SLOBODNI ZIDARI U DUBROVNIKU Koristili su lubanju, okupljali su se u Skočibuhi i Vili Šipan, a o njima i dalje ‘šuti‘ sfinga u đardinu vile Čingrije

Kao podvornik u Učiteljskoj školi u Dubrovniku zaposlio sam se negdje 1930. godine. U to vrijeme kao profesor na toj školi radio je Bukvić prof. Novak, koji je ujedno bio i tajnik škole, a pri odsutnosti direktora, on ga je zamjenjivao. Meni kao podvorniku naređivao je službene poslove koje sam morao obavljati i s te strane nismo imali nikad nekih sukoba. Iz svega on je valjda vidio da mu ja kao čovjek odgovaram i da nisam brbljav. Tako mi je jednom prilikom rekao da prebacim neke stvari iz jedne sobe u kafani ”Dubravka” u Vilu ”Šipan”. Ja sam to sve prebacio iako nisam znao u detalje o čemu se radi. To sam saznao kasnije, kad sam ja bio primljen u masone – dio je ovo razgovora s Mihom Soljačićem iz dokumenta Sekretarijata za unutrašnje poslove odnosno Državne bezbjednosti datiranog 26. rujna 1957. koji donosi Ivan Mužić u knjizi „Masonstvo u Hrvata“.
 

Počelo je tijekom francuske okupacije

Ono što naizgled zvuči kao sasvim normalan iskaz, na kraju dobiva sasvim drugi kontekst. Posebno nakon što je otkriveno da je sada već bivši državni odvjetnik Dražen Jelenčić mason, Slobodni zidari su više nego ikad iz plašta tajnosti dovedeni do žarišta pozornosti. Od francuskih riječi ”francs maçons” (Slobodni zidari) ili po engleskom 'masoni', prve organizacije ovog pokreta koji koristi šestar i trokut kao simbole jer je proizišao iz tradicije srednjovjekovnih i ranonovovjekovnih zidarsko-klesarsko-graditeljskih cehova, nastale su tek koncem XVII. stoljeća. Slobodni zidari organizirani su u lože od kojih svaka ima svoje ime. Prema podacima enciklopedije

Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, godine 1717. četiri su se lože udružile u Engleskoj u veliku ložu, 1725. osnovana je loža u Parizu, 1729. u Madridu, 1732. u Sankt Peterburgu... Grof Ivan Drašković osnovao je 1764. u Glini prvu organiziranu Ložu u Hrvatskoj pa i na Balkanu. Kasnije su lože osnivane i u drugim hrvatskim gradovima poput Zagreba, Varaždina, Karlovca... I na dubrovačkom su tlu masoni ostavili svoje tragove.



- Slobodni zidari u Dubrovniku se pojavljuju negdje u doba francuske okupacije. No, pitanje je li to zaista bila organizirana masonska loža ili je to bila grupa frankofila? Jer, ne treba zaboraviti da su ti frankofili bili domaći ljudi koji su bili zadojeni racionalističkom filozofijom, prosvjetiteljstvom, Voltaireom... Okupljalo ih je sve što je bilo protiv 'staroga režima' Republike, tog čvrstog poretka, proglašavali su ih liberalima... Oni su se u 19. stoljeću, navodno, okupljali u ljetnikovcu Skočibuha između Tri crkve, koji je prilikom opsade 1806. bio izgorio. Mislim da se spominje i ljetnikovac Altesti na Boninovu koji se nalazi nedaleko Skočibuhe. Taj je ljetnikovac kasnije preuređen u današnju kapelicu sv. Križa na groblju Boninovo. To je tada bio ljetnikovac s vrtom, kaže povjesničar umjetnosti Ivan Viđen te nastavlja:

- Zasad se ne može sa sigurnošću reći tko je u Dubrovniku u 19. stoljeću bio mason jer se takve teme još nisu ozbiljnije proučavale. Nitko se dosad time nije studiozno bavio, a oni istraživači koji su se bavili masonima u Hrvatskoj nisu se detaljnije bavili masonima u Dubrovniku. To je jedna od neproučenih tema kao i čitav niz neproučenih tema iz dubrovačke bliže i daljnje prošlosti. Osim što ova tema nije istražena, problem je što su brojni arhivi uništeni, bilo da su ih uništili sami masoni, bilo da su ih uništavali nacisti jer su nacisti i fašisti jako progonili masone, jedan od prvih njihovih poteza u zemljama gdje su se pojavili bilo je hapšenje svih masona. U drugoj Jugoslaviji su masoni isto tako bili zabranjeni, ističe Viđen.



Odnos prema Slobodnim zidarima u Hrvatskoj i na Zapadu je potpuno drugačiji. Dok se recimo na web-stranici njemačkih Slobodnih zidara bez problema mogu pronaći adrese loža i kontakt podaci, u Lijepoj našoj je slobodno zidarstvo tema obavijena tajnom, šutnjom i špekulacijama.

