Koliko je decibela đusto: građani više ne zatvaraju persijane, a ugostitelji znakovito šute

Čuje se tišina u povijesnoj jezgri. I to u sezoni! Nestvarno, ali jest. Neslušljive glazbene mješancije koje se razliježu unutar akustičnog prostora kakav je Grad, ostali su iza vrata, a stanovnici jezgre odahnuli. Ukazivali su oni na problem prekomjerne buke godinama, nije bilo sluha. Ispadali njorgetala dok su, oni koji su im okačili tu etiketu, mirno spavali. Napokon, došli su u livijo s njima. Dosta je tiše, primjećuje Đive Kesovija kojoj su dva ugostiteljska objekta, caffe bara, baš ispod stana.

- Ne čuje se toliko, dosta je manje, a prije bi zatvarala funjestru. Kako sam nagluha, legla bi na zdravo uho pa bi manje čula. Ali sad je dobro. Pa prije je sviralo i tamo kraj Svetoga Vlaha, sad mi para da ni toga više nema. Lijepo od njega (Mato Franković op.a.) što je to učinio, Bog mu do zdravlje kako je on to napravio za nas stare jer ođe vam u Gradu ima najviše nas ‘starudije‘ – kroz osmijeh će tete Đive kojoj su ‘oni turisti što idu po ulicama po noći i kriješte, divji i nikakvi‘.

- Ne ponašaju se kako valja, u tuđoj državi su pa mislu da mogu činit svašta. Ma u tri ure po ponoća, strašno nešto, za uzet bročicu i zalit ih vodom. Ali sad je stađon od zarade, pa često otrpiš!

‘Ajmo im dat plus

Gradonačelnik Mato Franković najavio je kako će ovo biti sezona u kojoj će se buka kažnjavati. Razina decibela ne smije prelaziti dozvoljenu, propisanu pravilnikom Ministarstva zdravstva, a ona, ovisno o zoni namjene prostora, iznosi 55 do najviše 65 decibela. Glazbenicima je odobreno korištenje pojačala za akustične uređaje ako je glazba uživo na otvorenom prostoru s velikim brojem ljudi. No decibeli se ne smiju prekoračiti, a kontrole su sustavne. Sve u cilju smanjenja razine ‘zagađenosti‘ bukom i poboljšanja kvalitete života sugrađana.

- Grad je zaista tiši ali veliko je pitanje je li pretih? Neki turisti i posjetitelji se čude kako baš nigdje nema žive glazbe, uobičajene živosti i šušura kao nekad. S druge strane, ovako je puno ugodnije za stanovnike Grada pa i one goste koji su tu, a žele uživati u normalnom razgovoru. Medalja ima dvije strane, stvar je senzibiliteta pronaći pravu mjeru – kaže Nila Miličić Vukosavić i smatra kako je ovo dobar put ali ‘ništa ne treba biti ekstremno‘.

- Opet se vraćamo na mjeru, a ona je i bila motiv cijelog projekta ‘Respect the City‘ i motiv gradske uprave da pronađe mjeru, pa ‘ajmo im dati jedan plus i pozitivnu kritiku za početak, a u što će se to izroditi, vidjet ćemo – zaključuje sugovornica.

Krenuli smo prema boljemu, smatra Marin Krstulović iako se, dodaje, netko možda neće složiti s njime.

- Grad je tiši, dosta ugostitelja nezadovoljno, ali ovo je samo provođenje državnog zakona. Kad se provodi zakon, stvari mogu funkcionirati. Kontrola buke omogućava onim ljudima koji dobro rade veću zaradu. Prije bi se dogodilo da jedan koji buči uništava rad okolna tri ili četiri objekta. Sad se stvar iznivelirala. Bilo što što educira turiste i domaće dobro je jer, na kraju krajeva, svi ćemo iz toga živjeti u uređenijem društvu – kaže Krstulović.

Još jedna stanovnica povijesne jezgre, Srđana Šimunović, primjećuje smanjenje buke.

- Drago mi je to što gradonačelnik čini jer ono što se događalo ispred crkve sv. Vlaha to je stvarno bila diskoteka na otvorenom a ne caffe bar. Samo smo čekali kad će nam Dulčića izbit na sv. Vlahu, to nije bilo primjereno. Slažem se da se ne može od caffe bara pravit diskoteka, znam da su neki drugi ugostitelji ljuti zbog toga jer su posljedično oni nastradali iako nisu radili nered – kaže Šimunović i dodaje:

- Mene to gusta, do sad je bilo lupanje sa svih strana. Kad sjednem u kafić sad čujem sugovornika i žamor ljudi koji je prirodan. Ne mora muzika bubat, zna se gdje buba, ako hoćeš glasno idi u diskoteku. Mislim da je gradonačelnik napravio odličnu stvar jer vidimo što se sad događa u Splitu. Još treba radit, ovo je početak ali mislim da na sljedeći sastanak građana Grada s gradonačelnikom trebaju doći i ugostitelji pa da svi zajedno nađemo rješenje kojim će svi biti zadovoljni jer ja razumijem da oni moraju ‘trijebit‘, a mi moramo živjet.

