Miro Drašković: Varaju se oni koji misle da Dubrovnik može živjeti bez turizma. Trebamo raditi na tome da građani budu zadovoljni, a da se turisti ovdje dobro osjećaju i vraćaju

Miro Drašković, dosadašnji komercijalni direktor Elite Travela je novi direktor TZ Grada Dubrovnika. Drašković je rođen 1968. godine u Dubrovniku, završio je Fakultet za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku. Radio je u agencijama Kompas i Atlas gdje je bio voditelj više odjela, a od 2001.  radi u Elite Travelu. Licencirani je vodič za zaštićene cjeline Dubrovačko– neretvanske županije za vodstva na  hrvatskom, engleskom, francuskom, češkom i talijanskom jeziku. Oženjen je i otac je troje djece.

Evo što je za Dubrovački vjesnik rekao o planovima za rad na čelu TZ-a u kratkom razgovoru nakon odluke Turističkog vijeća Turističke zajednice Grada Dubrovnika.  

- Čast mi je što me Turističko vijeće izabralo između dva kandidata. Iza mene jesu godine rada, ali to nije uvijek sve što se traži za ovakav posao. Sigurno je da moram ući u sve ono što je Turistička zajednica u prošlost radila  i što je uopće pripremljeno za ovu godinu. Iako radim u turističko tvrtki   gdje nisam imao vremena  podrobno pratiti što je Turistička zajednica radila, odnosno ne znam detalje svih projekata. Za ovu godinu je plan ući u to što je predviđeno za ovu godinu i ispraviti ono što treba, ili eventualno nešto poboljšati ako  za to bude mjesta. A onda za kraj sezone i  prema sljedećoj godini raditi na nekim novim stvarima s ljudima  koji tamo rade. S njima dakako moram sve dogovoriti, jer iako sam ja sad glavni tamo su ljudi koji godinama rade u TZ-u i sigurno i oni imaju ideja o tome što se može poboljšati. Obzirom da  dam navikao raditi kroz brainstorming, to očekujem i u Turističkoj zajednici.

-No vi ste dugo u turizmu i  sigurno imate planovi koje svakako smatrate potrebnim napraviti bez obzira na situaciju u TZ-u?

-  Mislim da bi za Dubrovnik bilo bitno da se razne aktivnosti  na godišnjoj razini a pogotovo tijekom sezone  izmjeste iz staroga dijela Grada. Taj je  dio ionako dovoljno posjećen i ako bi se radilo o nekakvim gastronomskim događajima i sličnom, ne vidim razloga  da to ne bude u Gružu ili Lapadu. Isto tako,  mislim da bi se možda  više  trebalo posvetiti graničnim područjima koje pokriva TZ Dubrovnika, od Trstenoga i otoka. Naravno, promocija mora biti na tržištu, Dubrovnik je poznat ali promocije uvijek može biti više. Mislim da treba puno raditi na prekomorskim zemljama -  Amerika, Australija, Kanada i da se tu možda može ići malo direktnije i prema ljudima i agentima, a i aviokompanijama i svima drugima koji bi mogli dovoditi goste.

 - Očekujete li da bi uz jaču promociju, unatoč aktualnim krizama, već iduće sezone moglo doći do povratka gostiju s dalekih prekomorskih tržišta.

 Svakako tu je veliki problem  bila Ukrajina. Možda taj problem nije bio ni dovoljno prepoznat  i na vrijeme u cijeloj  državi, a ne samo u Gradu, iako se u stručnim krugovima znalo da će rat u Ukrajini značajno utjecati na ta daleka putovanja. Tu smo donekle zadržali Ameriku međutim, mi smo nekada imali velike brojke iz Kanade i Australije, a to je gotovo nestalo. Ovismo dakako o sigurnosnoj situaciji, no mislim da se ta promocija, odnosno informacija da mi nismo tako blizu Ukrajine treba jače proturiti.  Puno je tu i objektivnih okolnosti  zašto ta tržišta nisu nastavila trend koji su imala prije COVID-a.

