Njihov posao nije lagan, dinamičan je i promjenjiv, odgovoran, nepredvidljiv, neugodan i nerijetko i fizički i psihički zahtjevan. Tim pridjevima mogla bi se opisati radna svakodnevica carinskih službenika Carinske uprave, Službe za mobilne jedinice Dubrovnik Sanje Žuvele i Matea Kljunka.
Mirni do kraja
Sanja je carinska službenica od 2000., a od 2009. radi u Mobilnim jedinicama. Srasla je sa službom i naučila se nositi sa svim izazovima posla. Mateo je stigao 2018., nakon rada na graničnom prijelazu. Iskazavši motivaciju za rad u Mobilnim jedinicama, bio je spreman za dinamičnije i raznovrsnije poslove. Mobilne jedinice su svima najveći izazov u carinskoj službi, posebno mlađima. Voditeljica Službe Marijana Kraljević i voditelj smjene Božo Jelić su najviše zahvalni što se Mateo odlučio pridružiti timu, oni su ti koji su mu pobliže objasnili i prezentirali rad i izazove koje nosi njihov posao. Zainteresirali su ga i nije požalio. Priznaje kako se ranije premišljao za posao u uniformi, otac je bio policijski službenik, a na kraju je ipak odlučio a u čemu mu je valjda malo pripomogao i biblijski zaštitnik carinika - sv. Matej, ipak ima njegovo ime. Sanja i Mateo rade u dnevnim i noćnim smjenama od po 12 sati.
Osim što provode kontrole na graničnim prijelazima kao podrška kolegama, stalno su na terenu u unutrašnjosti, autocesti, gradovima, mjestima gdje se nalaze skladišta robe i slično. Već odavno posao carinika nije samo kontrola onoga što se prijavi/ne prijavi na graničnom prijelazu pri ulasku i izlasku iz države, već je opis poslova puno širi. Nazor koji provode carinski službenici u Mobilnim timovima odnosi se na sve robe koja podliježe naplati trošarine (duhan, cigarete, alkohol...), a poseban naglasak je nadzor i kontrola radi suzbijanja krijumčarenja! Nadležni su i za fiskalizaciju, kontroliraju se obrti, firme, OPG-ovi, teško je i nabrojati po kojim sve propisima rade...
- Nastojimo se u svome radu rukovoditi maksimalnom stručnošću i profesionalnošću, a onda uz to dolazi i pravednost. Vrlo često nas i stranke kao takve pohvale, pa se nadamo da uspješno možemo zadržati i opravdati takvu reputaciju, jer tada je, raditi ovaj posao, lakše. Treba imati i dozu, ne drskosti, nego ozbiljnosti i stava. Naravno, nije uvijek lako ostati neutralan u pristupu jer imaš situacije koje bi te inače vrlo lako izbacile iz takta, ali uvježbani smo i sve više stječemo iskustvo pa vještinama savladamo taj izazov i naučeni smo ostati mirni do kraja, upozorava Sanja.
Često imaju posla s ljudima koji nešto pokušavaju idu sakriti, muljaju, lažu...
- To je težina ovog posla: ne možeš uvijek biti staložen jer si često tamo gdje je problem. No, to je dio posla i kad to tako prihvaćaš, vrlo brzo si prisiljen prijeći na neku drugu situaciju i zapravo moraš ići dalje, nema vremena za veliko razmišljanje o prošlom. Imate posla sa svakakvim ljudima, od divnih od nekulturnih, agresivnih, nesretnih ljudi kojima se nešto dogodilo pa vam se ‘ispovijedaju’... I to je normalno, svatko se postavlja na svoj način, ali nismo dosad imali značajnih problema, priča Sanja.
Uvijek je netko drugi kriv
Matea su starije kolege uvele u posao i dobro se nosi sa situacijama na poslu.
- Toliko je raznoliko, susrećete se sa svakakvim tipovima ljudi i osobama koje, razumljivo, nisu uvijek raspoložene za neku komunikaciju, posebno kad su uhvaćeni u prekršaju, kad se pokušavaju izvući, pa su verbalno agresivni ili vrijeđaju... Ali, sve se može iskomunicirati! Meni kao mlađem kolegi je, vjerujem, lakše jer je uvijek sa mnom kolega s iskustvom koji je već naučen na sve situacije posla pa mi to daje sigurnost, smirenost i pribranost, kaže Mateo.
Izgovori su skoro uvijek isti.
