Oko jednokatnice u Dalmatinskoj ulici u Lapadu ovih dana intenzivno se uređuje okoliš. Kamena kuća je opasno ulegnutog krova, a trošno je i manje zdanje pored nje, ali bez krova. Dom obitelji Plenković, star više od stotinu godina već poprima novi i ljepši izgled, ali ima tu još uvijek ima mnogo posla. Za predaha Roko Plenković (28), stariji sin, inače građevinski inžinjer za kojeg zaključujem da mu je ovo prvi veliki profesionalni izazov, priča:
-Veliki dio djetinjstva obilježila je igra u okolnoj šumi i đardinu. Sama kuća, inače u dvojnom vlasništvu, budi uspomene na djeda i baku s kojima smo živjeli. Ali, obitelj je rasla te smo preselili u Župu dubrovačku. U međuvremenu sam studirao građevinu u Zagrebu, a spletom okolnosti otvorila se mogućnost kupnje ostatka kuće, a u meni se javila želja da iskoristim stečena znanja i da kao obitelj trajno očuvamo uspomene i udahnemo novi život dotrajaloj kući. Čeka nas jako mnogo posla jer su rogovi krovišta počeli truliti i osipati se, linija sljemena krova više nalikuje sinusoidi nego pravcu, a zidovi kod oborina propuštaju vlagu. Međukatna konstrukcija kata vibrira i pri običnom hodu, vrt je bio zarastao, a suhozidi urušeni. Ali, želje nem ne nedostaje, te smo okolišu već vratili dio starog sjaja, a postupno radimo uređenje interijera. Nažalost, izvjesno je i skoro urušavanje krova kuće pod vlastitom težinom te čekamo ishođenje nužne dokumentacije - priča Roko i pokazuje kako se krov pomoćnog objekta, magazina, već urušio, ali obnova čeka odobrenje nadležnih. Roko dodaje dalje:
- S obzirom na iskustvo s krovom pomoćnog objekta, strahujemo od urušavanja krova kuće prije nego od nadležnih institucija dobijemo povratne informacije. Nadam se bržoj reakciji, ali uz sve to mi uživamo u poslu jer se radi u krugu obitelji i prijatelja te usput odradimo dobar trening. Nekad je put do cilja bitniji od odredišta i tako se nekako svi i osjećamo.
Mlađi brat Lukša dodaje kako im treba strpljenja i sve postupno i godinama obnavljati
:-Idealno bi bilo završiti u tri godine, ali se protegne na pet i više godina? Vjerujem da ćemo stvoriti kuću u kojoj možemo živjeti, a najkasnije za desetljeće sve će "doći na svoje". Krov pomoćnog magazina se urušio prije par godina i započeli smo sanaciju ali je, nažalost i kod vraćanja krovišta u prvobitno stanje administrativni dio pribavljanja nužnih dozvola jako spor. Čekamo dok zidovi upijaju oborine, a da nabavljene grede i materijal ne bi morali morali smo ih dodatno zaštititi.
Braća to ne govore, ali je umjesto njih govore kuća i magazin: nadležni bi doista trebali brže reagirati jer, kupe se mogu već noktima strugati, krov propušta, velika je prijetnja da se uruši i stvori dodatnu štetu:- "Rogovi" su potpuno truli i fali materijala. Krovište je svakako prioritet i tih se oko 130 'kvadrata' mora izmijeniti, ali ovisno o mogućnostima. Nisam nabio rokove jer to neće raditi neka građevinska tvrtka nego mi sami. Cijela će se obitelj napregnuti da konstruktivno obnovimo kamenu kuću koja je preživjela više potresa. Pitanje je koliko je pametno uopće dirati u dijelove kuće i grede međukatne konstrukcije?
Kod seizmičkih ojačanja se radi spregnuta ploča, što znači da se na drvene grede postave moždanici koji bi povezali novo betoniranu armirano- betonsku ploču, tako da drvo i beton djeluju kao cjelina i ukrute konstrukciju. Ali, pitanje je i koliko je to pametno jer bi moglo izmijeniti ponašanje čitavog sustava i što bi se uopće postiglo? Sve ovo je izazov i za mene kao mladog stručnjaka. Idealno bi bilo drvene grede zamijeniti čeličnim profilima, ali to više ne bi bila ista kuća, a trošak bi bio ogroman jer bi trebalo sve mijenjati- priča Roko, dok otac Ivo i majka Ivanka pokazuju masivne zidove za koje sinovi kažu da "su masivni i kod potresa prenose opterećenje, da "navlače" puno sile i vrijeme je pokazalo kako im otpornost nije loša te će ih stoga ostaviti kakvi jesu i vjerovati im kao što su djed i pradjed prije njih".
Braća kažu da je kuća na skrbi konzervatora, da je preživjela pet ratova i ono što slijedi jest sadnja maslina. Vjeruju da će u njoj živjeti zajedno s obiteljima, a da će roditelji sa sestrom ostati u Župi.
- Dovoljno je okoliša za sadnju. Moramo požuriti! -kažu nam na rastanku.
