Industrijsko je u trgovini 79 kuna
No, on kaže da tradicija maslinarstva nije praćena financijski od države koja je potpuno ravnodušna na ovo silno bogatstvo; nekad je bila toliko cijenjena i prehranila je naše stare; a nije li Hrvatska upravo ono što su nam naši stari ostavili, njihov trud, mudrost i djela njihovih ruku, nasljedstvo koje smo od njih baštinili? Ne poštujući tradiciju, ne poštujemo ni svoje korijene.
- Naša Zajednica okuplja sve aktivne udruge iz naše županije, od Korčule do Konavala. U zadnje vrijeme malo manje radimo zbog neprilika, i korone i onih koje su nastupile već prije – kazuje Mladen Bečić dok obilazimo njegove pažljivo njegovane maslinike.
- Problem je što se na ovom našem području ne prepoznaje vrijednost maslinova ulja i maslinarstva, kao što to prepoznaju u Istri. Što se tiče cijene, ne podcjenjujem nikoga, ali evo, jedna naša ekskluzivna firma koja puni naveliko maslinovo ulje, prodaje litru za 79 kuna. A to ulje se, uz dužno poštovanje, ne može usporediti s domaćim maslinovim uljima i načinima prerade, jer svo industrijsko ulje je filtrirano i time gubi do 50 posto kvalitete. Mladen Bečić ne živi od maslinarstva, ali mu je to hobi kojemu se, kako kaže, vratio slučajno. Maslinarstvo je inače u obitelji Bečić obiteljska tradicija i on ju je nastavio, zajedno sa sinom, obnovivši maslinike nastradale u ratu i požaru. Maslinovo ulje, osim što ga je 'zarobilo' u smislu tradicijske proizvodnje, za njega se pokazalo i kao izuzetno ljekovito jer boluje od Chronove bolesti. Jedno je vrijeme morao ležati u bolnici i isprva je koristio neki jako skupi lijek iz Austrije, pa kad to više nije mogao financijski, domislio se jadu i počeo konzumirati maslinovo ulje. Ono ga je doslovno spasilo!
- Pio sam 12 tableta, sad pijem jednu prema potrebi i nitko me ne može razuvjeriti da mi maslinovo ulje čini dobro – kaže o njegovim i znanstveno dokazanim ljekovitim svojstvima. - Mi nismo ni svjesni što imamo. Uspoređujući se s drugim regijama, koje su ekskluzivne u svijetu, a imaju 3 ili 4 izvorne sorte ulja, reći ću samo da ih mi imamo puno više. Napravili smo prvi korak u genotipizaciji, a 2014. krenuli smo u ishođenje izvornosti, ne geografskog porijekla, jer bilo gdje možete kupiti nešto, napuniti ovdje i reći da je geografsko porijeklo dubrovačko. Mi smo htjeli izvornost pod imenom 'Zlato juga', ali nije bilo sluha, kao što ga ima u Istri. Nitko od jakih subjekata nije htio stati iza toga, a znamo da je Dubrovačka Republika svoje blago stvorila na ulju, soli i vinu. Što bi se reklo, pametnom dosta – ističe Bečić kojemu je to, kako kaže, jako žao.
Svibanj je presudan
- Neprofitna smo zajednica i trebaju nam financije. Prije par godina još se moglo dobiti 85 posto sredstava preko EU fondova za tu priču, ali nije bilo sluha. Nitko nije bio zainteresiran! To je ogromna šteta, nismo ni svjesni kolika, jer bi oplemenilo 'osobnu iskaznicu' županije i Dubrovnika. Nije do nas, mi smo jedinstveni, ali je problem izvor financija, koji bi za nekoliko godina sigurno vratio ulog jer iz svake proizvodnje i prodaje plaća se porez. Nema razumijevanja jer nema znanja. Oni nisu dužni sve znati, ali mogu makar poslušati struku – vidi se da ga muči neostvarenost maslinara i uljara našeg kraja.
U svojim maslinicima Mladen uzgaja oblicu, najčešću vrstu masline. Mnoge su i puno starije od 100 godina.
- Inače je u Dalmaciji oblica zastupljena tradicijski 78 posto – kaže, dok već prilično zadihano gazimo putevima njegovih predaka. Pored oblice, u ovom su kraju poznate lastovka, levantinka, šipanska picuja, dubrovačka uljarica, mezanica...
A kakav je urod ove, ionako po svemu čudne godine?
- Najblaže rečeno, nije dobar – ne iznenađuje nas Bečić. – Za razliku od zadnjih 5-6 godina, u svibnju se, a to je mjesec koji je presudan u maslinarstvu, strusio cvijet masline. Kad u istom danu padne kiša i zapuše vjetar, cvijet ne može opstati. Glavnu ulogu u svemu ima priroda, dođu nametnici i kad svatko uzme svoj dio, pitanje je što će maslinaru ostati – s pomirljivim osmijehom kaže naš sugovornik.
Dokazano ljekovito
- Tako je od pamtivijeka. Meni je drago da maslina još nije pošla pod plastenik jer onda to više nije to. Imamo ih 160 na branju, prošlu zimu smo ih radikalno očistili i reducirali. Nisam se nadao, ali imali smo 1300 kila i 210 litara ulja. Vrijeme je učinilo svoje, suša je bila dugotrajna, a vrlo malo ljudi ima vodu u maslinama. Stjecajem okolnosti, mi imamo vodu u maslinicima. Kad sam vidio da je stvar ozbiljna, izlio sam nekih 30 kubika vode – kaže ovaj vrijedni čovjek. – Tako da sam premostio to vrijeme do prve velike kiše, s kojom je došlo i malo grada, a to maslina ne trpi. Tu su i tri ciklusa maslinove muhe, pojavi se i maslinov moljac, svrdlaš i maslinova pipa – kaže Mladen Bečić i svojim riječima još jednom potvrđuje kako uistinu nije lako biti poljoprivrednik.
Maslini, pogotovo oblici, najveći je neprijatelj zima jer u Dalmaciji 'radi' cijelu godinu. To je vrlo interesantna biljka. Znate kako kažu, maslina je kao majka, a loza kao žena – kazuje Mladen, podsjećajući na ovu staru mudrost koja je jednostavnim riječima objasnila da lozu treba paziti i maziti, inače ništa od nje, dok je maslina drugačija – i ako ne brineš puno za nju, voljet će te, odnosno dati plod.
- Maslinarstvo je još naučno neistraženo područje. Prije koju godinu, na američkim je laboratorijima dokazano da je maslinovo ulje ljekovito i o tome sad postoje i materijalni dokazi, a naravno da su to znali i stari Grci i Dubrovčani, koji su ga izuzetno cijenili i koristili kao lijek. Nije to bilo jučer! Maslina je pametno drvo koje spontano rezonira. Na žalost, nije zaštićeno kako bi trebalo. Druge zemlje se puno bolje odnose prema tom svom bogatstvu – kaže na kraju Mladen Bečić.