- Prekršitelji se najčešće izvlače na neznanje, žurbu i nemar ili je ‘kriv’ neki član obitelji, majka, otac, rođak... Netko drugi je uvijek kriv, nije kriv onaj koga ste uhvatili! Ali, nakon par godina rada, već po izrazu lica osoba možete prepoznati ponašanje i nemir, može to biti i samo strah od pregleda ili pak nešto skrivaju... Kad su velike kolone na graničnim prijelazima, dovoljno je malo prošetati između automobila, reakcije ljudi puno govore. Kad uočite nemir, nervozu, paniku i komentare među osobama, to nam može biti indikator za kontrolu, priča Mateo.
Bez obzira na godine, nije imao situacija u kojima bi primijetio da ga stranke zbog toga ne poštuju ili drugačije s njim komuniciraju.
- Nekad situaciju na rubu eskalacije smirujemo, uvijek to na kraju završi kako treba i većinom se ti isti ispričavaju. Radimo kontrole na autoputu, imamo i vozila za zaustavljanje u pokretu pa tako da se u svakom trenutku morate skoncentrirano usmjeriti na ono što radite. Ovaj posao vas izgradi kao čovjeka, napominje Mateo.
Osim što su aktivni na kopnu, imaju i poseban rendgen uređaj za skeniranje kontejnera i tereta u Luci Ploče koji im puno olakšava kontrolu, nadzor provode i na moru, odlaze na otoke, nadziru ribarstvo, ali i krijumčarenje vodenim putem...
- Možete nas očekivati svugdje, od granice preko Straduna do mora! - ukratko će Mateo.
Sigurno da putniku nije ugodno kad mu se kopa po prtljazi, ali trude se carinski službenici biti maksimalno profesionalni i ne izlagati stranke stresu i nelagodnostima.
- Nije ugodno ni kad žena mužu kopa po džepovima, a kamoli kad se radi o neznancu službeniku koji nešto traži! A, kad je netko bezobrazan prema nama, profesionalnim pristupom ga dovedemo do toga da nam na kraju pruži ruku! Nitko iz našeg ureda nije izašao a da nam nije dao ruku! Koliko god ovaj posao bio težak i za nas i za stranke, mi nemamo problema i vjerujem da dajemo sve od sebe da tako bude, uvjerena je Sanja te nastavlja:
- Često ljudi koji krijumčare budu na tabletama da bi bili mirni, a kasnije kad se nešto nađe, ‘pucaju’. U toj situaciji treba prepoznati je li osoba pod utjecajem nekog sredstva, treba li mu liječnička pomoć...
Mašta radi svašta
Bilo je i raznih slučajeva krijumčarenja ljudi skrivenih u kamp prikolicama, pregrađenim mjestima ili u taksi vozilima...
Njezin kolega navodi kako mu se događalo da je osoba koja nije bila predmet kontrole bila bezobrazna.
- Dosta sam se puta uvjerio u to da, što ste vi profesionalniji i smireniji, to je lakše. Stranka će se prije smiriti, ne možete na silu uzvratiti silom, kaže Mateo koji pamti lijepe anegdote s dragim kolegama.
- Nitko vam na prvu neće reći što nosi. To se uglavnom dogodi kad nešto pronađete i kad se suoče sa nađenim, a onda kažu da je to, to. Tad krene priznanje jer proradi savjest, osjećaji krivnje..., navodi Mateo.
Paleta ovlasti i zadataka im je toliko opsežna da u poslu skoro nema razlika između ljetnih ili zimskih mjeseci.
- Od zaštićenih lovnih vrsta, krivotvorene odjeće, droge, oružja svih vrsta, čeljusti morskog psa, velikih količina novca... Nema što nismo našli! Svašta možete očekivati i više vam ništa nije čudno! Bilo bi mi čudno da, recimo, nađem pet majmuna u autobusu! - pomalo s osmijehom u šali govori Sanja.
- Jednom smo našli velike količine Kamagre, nadopunjuje kolega Mateo.
U nekim je situacijama teško skriti emocije.
- Bude vam nekad žao kad uhvatite mladu osobu kako čini negativne stvari... Pitate se je li mu potrebno, zašto to radi jer ima cijeli život pred sobom i može raditi bilo što drugo, a on je izabrao raditi nešto ilegalno. Treba se nositi s tim. Nije lako ni kad kontrolirate nekog poznanika, to jednostavno morate anulirati i biti neutralni. Kad vam se dogodi situacija da prilazite poslu ‘s knedlom u grlu’, pustite kolege da oni odrade i maknite se sa strane, govori Mateo.
