-Neugodna je ta febra koja vas jednostavno pokosi i onda ste potpuno malaksali. Ubila me febra i kašalj. Meni vam je sedam dana to trajalo, pošao sam na testiranje i obavijestili su me da sam pozitivan. Onda je krenulo. U biti sam se izvlačio paracetamolom. Čim bi došla febra na 38,5,odmah sam pio tablete. Užasno puno sam se znojio – priča nam sugrađanin Srđan Kera svoj 'susret' s Covidom 19. Savjetuje kako ne bi bilo loše da svatko u ovoj krizi Covida 19 ima pulsni oksimetar, koji je njemu puno pomogao.
- Imao sam ga doma, a liječnik mi je savjetovao ukoliko dođe do zasićenosti krvi kisikom ispod 93 da odmah treba zvati Hitnu. Nije bilo potrebe za tim. Sada nemam febru, kašalj mi nije intenzivan, a ne znam što mi je dalje činiti. Danas ću se savjetovati s epidemiologom i vidjeti moram li se ponovo testirati. Ne znam ni koliko trebam ostati u samoizoalciji, a moji bliski kontakti će ostati 15 dana u samoizolaciji – kaže Srđan Kera.
Gdje se i kako zarazio korona virusom, ne zna.
- Relativno sam se dobro čuvao, nisam izlazio puno vanka, kretao sam se u određenom krugu ljudi, ujutro bi se našli, pa popodne na kupanje, možda sam se baš tamo zarazio – smatra Kera.
O tome je li tijekom bolesti osjetio zazor kod prijatelja i poznanika, susjeda, najbliže okoline, Kera kaže kako ne vidi razloga zašto bi itko tako nešto doživio.
- Ovo što je uhvatilo mene čeka i druge ljude, mislite da će to netko izbjeći? Niti će doći čarobni štapić pa će korone nestati. Korona će biti tu neko vrijeme, pa ukoliko stigmatiziraju nekoga, mogu očekivati da će se to i njima dogoditi. Doista nisam dosad osjetio tako nešto – iskreno će Kera.
Koronu je prebolio i ravnatelj za Hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije Luko Lulić. On je virus prebrodio bez ikakvih simptoma.
-Nisam imao ni temperature ni kašlja ni teškog disanja. Test mi je 'uhvatio' virus u tridesetom ciklusu, a to znači da u trenutku kada sam testiran već sam imao virus sedam ili osam dana. Sada je već prošlo petnaest dana, a prema trenutnim uputama da bih se vratio na posao u zdravstvenu ustanovu, trebam imati dva negativna testa, što se nekada može odužiti mjesecima. Ali do kraja ovoga tjedna očekuju se nove upute za testiranje i trajanje samoizolacije Zavoda za javno zdravstvo koje bi trebale smanjiti trajanje karantene na deset dana. Kada dođu te preporuke vjerovatno će sve to biti precizirano – kaže Lulić. O tome je li ga unatoč tome što nije imao simptome bilo strah jer je virus neizvjestan, kaže:
- Da, budući da je moja supruga imala srednje teške simptome, a onda se to lako prebaci na teže i možete završite u bolnici i tko zna što sve može biti. To nikako nije bezazlena bolest. Da sam je samo ja imao, vjerojatno bi drugačije pričao, ali bolest je to koja može dugo potrajati i izazvati komplicirane posljedice – dodaje ravnatelj Lulić. O tome je li doživio prijeke poglede okoline tijekom trajanja bolesti Lulić kaže:
- Možda je bilo malo pitanja upućenih prema djeci u sportskim klubovima gdje treniraju, ali razumijem da je to strah i ne mogu reći da je bilo stigmatizacije. Ja još nisam izašao iz kuće pa ne znam kako će me ljudi gledati, bolest je to kao i svaka druga. Mislim da kada sve to prođe stvarno nema nikakvog razloga da se ljudi normalno ne uključe u društvo. Mogu reći da su iskustva samo pozitivna.
Predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica je tijekom samoizolacije na svom Facebook profilu skrenuo pozornost na prava privatnosti osoba koje su zaražene koronavirusom i na stigmatizaciju članova njihovih obitelji.
-Neposredni povod za ovo bio je da su mojim roditeljima rekli što rade vanka, premda nisam uopće bio u kontaktu s njima sedam dana prije nego što sam pošao u samoizoalciju, a poslije se pokazalo da u biti nisam ni obolio od Covida 19. Kad sam na društvenim mrežama progovorio o toj temi, javilo mi se nekoliko naših sugrađana koji su zahvalili jer su se i sami u neposrednom susjedstvu ili okruženju susreli sa stigmatizacijom, a važno je da o tome govorimo jer korona nije bauk trebamo se odgovorno ponašati, a može se dogoditi svakome od nas. Mislim da odgovornost snosi i dio medija koji je senzacionalistički objavljivao tko su osobe koje su zaražene covidom. Slažem se da javne osobe gube dio svoje privatnosti i da su se one javno o tome očitovale, ali radilo se o objavi imena osoba koje nemaju veze s javnim poslom u smislu nekakvih odgovornih funkcija.
