treba sportska dvorana da bi djeca jela. Previše smo komotni. Uostalom, ako nekome nešto ne odgovara, neka djetetu doma sam spravi. Svi roditelji su ovdje bili za školski obrok samo par njih je izjavilo da im dijete ne jede neku namirnicu. Treba biti realan i reći da je ujutro roditelj dosad pravio dva ili tri sendviča za djecu za školu, a sada više ne.
Činjenica jest da nisu sve škole jednako opremljene, ni prostorno ni kadrovski jednake, za provedbu ove mjere. Također, troškovi su u Dubrovniku znatno veći nego primjerice u Zagrebu. Ono što se negdje može dobiti za 10 kuna ili po novome 1,33 eura, u Dubrovniku ne može jer košta duplo više. Pitanje je li realno očekivati topli obrok, k tome kvalitetan i nutritivno bogat, za euro i 33 centa samo se nameće.