Na poziv našeg sugrađanina, branitelja i ratnog vojnog invalida Mirka Bjelopere (61) nedaleko Doma zdravlja nazočili smo deložaciji o kojoj nam je rekao:
- Prije rata sam radio u Gorici, a do stana sam došao kao i svi ostali 1991. i uselio. Vlasnik je Grad Dubrovnik, ranjavan sam i računao sam da me to i pripada. Podnosio sam zahtjev dva- tri puta, ali mi nikad nisu odgovarali. Sve je to ovih 30 godina bilo u redu i tamo sam pored kuće s braniteljskim kreditom za stambeno zbrinjavanje još nadogradio 50 kvadrata. Kuća je u biti podijeljena, ali ne i papirnato i tu stanuju tri obitelji: uz obitelj Kukurijeković i moju, tu je i obitelj Alijagić koja nas je tužila. Što ja znam, tražili su vlasništvo. Ali, nisam provalio u stan nego mi je 1991. godine bivši stanar, Srbin kojeg sam osobno poznavao, dao ključeve. Od tada supruga, ja i dva sina, od kojih stariji sa suprugom i djetetom (4), živimo u stanu koji ima prizemlje i kat od po 40 kvadrata. Spomenutim sam kreditom 2005. uz kuću dogradio etažu od 50 kvadrata. Pri dodjeli kredita nisu tražili nikakvu građevinsku dozvolu. Dobio sam 80 tisuća kao i svatko, ali sam vratio samo 50 tisuća.
Naš se sugovornik kreće uz pomoć štaka jer je kao branitelj, u zaleđu Dubrovnika, ranjen u kuk i koljeno. Deložacija je najavljena prije mjesec i pol dana, a Bjelopere su, očekujući je, bili u neizvjesnosti. Prije dolaska izvršitelja domaćin je bio uvjeren da neće morati napustiti izgrađeni stambeni prostor:- Javljeno mi je da im oslobodim dvije jedinice, prizemlje i kat, a za dograđeni dio ništa ne piše. Ne znam gdje ćemo, nešto robe smo spakirali - kaže Mirko kojeg dok pričamo prekidaju pozivi bivših suboraca koji se čude što je došlo do iseljenja. Objašnjava da nije nikog izvijestio o terminu niti je tražio potporu:- Nisam htio da bude problema i da netko nekog udari... Ako budemo morali iseliti, snaći ćemo se!
Njegov sin Željko, inače kuhar, ogorčeno priča:- Ovo je žalosno i sramota, dno dna! Tu živimo točno 30 godina i ne znam koji je razlog ovome. Po meni, do ovog nije trebalo doći i s gradom se kao vlasnikom moglo sve dogovoriti, a ne ići na lukav način... Još ne znamo gdje ćemo, naći ćemo nešto. Možda u Župi, ne znam.
Bivši pripadnik 163. brigade HV priča da je u međuvremenu pokušavao riješiti problem i slao dopise gradskoj upravu i Gradskom vijeću u vrijeme dok su gradonačelnici bili Vido Bogdanović i Dubravka Šuica:- Nikad mi ništa nije odgovoreno! I moji se suborci, pa i predsjednik HVIDR-e čude da je tako. I Minđuha je slao dopise sudu da se odbaci deložacija, ali mu to nisu prihvatili.
Mirkova supruga Radojka je umirovljenica koja je svojedobno radila kao spremačica u dubrovačkoj bolnici:- Gdje ćemo sad? Na ulicu? Kako živjeti s mirovinom od 1.800 kuna? Da postavim šator pred kuću i tu živim?
Prvi susjed obitelji Bjelopera Vladimir Stanjević za njih kaže:- To su dobri susjedi i ljudi o kojima mogu samo najbolje reći. Pojma nemam otkud ovdje policija i kako je do toga došlo, ali se nadam da će sve proći mirno!
Međutim, drugi susjed koji se samo na kratko zaustavio bio je znatno određeniji te nam je, uz uvjet anonimnosti, rekao kako je bivši stanar netom nakon rata kuću prodao obitelji Alijagić kojoj je nedavno stigla kazna od 140 tisuća kuna zbog toga što je, na njihovoj parceli, bez ikakve dozvole izgrađen stambeni objekt! Susjed nam reče kako je čuo da je Bjelopera više puta odlazio u Trebinje gdje živi bivši vlasnik kuće i pokušavao ga uvjeriti da mu proda parcelu i dvoetažnu kuću od 80 kvadrata s podrumom od 30 kvadrata, a reče nam, da je koliko je njemu poznato, u gradskom vlasništvu samo dio neizgrađene parcele u neposrednoj blizini objekta triju obitelji.
Naš sugovornik dodaje da su pravi vlasnici sudski postupak povrata vlasništva pokrenuli prije četiri godine, ali više nismo uspjeli doznati jer je morao dalje svojim poslom. Uskoro smo i mi otišli, kao i pripadnici Interventne jedinice koji su nazočili dolasku i postupanju sudskih izvršitelja. "Specijalcima" se na licu moglo očitati zadovoljstvo što nisu imali potrebe intervenirati. Neslužbeno smo uspjeli doznati kako je obitelj Bjelopera dobila dva sata za iseljenje stvari, ali nismo dobili i službenu izjavu izvršitelja sudskog rješenja. Jer, do njih nismo mogli: između nas i izvršitelja bili su pripadnici temeljne policije koji, također, nisu trebali intervenirati a im ni mi kao predstavnici medija nismo željeli dati povoda ometanjem sudskih izvršitelja.
