Konavljani, Primorci i Pelješčani koji rade u Dubrovniku na sto muka: Za platit‘ gorivo trebalo bi biti gradski pročelnik. Javni prijevoz je nepraktičan, a benzin za privatne aute ‘pojede‘ trećinu prosječne plaće

Koliko su se puta mijenjale cijene dizela i benzina zadnjih mjeseci, teško je i pobrojiti. Plaćamo nikad skuplje gorivo pa je strašno i pomisliti koliki bi iznosi bili da Vlada nije intervenirala i dva puta fiksirala maloprodajne cijene na benzinskim postajama. Najave su ponovnog rasta cijena goriva već idući tjedan. Koje će visine doseći cijene derivata nemoguće je znati, a energetski stručnjak Davor Štern čak prognozira da bi mogli plaćati i 20 kuna po litri benzina. Kao da i ovo nije previše. Prosječan tank benzina stoji skoro 100 eura.

Plaćamo nikad skuplje gorivo, a novo poskupljenje je u najavi

Tom Dubravec/Cropix

Veliki troškovi

Od iznosa (za)boli glava sve vozače ali najviše one koji svaki radni dan putuju i po nekoliko desetaka kilometara do i od posla.

Primjerice, ako živite u Čilipima a jedan ste od sretnika koji rade u Dubrovniku, u jednom smjeru vozite 20 do 25 kilometara, ovisno u kojem dijelu grada vam je posao.

- Novije, modernije auto otprilike troši šest litara benzine na 100 kilometara. Sad je ljetno vrijeme pa treba upalit i klimu to je onda nekih osam litara goriva – priča nam spomenuti sretnik. On tanka eurosuper, cijena po litri 13,50 kuna, pa ga dnevna potrošnja goriva dođe 50 i kusur kuna.

- Radim pet dana u tjednu što je mjesečno 20 ili 21 dan pa mi je, samo za posao, potrošnja do 1300 kuna. A koliko puta čovjek treba poć' do grada nevezano za posao, otprilike potrošim dvije tisuće kuna na benzinu. Pa dodaj još i ljetne gužve, koliko često Konavljani po dva sata idu do ili iz grada pa još više trošiš. Potrošnja goriva je stvarno došla nemjerljiva – kaže nam ovaj Konavljanin. Koliko se mjesečno troši na prijevoz ovisi i o vrsti goriva je li dizel ili benzinsko, jeftinija ili skuplja (čitaj kvalitetnija) verzija goriva, pa se cijene po litri kreću od 13 do 17 kuna. Logično, naš Čilipljanin tanka jeftiniju verziju, kao uostalom i velika većina vozača. Ako još 'putnik' radi u turizmu odradi on i pokoju subotu ili nedjelju pa se ona brojka 20 znakovito povećava kao i cifra za prijevoz. Sugovornik nam još ističe kako je 'u Crnoj Gori gorivo skuplje nego u nas a nije drugačije ni u BiH pa se ni s time više ne možeš pripomoć', a dodatan problem je što nemaju ni svih vrsta goriva, primjerice nemaju jeftiniji nego samo skuplji dizel.

Vozaču koji iz udaljenijih mjesta putuje na posao u grad mjesečno je potrebno između dvije i tri tisuće kuna za gorivo

Božo Radić/Cropix

Kako su Čilipi na pola puta od grada do Vitaljine sračunao je naš Konavljanin da tamošnjem mještaninu trošak goriva pređe i sto kuna dnevno. 'Za 20 radnih dana u mjesecu minimalno potroši dvije tisuće kuna' pa zaključuje:

- Umalo pa trećina prosječne plaće u Hrvata!

A koliko li je samo 'sretnika' čija su mjesečna primanja ispod hrvatskog prosjeka koji iznosi 7600 kuna neto.

Robijaški život

- Od Vitaljine do grada je do 50 kilometara u jednom pravcu, Kako god okreneš, dnevno te izađe 100 kuna za poć' i vratit' se na ovu cijenu od 13 i po kuna za Eurosuper 95 – kaže nam stanovnik Vitaljine koji samo za gorivo trenutno mjesečno izdvaja više od dvije tisuće kuna. Ima on kompletnu računicu:

- S 13,50 kuna po litri benzine, a moje auto troši sedam litara, to je 95 kuna za gorivo plus amortizacije auta dvadesetak kuna, znači 115, 120 kuna dnevnog troška za poć' na pos'o i vratit' se. A na poslu kao i svi trebaš popit kavu pa pojesti nešto taman iz pekare, eto te hladno na 200 kuna. Pa pomnoži s 20 radnih dana, četiri tisuće kuna! Kako to iskopat iz plaće? I to ti je pravi trošak! Naravno, samo za jednu osobu koja radi. A ko ima djecu, đe je pokaz, pa vodi na plivanje ili neku aktivnost u grad dva ili tri puta tjedno. Sad bi trebalo imat plaću 15 tisuća kuna da bi obitelj mogla kuburit'. Prije ovih poskupljenja goriva u Vitaljini smo računali da bi trebalo imat 13 i po tisuća kuna plaću. Znači trebaš skoro pa bit pročelnik u gradskoj upravi, da možeš pokrit sve troškove i imat pristojan život bez pretjerivanja – kaže naš sugovornik i nastavlja:

- Imam plaću između 6 i 7 tisuća kuna, kako, od čega sve poplaćat' da bi ost'o na nuli i ne up'o u minus?

Na ovo pitanje odgovora nema, a nema ga ni ovaj Konavljanin.

