MR.SC. ŽELJKO BAČIĆ, DR.MED. Ginekologija je u Dubrovniku postala isključivo ženska specijalizacija

Siječanj je bio mjesec posvećen podizanju svijesti o raku vrata maternice. Nažalost, statistički podaci govore kako mnoge žene nedovoljno vode računa o svom zdravlju. Od invazivnog raka vrata maternice godišnje u Hrvatskoj oboli više od 300 žena, 689 od lokaliziranog carcinoma in situ. Od 2002. do 2018. godine, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji 169 žena oboljelo je od invazivnog raka, većinom u dobi od 40 do 64 godine.

Podaci Zavoda za javno zdravstvo upućuju na to da stojimo lošije od nacionalnog prosjeka. Štoviše, upozoravaju na uzlazni trend. Zbog čega je tako?

Jedino objašnjenje vidim u malom odazivu žena na periodične ginekološke preglede. Karcinom cerviksa je jedan od rijetkih tumora koji se može prevenirati redovitim pregledima i PAPA testom, gdje možemo ustanoviti predstadij karcinoma tako da ne dođe do invazivnog stupnja koji može dovesti do gubitka života. Međutim, to najviše ovisi o svijesti žena. Kad nema svijesti o nužnosti ginekološkog pregleda jednom godišnje ili jednom u dvije godine, niti je društvo senzibilizirano da promiče redovite kontrole, dobijete ovo što se kod nas događa.

Ali, Dubrovačko-neretvanska županija spada u razvijenije, u red onih županija koje imaju najviše obrazovanih stanovnika.

Moje iskustvo pokazuje kako određeni postotak žena brine i redovito ide na kontrole, ali postoje one koje ne dođu nikada ili nakon deset godina od posljednjeg posjeta liječniku, i to onda kad osjete neke smetnje. Ti slučajevi pridonose ovakvoj statistici. Sporadično, osobito u bolnici, susrećemo se s posve zapuštenim slučajevima, u terminalnoj fazi karcinoma. Poznato je kako su žene koje su sklonije promiskuitetnom ponašanju, često mijenjaju partnera ili njihov partner često mijenja partnerice, izloženije nositeljima onkogenih virusa. Nebrigom za zdravlje, od HPV infekcije dođe do karcinoma. Također, poznato je da pušačice i žene nižeg socioekonomskog statusa koje nemaju vremena ni volje brinuti o vlastitom zdravlju, lakše razvijaju invazivni karcinom cerviksa.

S obzirom na otpor koji je posljednjih godina prisutan u cijepljenju djece, što roditelji trebaju znati i što trenutačno znamo o djelotvornosti cjepiva protiv HPV-a?

Postoji između 130 i 150 tipova HPV-a, ali su samo neki onkogeni i duljom prisutnošću, kod slabijeg imuniteta, mogu izazvati karcinom. Na tržištu postoje tri vrste cjepiva, jedno on njih je devetvalentno koje pokriva najčešće visokorizične tipove HPV-a, kao i one benignije koji, primjerice, izazivaju spolne bradavice. Zaštita je oko 80 posto, što nije malo osobito kad usporedite s učinkovitošću cjepiva protiv gripe koje je na razini 50 ili 60 posto. Cjepivo protiv HPV-a je upotrebi desetak godina, značajnijih se nuspojava nije našlo, a ja sam veliki pobornik cijepljenja. Bolje spriječiti, nego liječiti, jedna je od glavnih medicinskih maksima. Valja reći i to da je prokuženost žena HPV infekcijom danas oko 60 do 70 posto. To znači da se većina tijekom svog života sretne s HPV-om, često bez ikakvih simptoma. Kod 85 do 90 posto žena imunosni sustav sam pobijedi tu infekciju i HPV ne radi probleme, ali preostale, ukoliko su inficirane visokorizičnim tipom, teoretski mogu razviti predstadij i kasnije karcinom. Zbog toga su važni pregledi kako bismo takve pacijentice pozorno pratili.

Kako odgovoriti dijelu roditelja koji ne žele cijepiti djecu jer se to ne uklapa u njihova uvjerenja, smatraju da potiče rizično spolno ponašanje?

Ta teza uopće ne stoji. Tako bismo mogli reći da kontracepcijske pilule, kondomi i još štošta potiče rizično ponašanje. Takvo je ponašanje stvar pojedinca koji mora uvidjeti koliko mu ono šteti. Moram naglasiti da i onaj tko se cijepi mora ići na redovite ginekološke kontrole kako bi se dobila sveobuhvatna slika zdravstvenog statusa.