Imaju punu podršku Sektora za mobilne jedinice, u čijem su sastavu te raspolažu zaista s modernom i raznovrsnom tehničkom opremom i vozilima. Mateo je zadužen i realizaciju projekta ‘Hercule’ kojim se sredstvima EU nabavlja nova i moderna oprema za provođenje nadzora i kontrola.
Neprestano prolaze edukacije, ali ih još zna iznenaditi kreativnost u pokušajima skrivanja robe u prijevoznim i prijenosnim sredstvima.
- Korak naprijed je mašta, a mašta radi svašta. A i sâm za ovaj posao moraš biti maštovit. Ali, kad se mi počnemo zapitkivati gdje bi nešto skrili i na koji način, ne možemo se dosjetiti tako inovativnih mjesta... Nekad posumnjaš na neko mjesto, sve se rastavi, a sve na kraju bude na uočljivom mjestu! Nekad mislite da će biti u oplati automobila, a bude u sjedalu, braniku..., pojašnjavaju carinski službenici.
Često krijumčari nemilosrdno pokušaju iskoristiti i neku ljudsku tragediju ili problem...
- Vjerojatno ciljajući da će kod nas kao službenika izazvati empatiju neki pokušaju iskoristiti za krijumčarenje. Znalo je biti slučajeva da je u vozilu bila žena koja bi ležala u dekubitusu, a ispod bi bile šteke i šteke cigareta! Ili, krijumčari bi koristili umiruće, trudnice, starije ljude... Dođe vam tako stariji žena i muškarac koji bi vam mogli biti otac i majka, ali puno im je auto droge! Neki bi drogu sakrili ispod djeteta u sjedalicama, u pelenama... Bez obzira na sve, morate ostati neutralni, prisebni i profesionalni... ne ulazimo u motive čina. No, ono što bi inače izazvalo samilost, nama može biti situacija da je moramo procijeniti da će se iskoristiti!
Stranci su staloženiji
Vrlo često, a posebno kad su osobe vidno uznemirene, ili se radi o djeci, starijima, trudnicama ponudimo ih vodom, kavom a nerijetko i sendvičem, iskreno će Sanja.
Strancima budu na usluzi s informacijama kao da su ‘turistički vodiči’, pa im pojasnimo gdje je hotel, izlaz i smjer za neki grad i slično jer mi smo državni službenici i pomoć građanima nam je uvijek prioritet, nije u prvom planu represija.
- Mislim da stranci, turisti imaju puno više respekta prema nama kao službenicima, nego neki domaći. Stranci su često puno smireniji, susretljiviji, staloženiji i skloniji suradnji, uspoređuje Mateo koji naglašava kako takav zaključak vrlo često i s drugim kolegama komentira.
Fizički je posao izazovan, treba klečati, saginjati se ispod vozila, a dnevno se nekoliko puta presvlače iz uniforme u kombinezon i obrnuto. Spremni su uskočiti kad god je potrebno i drugim timovima ili kolegama na graničnom prijelazu, pa i noćna smjena koja sama po sebi nije laka, vrlo brzo prođe. Vrlo često u noćnoj smjeni i odrade važne administrativne poslove, izvještaje statistike, pa je koncentracija uvijek na visokoj razini…
- Zato je zapravo ovo spoj nekih najgorih ali i najdražih osjećaja. Sretan si da si nešto dobro napravio, a ono što smo zaplijenili je tako dobro bilo skriveno, a ti si uspio pronaći i nadmudriti krijumčara. To je poseban osjećaj zadovoljstva. Stvarno volim ovaj posao i kolege jer da nemamo dobar odnos, ovaj posao ne bi funkcionirao kako treba, stvarno smo kao jedna obitelj, ističe Sanja.
Dvadesetak godina pjevala je u klapi Skontradura i na počecima klape Amfora i Kaše, talentirana je za mnoge stvari, a u slobodno vrijeme malo si daje oduška u kreaciji aranžmana i crtanju. Mateu je u slobodno vrijeme najdraži sport, igra mali nogomet u MNK Square, a bude i rada doma na selu u maslinama i poljoprivreda s obitelji.
Zajednički poručuju: I kad krijumčari misle da su neotkriveno prošli granični prijelaz, neka znaju da nisu sigurni jer, svejedno, na kopnu ili na moru, spremno i marljivo rade i mogu ih otkriti Sanja, Mateo i njihove kolege iz Mobilnih jedinica carinske službe!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....