Onome tko iz Vitaljine vozi na posao u grad, dnevna potrošnja goriva je sto kuna

- Zato su ljudi iz Vitaljine gledali uhvatit' kakve poslove na aerodromu ili najdalje do Cavtata. Malo ih je koji do grada idu na pos'o. Ni iz Molunta čak. Nemoguće je. Nekoliko ljudi je prije išlo autobusom, a to je robijaški život! Trebaš krenut' ujutro s busom u 6 i kvarat i doma si u četiri i po' popodne. Katastrofa! Najbolja opcija je da ljudi rade u blizini. Oni koji rade u gradu imaju u gradu i neki smještaj pa su vikendom doma. Čilipi i Zvekovica su već druga priča. Od Čilipa do grada je skoknut' za 20 minuta, pogotovo zimi kad nema prometa. Ko je u ovim udaljenijim krajevima, ma ubije ga trošak! Strašno, a ne vidi se kraj poskupljenjima.

Kaže nam kako ljudi iz udaljenijih mjesta izbjegavaju i javni prijevoz jer 'jedno je dić se u 7 i bit na poslu u 7 i po, a drugo dić se u 5 i po da bi bio na poslu u 7 i po'.

- Ti tu plaćaš svoje vrijeme, živce, rizik u prometu... i to je naša realnost. Pa prije korone sam znao ljeti vozit po uru i po do doma, ideš onako umoran od posla a nema proć. U Srebrenome čep, kolona ogromna. Takva usporena vožnja još dodatno diže potrošnju. I eto te u minusu, ne možeš se pokrit. A đe je hrana, o tome ne smijem ni razmišljat. Po spenzi platiš 30 do 50 kuna više.

S Vitaljinom i Čilipima 'al pari' su Ston i Slano.

- Za gorivo, i to lošije, mi mjesečno treba oko 2300 kuna, a prije smo mjesečno trošili 1700 kuna. Da sad tankamo 'class plus', potošili bi više od tri tisuće kuna - negoduje stanovnik Stona koji pet dana u tjednu vozilom ide na posao u grad i vraća se doma. Iako ima dvoje djece, mjesečne karte javnog prijevoznika ne koristi jer mu se više isplati sve razvesti sam:

- Ne bi dobio puno, samo bi izgubio više vremena. Da koristim javni prijevoz ne bi uspio odradit usput sve što treba jer tu su i djeca i izvanškolske aktivnosti. Za sad se držimo, dobro je, ali da je bolje ne bi bilo zgorega – kaže Stonjanin kojemu otprilike četvrtina plaće ide na prijevoz, što se osjeti na kućnom budžetu jer je i sve drugo poskupilo. Poslodavac mu prijevoz plaća u visini karte javnog prijevoza, a građanska mjesečna karta za Dubrovačko primorje iznosi 550 kuna.

Split, 240622.
Test automobila Volkswagen T-ROCK 1,5.
Foto: Josko Supic/CROPIX
 

Josko Supic/Cropix

Plaća za gorivo i parking

Javnim prijevozom koristi se stanovnica Majkova koja iz tog primorskog mjesta putuje svaki dan u grad na posao. Stanovnici primorskih mjesta bi, smatra, trebali imati poslodavce pune razumijevanja koji će im radno vrijeme 'krojiti' prema autobusnim linijama. Problem je slaba povezanost linijama pa često, ne svojom krivnjom, kasni na posao, a radi od 6 i 30 sati. S posla mora krenuti ranije kako bi 'uhvatila' autobus za Dubrovačko primorje, no sreća je da je kolege razumiju.

- Kad sam u popodnevnoj smjeni nekad pođem u 20 i 15 na bus, a nekad ostanem do kraja smjene do devet ura i onda se snalazim ili muž dođe po mene ili čekam uvečer autobus u deset ura, ali opet netko mora sić na magistralu po mene jer mi kroz Majkove nemamo baš ništa – kaže nam sugovornica koju suprug svako jutro vozi u Brsečine na autobus kako bi stigla na posao. Djeca također rade u gradu, u turističkoj branši.

Put do Dubrovnika stoji cijelo bogatstvo

Davor Pongracic/Cropix/Cropix

- S autom su išli na posao prije dvije godine dok su cijene benzine bile prihvatljive. Trebalo je i tada sigurno do tisuću kuna za gorivo. Sad bi sigurno još dodatno trebalo nekih 500 do 800 kuna.

Kako joj djeca ne mogu koristiti javni prijevoz jer imaju takvo radno vrijeme da ne mogu stizati na postojeće linije, boli je što je, iako imaju kuću u Majkovima, obitelj morala iznajmiti stan u gradu da bi djeca mogla uopće raditi.

- Da idu autom, to im je veliki trošak, a ovako možda nađeš garsonijeru za dvije tisuće kuna pa se više to isplati nego lupat' s autom do grada i trošit' – kaže nam Primorka pa se pita:

- Da recimo i ideš na pos'o autom pa đe si kad dođeš u grad? Parkinzi skupi, to je još dodatni trošak. Ko to može izdržat? Mi mali ljudi nemamo tako velike plaće, primamo mizeriju. Moja mrvicu prelazi minimalac, da idem autom na pos'o, radila bih samo za gorivo i parking! Sve živo je poskupilo – zabrinuto će ova Majkovka. A njezinu zabrinutost dijele mnogi jer rastu cijena svega nužnog za život ni na vidiku, dok vrijednost prosječne plaće, iako su primanja znatnog dijela Hrvata ispod prosjeka, konstantno ali sigurno nastavlja (o)padati.