Lijepo to zvuči, ta obećanja Vlade. Najnovije je da će svako dijete u Hrvatskoj već od idućeg polugodišta imati besplatan školski obrok.
U proračunu za 2023. predvidjet će se 550 milijuna kuna za jedan besplatan obrok za 311.000 osnovnoškolske djece u Hrvatskoj, najavio je premijer Andrej Plenković. No, hoće li to prostorno i kadrovski biti moguće?
Čak 45 posto djece u Hrvatskoj ne pojede ništa u školi, a 85 posto ravnatelja smatra da je nužno uvesti besplatne obroke za svu djecu, ali i da bi o tome trebala brinuti država, a ne lokalne zajednice. Rezultati su to istraživanja koje je predstavila inicijativa ‘Pravo svakog djeteta na školski obrok‘ prije godinu dana.
Raspitali smo se kakva je situacija po pitanju preduvjeta za svakodnevni obrok u dubrovačkim školama. Što je s onima koje nemaju svoju kuhinju, a takvih je poprilično? Ravnateljica Osnovne škole Antuna Masle u Orašcu Roberta Soko, koju pohađa 231 učenik, pozdravlja najavljenu mjeru, ali ističe i da ona za sobom povlači probleme:
- Mi nemamo kuhinju niti prostorne mogućnosti da je izgradimo. Kao blagovaonica nam služe dvije manje prostorije u kojima jedu 24 učenika, a te se prostorije nemaju kamo širiti kako bi primile sve naše učenike. Inače, naš produženi boravak u prva dva razreda funkcionira oragniziranim dovozom i cateringom od vanjskog suradnika. U ovim prostornim uvjetima mi ne možemo realizirati tu inicijativu - istaknula je Soko.
Dodala je i da je pitanje kako bi se topli obrok rješavao u otočnim školama, primjerice na Lopudu, u njihovoj područnoj školi:
- Tko bi tu hranu dostavljao tamo? Restorani na Lopudu ne rade zimi - ističe.
Lopudska osnovna škola od prvog do osmog razreda, inače, broji 13 učenika - četvoro je u predmetnoj nastavi, a devet u razrednoj. Oni nemaju obrok u školi.
- Brod ‘Postira‘ ide u 10, a veliki odmor je u 9.35 sati. Znači, jeli bi marendu u 11, kad dođe Postira - rezonira Soko. - Ovo nije objed, to je topli obrok za vrijeme velikog odmora, da djeca ne jedu sendviče. To se radi u jako velikim blagovaonicama i velikim kuhinjama kakve imaju škole po Zagrebu, gdje djeca jedu kuhanu hranu - navodi primjer.
Zato je teško vjerovati da će ova ideja biti spremna za realizaciju do drugog polugodišta, kako su najavili iz Vlade.
- Pretpostavljam da je ovo neki uvod u cjelodnevnu nastavu jer što će djetetu objed ako mu je nastava do podne i po? Odluka je odlična, ali ne u ovim uvjetima - ističe ravnateljica Soko.
Silvana Bjelovučić, ravnateljica OŠ Marina Getaldića, kaže da njihova škola broji 305 učenika, a od toga prvi i drugi razredi, odnosno 40 učenika, svaki dan imaju topli obrok koji im dostavljaju jer nemaju svoju kuhinju. Nastava se u ovoj školi odvija na dvije lokacije - u školskoj zgradi na Pločama koju polaze učenici od V. do VIII. razreda i u školskoj zgradi Centar koju polaze učenici od I. do IV. razreda, a nalazi se u povijesnoj jezgri Grada.
- Topli obrok našim učenicima rješavamo vanjskim dobavljačima. Tako bi se to rješavalo i za sve učenike, a to će biti kad bude uveden cjelodnevni boravak. Da bi cjelodnevni boravak bio uveden, moraju se ispuniti uvjeti jedne smjene - istaknula je Bjelovučić.
Na pitanje kad će to biti, ravnateljica OŠ Marina Getaldića dodala je:
- Mislim da tek sljedeću školsku godinu preko Nacionalnog centra za vanjsko vrjednovanje 50 škola ide u eksperiment cjelodnevnog boravka, na koji bi do 2027. trebale prijeći sve škole - kaže i dodaje:
- Imali smo i ankete prije nekoliko godina, ali zainteresiranost roditelja za prehranu je jako mala - naglasila je. - Primjer je OŠ Montovjerna, koja ima novu kuhinju i ponudila je obrok svim učenicima, a od njih više od 500, samo ih je 150 zainteresirano za topli obrok u školi. To u nas nekako nije zaživjelo, ali kad bude cjelodnevni boravak, onda će zaživjeti - mišljenja je ravnateljica Bjelovučić.
Ravnateljica Osnovne škole Ivana Gundulića Vedrana Elez kaže da je čula za uvođenje toplog obroka za sve učenike i da se nada dobivanju nekih detaljnijih naputaka:
- Apsolutno priželjkujem da se to dogodi. Mi već godinama radimo anketu u našoj školi i imamo jako mali broj zainteresiranih učenika koji bi konzumirali obrok u školi, dosad naravno uz plaćanje. Ove godine smo od 840 učenika imali manje od 50 zainteresiranih, a to nam nije dovoljno za pokretanje obroka u školi i zapošljavanje kuharice. Interesantno je da je prije covida zainteresiranih za obrok u školi bilo 60 posto učenika.
Na pitanje što se dogodilo u međuvremenu, ni ravnateljici nije jasno:
- Mislim da učenicima nisu privlačni obroci koje im mi nudimo, a ti su obroci u skladu s nacionalnim smjernicama. Mi nismo nudili kuhane obroke, nego marende, sendviče sa sirom, šunkom, jajem, salamom ili tunom, salatom.
Riječ je, naime, o deset zdravih sendviča po preporuci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, a koji se redom sastoje od integralnih i graham peciva ili raženog kruha, te uključuju razno povrće, mozzarelu ili svježi sir, pureće šunke, tunjevinu te razne salate.
- U razgovoru s učenicima, jedan od razloga je što ih ne privlači takva hrana - rekla je Elez. - Ako ministarastvo pokrene ove obroke, oni će morati biti u skladu s ovim smjernicama.
U produženom boravku u ovoj je školi oko 140 učenika, kojima se daje topli obrok koji dolazi iz njihove kuhinje.
- Imamo zaposlene dvije kuharice, a to sve sufinancira Grad Dubrovnik. Imamo kuhinju, ali nemamo dostatan restoran, odnosno mjesto gdje bi sva djeca mogla konzumirati obrok. Prostorne kapacitete u ovom trenutku nemamo. Zato smo ove dvije-tri godine išli s anketama s marendama, koje bi djeca samo preuzela i jela u dvorištu. Sa sendvičima smo ponudili mlijeko, čaj, jogurt probiotik, svaki dan bi dobili neki napitak, ali meni iznenađujuće, nije bilo zainteresiranih. Tu je više čimbenika, cijena i što im ti obroci nisu dovoljno privlačni - iznosi svoje mišljenje Vedrana Elez. Možda bi s kuhanim oborcima bilo drugačije, ali oni zasad nemaju preduvjete za takvo što.
