I letimični pogled na ”zeleni dio” gruške place ukazuje da su građevinski radovi okončani te da preostaje tek srediti trgovine sa sjeverne strane place. Međutim, to uopće ne bi trebalo predstavljati prepreku za izdavanje uporabne dozvole za ”zelenu placu” i skori dolazak poljoprivrednih proizvođača i vlasnika OPG-ova sa svježe ubranim voćem i povrćem na banke koji su već prije deset dana postavljeni na kamenom popločani plato. Istodobno, prodavci nam govore kako je mogući razlog odugovlačenja selidbe u (navodnom) curenju kišnice na spojevima cerade pomičnog krova. Kako god, svi željno čekaju izlazak komisije na lice mjesta kako bi izdali uporabnu dozvolu ili naložili što sve treba otkloniti kako bi se ta dozvola izdala.
Prodavači kažu kako je često jedini pokazatelj da na placi nekog ima činjenica da se unutar ograđenog prostora nalaze parkirani osobni automobili. Kažu nam kako ne znaju čija su to vozila ali ih je, nerijetko, više nego je radnika na gradilištu place pa se pitaju zašto ”Sanitat” i gradske vlasti toleriraju takav nerad i hoće li se četiri mjeseca „proboja” roka penalizirati ili će se, kao tko zna koliko puta dosad, uz slijeganje ramenima konstatirati „Važno da je završeno” te pustiti da sve prekrije veo zaborava? Domaće OPG-ovce ovaj put nismo pitali što misle o kašnjenju, nego kad očekuju da će konačno svoje proizvode iz parka Luja Šoletića preseliti za nove banke. Neki su nagađali, a neki bili čvrsto uvjereni kako će to biti najkasnije do Uskrsa.
Međutim, bez prevelike priče uspjeli su postići konsenzus i gradskim vlastima, odnosno onima koji biraju izvođače poručili kako ubuduće realizaciju komunalnih projekata od kojih ovisi kvaliteta života svih građana trebaju dodijeliti ne tvrtkama s najnižom ponuđenom cijenom nego tvrtki koja ima odgovarajuće reference i koja će se pridržavati potpisanih rokova, odnosno preuzete poslove završiti na vrijeme i u ugovornom roku.
Pero Radonić iz Vitaljine:
- Što jest-jest, izvođači previše kasne! Da su dali nekom većem obrtniku i on bi je prije završio. A dok konačno ne preselimo nitko nas proizvođače ne pita kako nam je ovdje pod otvorenim nebom. Kad je loše vrijeme, nema ništa prometa. Valjda će se krov pokazati kako treba!
Niko Jeljenić iz Topolog: - Strah me da ćemo se mi OPG-ovci još dosta vremena smrzavati, kisnuti pa i znojiti u gruškom parku, a sve ovisno o tome kakvo će biti vrijeme. Sve je riješeno, ali možda neće ni za mjesec dana!? Ako se potrude ovi tamo u „Sanitatu”, valja se nadati da ćemo do Uskrsa ipak preseliti. Mi smo mali ljudi i samo čekamo da nam kažu ”Neka uđu!”- u duhu Njarnjasa rekao je Jeljenić koji je na upit strahuje li da će i placa poskupiti nakon preseljenja, kratko odgovorio: - Nek‘ poskupe! Poskupit ćemo i mi, samo da nam daju normalne uvjete za rad!
Radmila Purlija, umirovljenica: - Optimista i očekujem da će placa do Uskrsa konačno preseliti na staru lokaciju. Ako preseljenja, tako simbolično, ne bude do tad, što ćemo se drugo nadati? Da su dali nekom tko zaista hoće raditi, realno bi sve napravio za tri mjeseca jer se za tri mjeseca može izgraditi i neboder od više desetina katova na obali rijeke, znači: sa specijalnim temeljima! Svi se problemi mogu riješiti ako se ljudi dogovore, ali ja nisam netko tko se pita. Živjela sam neko vrijeme u inozemstvu i znam da se to može napraviti. A što reći za Gruž? Znam samo kako sam često vidjela da nešto iznova kopaju i prekopavaju i da se sve moglo puno prije završiti!
Mirko Bjelopera, umirovljeni branitelj:- Nadam se da ćemo u parku Luja Šoletića biti još samo kratko vrijeme, uvrh glave10 do 15 dana najviše! Ne znam jesu li istinite priče o prokišnjavanju krova na spojevima, narod priča svašta, ali je pod garancijom i popravit će se! Sve traje predugo, ali fali radne snage u cijeloj Hrvatskoj i tako je kako je! To je razlog više da se posao da onome tko hoće raditi, ali eto viša sila! A tad treba i malo ”progledati kroz prste”.