Nije dobra poruka stigmatizacije u trenutcima dok se netko bori s bolesti i širiti priče o njegovom zdravstvenom stanju. Svjedoci smo da se o osobama koje su se liječile u bolnici jedan dan govorilo da su transportirane do Splita, drugi da nisu, a treći da su u teškom stanju. Sve to čuju i obitelji i naravno da to nije ugodno.Smatrao sam da je moja odgovornost kao predsjednika Gradskog vijeća i javne osobe u Gradu poslati poruku sugrađanima da mi svi možemo sutra oboliti i da se bolest može dogoditi nama i da pripazimo na koji se način odnosimo i što govorimo o našim sugrađanima koji se bore s bolesti.
U svakoj situaciji u životu kada osjetimo neku opasnost za našu egzistenciju i postojanje, a posebno se to odnosi na situaciju bolesti, moguće je i vrlo često se javlja stigmatizacija određenih pacijenata i određenih skupina – pojašnjava klinički psiholog Josip Lopižić.
Pojam stigme nije vezan samo za bolesne, stigmatiziraju se i primjerice vjerske manjine, nacionalne manjine, izbjeglice...
- Kada je u pitanju stigma oboljelih od koronavirusa ta pojava diskriminacije pojedinih ljudi, osoba ili skupina je snažnija. Tu se događa određena kombinacija straha sa neznanjem. Činjenica je da zapravo danas o koronovirusu ne znamo ništa sigurno. Kad god je u pitanju bolest, uobičajena reakcija čovjeka je povlačenje u smislu zaštite samog sebe. To su ljudi radili od davnina. Dakle, stigma je u tom smislu obrambeni mehanizam čovjeka, da ostaje zaštićen i preživi – kaže mr. sc. Lopižić.
Na koji način djelovati i može li edukacija u dovoljnoj mjeri pridonijeti da u ovoj situaciji ne reagiramo stigmatizirajući?
- Stigma može biti jednako pogubna, ljudi se povuku, ne idu na testiranje, ostaju doma i na određeni način stvaraju situaciju većeg širenja bolesti. Pogotovo kada se radi o zaraznoj bolesti stigma nije neuobičajen fenomen, stigmatizacija zaraznih bolesnika i kroz povijest je vrlo često uzimala maha, u evolucijskom smislu stigmatiziranje je zapravo nešto što nije neobično. Pitanje je kako u takvim situacijama sačuvati mentalno zdravlje, što činiti, a obično u tom cijelom procesu i mediji imaju važnu ulogu. Prateći medije, najčešće Internet, mogu reći da se dosta veliki dio medija ne ponaša tako da doprinosi. Javljaju se fenomeni senzacionalizma, kontradiktorne izjave o tome nositi masku ili ne, javljaju se fenomeni tipa javnih okupljanja poput nedavnog festivala slobode, gdje smo imali priliku vidjeti neka ponašanja koja zapravo u ovom smislu nisu poželjna. U redu je organizirati nekakav festival, ali način na koji su to mediji pratili nije baš dobar – ističe klinički psiholog i dodaje kako je jako važno i nužno govoriti o stigmi.
- Važno je da bolesnici progovore, ali isto tako i jako je dobro da i javne osobe, glumci, političari koji su to proživjeli, preboljeli u ovom slučaju Covid 19, izađu i javno kažu o proživljenoj stigmatizaciji. Imali smo nekoliko slučajeva toga. Sve u svemu, fenomen covida nije razjašnjen. Nemamo dovoljno informacija – smatra mr.sc.Lopižić i savjetuje:
- Ono što je za nas dobro je odabrati pouzdani medij, medij kojem vjeruješ i ponašati se tako da slijediš upute i izbjegavaš medije koji govore o teorijama zavjere, biološkom ratu ili ne znam čemu. Pratiti situaciju i odabrati najbolji način da u toj situaciji preživiš ti kao pojedinac, tvoja obitelj, a istovremeno štitiš ljude oko sebe. Nisam imao niti jedan slučaj osobe koja se u konkretnoj situaciji javila s problemom psihološke nadgradnje vezano za bolest koronavirusa, međutim imao sam slučaj kad su se pojedinci javljali i zbog drugačijih vrsta stigme i diskriminacije.