Pogrešno se misli da cijepiti treba samo djevojčice.

Tako je, cijepe se i muškarci. Kod HPV infekcija ne riskira se samo rak cerviksa, nego i karcinomi anusa, penisa i grla. Cijepljenje se u Hrvatskoj obavlja u osmom razredu, ali se može cijepiti i kasnije, svakako prije stupanja u spolni odnos.

Statistika kaže da su u Dubrovačko-neretvanskoj županiji tri karcinoma otkrivena kod žena u dobi 20-39 godina. Kad je vrijeme za prvi ginekološki pregled?

Čim se stupi u prvi spolni odnos! Prije toga se ne može uzeti PAPA test ni bris, tako da je raniji posjet ginekologu obvezan samo u slučaju kakvih zdravstvenih problema.

U kojoj se dobi ovdje najčešće žene pojave na prvom pregledu?

Priličan postotak čine mlade djevojke u dobi od 16 ili 17 godina. Vrijeme nosi svoje, ranije se stupa u spolne odnose.

Zašto je stopa carskih rezova u porastu?

Porast je prisutan u čitavoj Hrvatskoj. Došli smo do toga da danas 25 posto poroda završi carskim rezom, što je svaka četvrta trudnica. Kad sam ja počeo raditi, taj se postotak kretao oko dva do tri posto. Razlozi za takvu promjenu su višestruki. Indikaciju za carski rez smo uvijek dijelili na apsolutnu i relativnu. Apsolutna indikacija je, primjerice, poprečni položaj ploda, placenta previa, apsolutno sužena zdjelica, i ostala stanja kad nema drugog načina poroda. Relativnih indikacija ima mnogo više, od položaja zatkom, parcijalne abrupcije posteljice, laganih poremećaja u CTG-u, porod nakon dugog infertiliteta, starost roditelja, i još mnogo toga. Često se spoje dvije ili tri indikacije, tada se već prije termina lakše donosi odluka o načinu poroda. Odluka o carskom rezu zna se dogoditi i tijekom samog porođaja, kad se uoči da beba pati od nedostatka kisika, kad djetetu prijeti smrt ili oštećenje.

Kad govorite o relativnim indikacijama, radi li se tu zapravo o strahu liječnika od komplikacija vaginalnog poroda?

Djelomično da. Opstetricija, dio ginekologije koji se bavi trudnoćnom i porođajem, najtuženija je struka u svijetu. Od 100 tužbi protiv liječnika u SAD-u, 60 do 70 posto otpada na opstetičare. Ishodi kod poroda često znaju biti iznenadni i nepredviđeni. Rađaonica u pet minuta može postati mjesto ekstremno hitne situacije, u kratkom se vremenu dogođe neželjeni incidenti. Ne znam postoji li u medicini struka veće hitnoće od one u rađaonici.

Kad se prisjetite takvih neželjenih situacija u rađaonici, žalite li što niste odabrali drugu specijalizaciju?

Iz ove pozicije, kad sam to već prošao, ne bih mijenjao struku. Drago mi je što sam se time bavio, ali da imam sinu preporučiti specijalizaciju, dobro bih promislio. U moje vrijeme, trebalo se dobro promučiti kako biste uopće dobili specijalizaciju iz ginekologije, a sad je situacija takva da jedva možemo naći nekoga tko to želi biti. Mladi ljudi danas biraju specijalizacije koje su jednako plaćene, a manje stresne. U Dubrovniku je to nekad bila isključivo muška specijalizacija, a danas je isključivo ženska.

Koliko ste se često susretali s rodiljama koje baš žele sekciju a ne prirodni porod, jer misle da je sigurnija ili manje bolna?

Da, susrećem se s rodiljama koje traže carski rez, a onda im objasnite da je takav porod sedam puta opasniji za majku od normalnog poroda. Nakon urednog prirodnog poroda oporavak je mnogo brži i lakši od postporođajnog oporavka poslije carskog reza. Ako nema opravdanog razloga za carski rez, uvjeravamo ih da je pametnije roditi prirodnim putem. Ukoliko unatoč svim našim naporima, pacijentica i suprug zahtijevaju carski rez, s tim da i oni preuzimaju odgovornost ukoliko se nešto dogodi, mi to moramo napraviti.

