U osvit tridesete obljetnice oslobađanja Golubovog kamena Živko Tolić, dugogodišnji predstavnik Dubrovčana imotskih korijena i nekadašnji predsjednik Zavičajnog kluba Imoćana u Dubrovniku, osvrnuo se na ovaj jubilej, značajan za povijest Grada.
Istaknuo je i druge ratne akcije 3. Imotske bojne na dubrovačkom području, te uspjehe 115-te Imotske brigade kao stožerne i operativne brigade na Južnom bojištu do kraja Domovinskog rata:
- Sve ovo govori o iznimno važnoj ulozi Imoćana u obrani južnog dijela Domovine. Kad se tome doda zapažena uloga više od 22 branitelja imotskog podrijetla koji su branili Dubrovnik 1991 u okruženju neprijatelja – možemo slobodno reći: Imoćani mogu biti ponosni. Istina je da je oko Golubovog kamena sve već odavno prije rečeno ili napisano. Ali, u osvit 30 obljetnice njegovog oslobađanja čini nam se zgodnim pripovjediti jednu zanimljivu anegdotu. Kota Golubov kamen (422 m n/v, na granici Hrvatske i BiH, iznad izvora Omble i glavne prometnice ulaza u Grad Dubrovnik) - bila je pozicija zloglasnog neprijateljskog uporišta 1991/1992 g. Dubrovčani su Golubov kamen doživljavali kao prijetnju u svakom pokušaju ulaska i izlaska u Grad. Njegovim oslobađanjem 2. srpnja 1992 g., od simbola neprijateljske blokade i straha, postaje simbolom konačne slobode - navodi Tolić i dodaje kako je u ratnim zbivanjima deblokade Dubrovnika sredinom 1992 g. Golubov kamen, kao i šire područje u njegovom zaleđu, bilo strateški najvažnije i najzahtjevnije.
- U toj uspješnoj akciji sudjelovalo je nekoliko postrojbi HV-e uključujući i dubrovačke. No, u samu „arenu“ Golubovog kamena ušli su jedino odvažni junaci 3. Imotske bojne. Detalji te drsko-hrabre akcije, također, dobro su poznati dubrovačkoj i imotskoj javnosti. Ono što je poznato samo manjem broju sudionika, kao istinita anegdota, povod je mom malom osvrtu. Naime, Golubov kamen, sa svom svojom simbolikom i mitom „prisvajale „ su još neke postrojbe HV-e. Jednostavno rečeno, motiv je bio preoteti slavu stečenu herojskom bitkom na njemu. Najuporniji od svih bila je nekolicina sudionika IV Gardijske brigade, upravo postrojbe pri kojoj je djelovala 3. Imotska bojna. Oni su navodno pripremali obilazak kote Golubov kamen u poslije podnevnim satima 2.srpnja 1993.godine, na prvu obljetnicu oslobođenja. Pri tome vjerojatno su željeli javnom objavom i komentarom povijesni čin Golubovog kamena „pripisati“ sebi - ističe Živko Tolić i otkriva kako su ih u toj nakani preduhitrili pripadnici 3. Imotske bojne, odnosno Udruga „Imotski sokolovi“.
- Dan prije, dakle 1.srpnja 1993.godine, u Dubrovnik su došla dvojica članova Sokolova, gospoda Zdenko Šanić i Mario Topić. Otkrili su nam neugodnu „dosjetku“ kolega iz IV brigade. Tražili su od nas „lokalaca“ organizacijsku pomoć za sutrašnji doček na Golubovom kamenu njihovih članova i simpatizera iz Imotske krajine. To smo zajednički i na brzinu odradili uspješno. Po onoj poznatoj: …nije se ništa dogodilo ako nije zabilježeno …, zamolili su da taj događaj medijski promoviramo. Nije dugo prošlo. Pored ostalih medija, već 10. srpnja 1993.g. najčitaniji lokalni list Dubrovački vjesnik na naslovnoj strani donosi fotografiju Imotskih sokolova i simpatizera na odredištu, kratki i jasni opis – kome pripadaju zasluge iz „poruke“ Golubovog kamena. Autor fotografije i teksta bio je pok. Zdenko Zorić, pripadnik proslavljene postrojbe HV-e u Dubrovniku, Odreda naoružanih brodova - navodi Tolić. Napominje kako je snaga ugleda našeg tjednika značila da je tu činjenicu istinski prihvatila dubrovačka javnost i lokalne dubrovačke postrojbe HV-e, također sudionice oslobađanja šireg područja Golubovog kamena i deblokade Grada Dubrovnika.
- Od tada do danas i za sva vremena nije upitno kome pripada znamenita simbolika Golubovog kamena. Zavičajni klub Imoćana u Dubrovniku 1996., uz spontanu suglasnost predstavnika svih Imotskih braniteljskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata, taj dan, 2.srpnja, proglasio je Danom Imoćana - i živi trajna sjećanja na golemu žrtvu i djelo Imotskih vitezova u Domovinskom ratu na širem dubrovačkom području. Tradicija je neupitna. Uostalom, na to nas obvezuje spoznaja o krvlju stečenoj slobodi uz značajnu ulogu Imoćana na južnom rubu Lijepe naše. Prisjetimo se: sudjelovalo je više od 5 tisuća branitelja od kojih je 36 poginulo i više od 100 ranjeno - zaključuje Živko Tolić.