Županijski vatrogasni zapovjenik Dubrovačko-neretvanske županije Stjepan Simović prisjetio se najteže intervencije u svojoj karijeri. Tog dana u Platu ušao je u samo grotlo pakla:
- Kad sam dobio dojavu da je požar u hidroelektrani, u prvom trenutku nisam mogao vjerovati da je to moguće. Bio sam ranije tamo i dobro znam što znači požar u tom objektu. U tom trenutku nalazio sam se u blizini i u roku od svega nekoliko minuta došao na lice mjesta. Tu već bili pripadnici DVD Župa dubrovačka. Još dok sam išao prema Hidroelektrani podigao sam pripadnike Dubrovačkih vatrogasaca, Interventne vatrogasne postrojbe Dubrovnik i JVP Konavle neka hitno dođu jer sam prepostavljao da bi moglo biti teško. Dobili smo informaciju da je požar u samom središtu hidroelekrane i da je nekoliko zaposlenika ostalo unutra. U tim trenucima nema kalkulacije! Bez čekanja i bilo kakvih dogovora krenuli smo u hidroelekranu prema dubini višoj od 500 metara ispod površine zemlje. Započeli smo gašenje s dvije strane, kroz tunel i preko izlaza koji vodi iznad magistrale... Pored velikog dima i gotovo nikakve vidljivosti otežavajuća okolnost je bila nedostatak radio veze, tako da nismo imali komunikaciju jedni s drugima. Bili smo tada jedina služba koja se mogla probiti do požara i unesrećenih - prisjeća se Simović detalja akcije u podzemlju HE Dubrovnik.
- Metar po metar, skalin po skalin, vatrogasci se spuštaju prema žarištu požara. Postojala je mogućnost i veće ugroze u smislu moguće eksplozije, većeg požara transformatorskog ulja i slično, ali u tom trenutku nismo o tome razmišljali. Jedino je bilo bitno što prije doći do ljudi i spasiti ih. Nakon nekog vremena uspjeli smo, gaseći ispred sebe, doći do odjeće unesrećenih zaposlenika i saznanja da su spas pokušali naći u vrtlogu odvoda hidroelektrane koji vodi prema moru. Požar smo ugasili, ali potraga za unesrećenima je tek tada mogla započeti na nekom drugom mjestu, izvan mjesta požara. Svi raspoloživi vatrogasci su zajedno s drugim službama i civilima krenuli u potragu za unesrećenima koji su spas potražili skočivši u vodu - priča nam vatrogasni zapovjednik.
- Tih dana i noći bili smo na cijelom obalnom području od Kupara do Cavtata. Vatrogasci su iz odvodnih cijevi i kanala izvukli tijela dvojice zaposlenika koji su tu ostali zaglavljeni. Tijelo trećeg poginulog nađeno je na obali u Cavtatu. Već sam više od 25 godina vatrogasac, ali ovo mi je bila zasigurno jedna od težih intervencija, s teških posljedicama. Naime, sve se može nadokanditi nakon požara: šume, maslinici, loza, automobili, kuće, ali ljudski životi nikada! Iskreno, kada se sjetim tih dana i okolnosti pod kojima smo gasili požar, moram biti sretan što se nikome od vatrogasaca nije ništa dogodilo. Međutim, zauvijek ostaje žaljenje za trojicom poginulih u hidroelektrani koje sam i osobno, a i mnogi od mojih vatrogasaca dobro poznali - zaključuje naš sugovornik.