- Kakvo je vaše mišljenje o poslovnoj politici i planovima  velikih hotelskih kuća u Dubrovniku u odnosu na promotivna nastojanja TZ-a. Koliko je nadopunjuju?

- Hotelijeri su ti koji su u startu pokrenuli poboljšanje standarda smještajnih kapaciteta što je osnovno. Ako govorimo  o prekomorskim tržištima, onda je riječ o hotelima visoke kategorije što je  većina hotela i postigla, a time se i privatni smještaj koji je u gradu dosta bitan podignuo na viši nivo. To su sve dionici procesa bez kojih se ne može i  sa svima treba dogovarati strategiju izlaska na tržište jer jedni bez drugih ne možemo.  Cilj nam je zajednički plan kako bi ostvariti rezultate koje želimo.

Kako ocjenjujete i koliko je provediva strategija razvoja turizma Županije koja predviđa organiziranje klastera u kojima je klaster Dubrovnik  najznačajnij?

- Osnovna misao te strategije je produljenje sezone i na tome se treba dosta raditi. Tu su jako bitni  ugostitelji jer hoteli  su ipak dijelom otvoreni zimi,  kapaciteti u privatnom smještaju isto zimi rade, no treba naći načina kako ugostiteljima omogućiti  da ostanu otvoreni tijekom zime. Hoće li raditi na smjene ili neke druge načine kako  bi  ljudi koji zimi dolaze u Dubrovnik imali gdje izaći, treba vidjeti. Već smo tijekom COVID-a imali dosta digitalnih nomada  koji su bili u Dubrovniku, a nisu imali gdje izaći. To je nešto  na čemu treba poraditi jer bez toga nema zime.  Ako ćemo staviti ključ u bravu 1. studenoga i otvoriti 1. ožujka ne možemo govoriti o ostvarenju te strategije.

 Što se tiče klastera mislim  da su oni izvrsno osmišljeni jer je cijelo područje klastera Dubrovnik  što je od Stona do granice s Crnom Gorom dosta raznovrsno  i po ponudi proizvoda diverzificirano pa se može odlično nadopunjavati s ponudom samoga  Grada Dubrovnika.

 Kruzing industrija polako se vraća na tržište i već su ovu sezonu ti gosti dosta prisutni. Prije pandemije broj gostiju koji je dolazio s kruzera bio je glavni komunalni, prometni i  problem za cjelokupnu zajednicu te  razlog što je Dubrovnik nosio stigmu overturizma koji je morala ispravljati promocija Turističke zajednice.  Mislite li da ćete tu uspjeti ograničiti prevelike brojke.              

 - To je nešto što je Grada Dubrovnik počeo rješavati zajedno s Turističkom zajednicom i mislim da na tom tragu treba nastaviti. Koliko je  objektivno moguće ograničiti  ogromne brojeve kruzera to moramo  tek vidjeti. No dobro je da je Grad prepoznat, a onda i Turistička zajednica kao netko tko se tu potrudio. Bilo je tu i sreće da je došao COVID godinu dana nakon što se počelo govoriti o  prezasićenosti , te smo sada postigli  neke rezultate koji su vidljivi. A sigurno je da kako se  brodovi budu vraćali, a brojevi rasli da se mora aktivno raditi s cruise kompanijama da se na neki način ograniči broj dnevnih ulazaka. Cijela poanta projekta Respect  the City je da ljudi koji ovdje žive budu zadovoljni.  Isto tako ovdje je dijelom prisutno i mišljenje određenog broja ljudi koji kažu: „Ja ne živim od turizma baš me briga“.  Ali tko u Dubrovniku ne živi od turizma?

 Smatram da se ti ljudi zavaravaju jer bez turizma Dubrovnik ne može živjeti, jer mi niti imamo industriju niti nam je to cilj, nego trebamo nastojati da se ljudi  koji dođu u Dubrovnik ovdje dobro osjećaju i da se ponovo vrate.