Prekomjernoj buci našla se mjera, ali ukazuje Šimunović na još jedan problem, ne u splitskim razmjerima, ali prisutan - bučanje stranaca u gluho doba noći kroz ulice jer, valjda misle da tu baš nitko ne živi.

- Mi smo neku večer imali neopisivu deračinu, trajalo je 20 minuta i što sam trebala, tući se s njima? Neću nego ću ih polit vodom! Treba biti reda, ljudi trebaju radit, mi trebamo živit.

Mjeru smanjenja buke kroz projekt ‘Respect the city‘ sugrađani pozdravljaju, a što je s ugostiteljima? Trudili smo se, stvarno jesmo, pronaći onoga tko bi htio govoriti javno. ‘Udarili‘ smo o dosta zatvorenih vrata. ‘Imao bi ti ja tu što reć, ali znaš kako je, da poso ne pati‘ čuli smo više puta.

Đe je ‘backup‘

- Svi mi u Gradu činimo buku. Građani moraju živit i mi ugostitelji ali sve može biti dosta umjerenije – kaže nam jedan ugostitelj, treba li uopće kazati, uz uvjet anonimnosti.

- Nije dobra tolika tišina, 55 decibela je jako malo. Mi sad pričamo glasnije. Neki dan smo ispred vrata usred bijela dana, izmjerili 76. Znači, svi smo u prekršaju.

Spominje alternativu kao kariku koja nedostaje.

- Pitanje karićara, u redu napravit ćeš kako si odlučio, ali đe je ‘backup‘? Trebo si prvo napravit sedam karića, zaposlit 20 radnika i onda raskinut koncesiju. Buka, OK ali što je alternativa, Mato? Evo, za kufere je trebalo prvo osposobili nosače i reći ‘plaćat ćete za nošenje kufera toliko i toliko‘, a ne ‘platit ćete kaznu ako ih ne nosite u rukama‘. Pa kako će baka nosit kufer od 30 kila, jer će ako ga poteže platiti 250 i kusur eura kazne? - pojašnjava sugovornik. Smatra kako jaka buka tjera čovjeka da, nakon nekog vremena, pođe. Ne smeta jedino onima pod utjecajem alkohola ili opijata, njima je svejedno sviralo ili ne.

Zanima nas je li smanjenje decibela dovelo do pada prometa? Njemu teza, na koju se neki pozivaju, ne drži vodu. ‘Nije buka problem nego ponuda i cijene, ne može ti hamburger bit 20, a pola litre pive 10 eura‘.

- To je laž nas ugostitelja i ljudi koji se bave ovim poslom i naravno Turističke zajednice koja ne čini ništa da bi u ovom gradu bilo bolje. A toliko se toga može organizirati, toliko događanja.

Smeta ga što su sva događanja vikendom, kad je najviše kruzera i gostiju u Gradu, a ne preko tjedna kad je mrtvilo.

- Lijepo je što policija i specijalci sada idu malo više po noći po Gradu, neka ih vide ovi pijani Irci i Australci koji vrište i zapišavaju.

Anonimnom ugostitelju promet očito ne pati, ali drugi neimenovani ugostitelj koji se isto ne želi zamjerati, govori nam kako pad osjeti, ne veliki ali ljudi kad nema muzike, manje sjede u lokalu. Zbog nekolicine stradali smo svi, kaže i dodaje ironično kako mu dođe ‘dovesti harmoniku da rasteže unutar zadanih decibela‘.

Tko bi svima ugodio, kaže stara izreka. Grad jest tiši, stanovnici konačno mogu otvoriti prozore, komunalci su dobili više posla zbog nadziranja buke na javnim površinama unutar zidina, a ispijači kava i koktela više uživaju u razgovoru s prijateljima nego u glazbi sa zvučnika. Dogodi se sporadičnih slučajeva galame nekulturnih turista u dva, tri ujutro, ali smo na sreću izbjegli splitski scenarij grada partijanera u kojem se radi sve ono što se kod kuće ne smije. Naravno, domaćima preko leđa.