Znači da je moguć carski rez po narudžbi, bez medicinske indikacije?

To je vrlo, vrlo rijetko, jer nakon razgovora s ginekologom žene gotovo uvijek shvate da nije potrebno stavljati zdravlje na veću kušnju nego što je potrebno.

Koji su rizici carskog reza?

Gubi se više krvi, veća je opasnost od infekcija i embolije, zračne, embolije plodnom vodom ili tromboza zdjeličnih vena s obzirom da se radi o operaciji u trbuhu. Takve tromboze mogu izazvati plućnu emboliju koja za posljedicu može imati smrtni ishod.

Kako biste opisali profil današnje prosječne rodilje po stavovima, informiranosti,itd.?

Trudnica tijekom trudnoća ima barem desetak susreta s ginekologom, imamo i tečaj za trudnice gdje one mogu odagnati sve strahove i sumnje. Trudnice su danas daleko informiranije nego prije, mi to nazivamo 'dr.Google'. Važno je razgovarati o svim pitanjima koja ih muče, prikazati im stvari realno, a žena koja je informirana lakše podnese porod od one koja u rađaonicu ulazi sa strahovima.

Je li dubrovačko rodilište na razini 21. stoljeća, od toga da se ženama omogući što lakši porod, rađanja na stolcu do samih uvjeta u sobama?

Većina se poroda odvija na klasični način, ali dopušta se i porod na stolčiću, iako ne vidimo neke posebne prednosti. Kaže se da sila teža u polusjedećem položaju pomaže, ali mi i rađaonski krevet možemo tako postaviti. Kod stolčića je primalji možda malo nezgodnije štititi međicu, što je njezin zadatak na porođaju. Što se tiče prisutnosti supruga na porođaju, korona je nametnula svoja pravila, ali se u uobičajenim okolnostima to također dopuštalo. Velike svjetske studije su pokazale kako je suprugova prisutnost na porođaju u redu.

Međutim, partner ne može u predrađanonicu. Je li vrijeme da se to promijeni?

Jest, ali postoje prostorna ograničenja. Nemamo uvjete da suprug bude u predrađaoni, osim ako je samo jedna žena u njoj. Muž je ionako veći dio vremena uz partnericu jer se gotovo sve odvija u rađaonici. U bolnici imamo dvije rađaonske prostorije, četiri kreveta odijeljena paravanima.

Nacija se svojedobno bavila pitanjem anestezije kod kiretaže. Postoji li medicinski opravdan razlog zbog kojeg se ženi ne može udovoljiti anestezijom u tim bolnim trenucima gubitka?

U današnje vrijeme, svakoj ženi kojoj se to može učiniti, ponudimo opću anesteziju kod takvog zahvata.

Otkad je to tako?

Sigurno zadnjih osam godina, ako ne i duže. Zahvat se može raditi i u lokalnoj, ali nikako bez anestezije! Kad se dogodi spontani pobačaj, kod male trudnoće, žena dođe s krvarenjem a većina ploda i posteljice je izašlo iz maternice, kiretaža traje tri do pet minuta. Nekad se mora obaviti uz lokalnu anesteziju, sve u interesu zdravlja žene. Ako se može čekati sa zahvatom, onda se čeka anesteziologa i potrebne nalaze za opću anesteziju.

Što mislite o podjelama oko priziva savjesti?

Na priziv savjesti pravo polažu liječnik, instrumentarka koja mu asistira, anesteziolog i anesteziološki tehničar. Treba naći četiri čovjeka koji će obaviti zahvat. On se u dubrovačkoj bolnici obavlja. Sad je mnogo lakše, jer imamo medikamentozni način prekida trudnoće, tako da u 90 posto slučajeva kiretaža nije potrebna.

Vaša struka možda najbolje vidi demografske trendove. Što se događa s brojem poroda u Dubrovniku?

Uočljiv je lagani trend pada broja poroda u dubrovačkom rodilištu, kao i u čitavoj Hrvatskoj. Mladi ljudi trebaju uvjete za sklapanje braka, osnivanje obitelji i ekonomski prosperitet. Teško ćete naći parove koji će bez posla i vlastitog stana zasnovati obitelj. Ako se sto tisuća mladih iseli, naravno da će natalitet u Hrvatskoj pasti, a rasti u Irskoj.