- Masoni u osnovi nisu tajna organizacija, na primjer, do Drugoga svjetskog rata su oni u Kraljevini Jugoslaviji izdavali svoj mjesečni list. Društvo je tajno po svojim obredima, ali mnogi ljudi nisu tajili da su masoni. Članovi to nisu stavljali na sva zvona, ali nisu skrivali. Mnogim poznatim osobama i na Wikipediji piše kako su bili članovi loža, tako recimo i njemačkome caru Wilhelmu I., britanskome kralju Georgeu VI. ili premijeru Churchillu. U zapadnim demokracijama to nije tajna, napominje Viđen.
 

Kostur, mrtvačka glava, snaga, mudrost, ljepota...

No, 20. stoljeće, manje je tajnovito.

- Masonska loža u Dubrovniku zvala se je "Sloboda". Prema podacima brojila je u svoje vrijeme preko 45 članova. Povezani su bili s velikom ložom u Beogradu. Svoje prostorije imali su u Vili "Šipan", a sastajali su se i u vili danskog konzula Noergardt Paula na Boninovu. Sastanci su bili jedanput mjesečno radi primanja novih članova, polaganja zakletve, pretresa političke i ekonomske situacije, stoji u izvještaju Državne bezbjednosti od 29. kolovoza 1957. koji također donosi Mužićeva knjiga.





S druge strane, Soljačićev iskaz donosi još podataka:

- Kad sam ja bio primljen u masone, mislim da je sa menom bio primljen Mandić Mirko i još neki kao početnik. Kad se u masone primi, treba proći izvjestan staž da se postigne bilo kakav čin. Koliko će vremena proći za postizanje čina zavisi o rukovodstvu lože. Ja sam nakon godinu dana dobio jednu zvjezdicu. Za to sam polagao i ispit. Ima jedna knjižica po kojoj jedan ispitiva, a u toj knjižica po kojoj jedan ispitiva, a u toj knjižici tzv. "Bibliju" su i odgovori i onaj tko odgovara treba odgovarati kako tamo piše. (...) Masoni se međusobno oslovljavaju na Ti i dodajući čin koji ima u masonima. Oni koji nisu imali čina oslovljavali su se sa "radnik", a oni koji su imali činove oslovljavali su se sa "meštar. (...) Svaki "majstor" imao je na sebi kožnu kecelju malenu sa tri zvjezdice na njoj. Mlađi od majstora imali su jednu i dvije zvjezdice. Za dobiti jednu zvjezdicu trebalo je proći jedno vrijeme koje bi odredila uprava lože, a tako za dvije i konačno za tri zvijezde. Oni koji su bili početnici imali su bijelu kecelju – pregaču ali na njima nije bilo nikakovih znakova. Kecelje majstora bile su kafe boje, svjedočio je Soljačić ondašnjim organima vlasti.

Viđen pak ističe kako su članovi lože bili uglavnom ljudi primarno od imućnog staleža.

- Kuća danskog konzula, koji je bio arhitekt, Paul Noergardt je prvi susjed ville Čingrije. Pretpostavljam da su se dubrovački masoni sastajali i u Villi Šipan zato što je cijela zgrada bila u vlasništvu Dubrovačke parobrodarske plovidbe... Mnogi članovi dubrovačke lože poput, na primjer Mirka Mandića, bili su vezani za Dubrovačku parobrodarsku plovidbu, dodaje Viđen.

No, nisu svi dubrovački masoni bili vezani uz Dubrovačku parobrodarsku plovidbu. Isto tako, spominju se poveznice s Rotary klubom.

- Rotarijanci su djelovali u Dubrovniku od kraja 1920-ih godina i činjenica je da su neki, koji su bili u masonima, bili u Rotary klubu. Bankar Jovo Bravačić bio je predsjednik dubrovačkog Rotary kluba i postoji članak iz lokalnoga tjednika iz 1930-tih godina gdje se točno navodi popis članova Rotaryja i njihov rad, pojašnjava Viđen.



Soljačić se pak u svom iskazu prisjetio što se sve nalazilo u dubrovačkoj masonskoj loži:

- Kovčeg za mrtvaca, a ako u njemu nema kostur čovjeka, onda bar lubanja. U Dubrovniku je bila lubanja, a kod nekih svečanosti, tj. kad bi netko dolazio iz Beograda ja bi donio kostur iz Učiteljske škole, mrtvačka glava – lubanja, preko desetak stolica, jedan trouglasti stol – jer je trokut simbol, tri voštane svijeće koje se pale na trokut, simbol snage: slika jako razvijenog muškarca, simbol ljepote: ženska slika skoro gola, simbol mudrosti: slika velike knjige, pamilin – željezni okvir unutar kojega se je nalazilo sljedeće: lijepo obrađen kamen, grubo obrađen kamen, visak, čekić i mistrija. Osim prednje navedenoga, masonska loža je imala i svoj arhiv. Arhiv je stao u malom ormaru koji je također bio u loži. U arhivu su se nalazile službene prepiske sa pretpostavljenom ložom u Beogradu, svi zapisnici sa sastanaka i dokumenti članova masonske lože sa slikama. Po jedna slika i jedan primjerak dokumenata nalazio se je u Beogradu u glavnoj loži, jer je Dubrovačka loža bila podređena glavnoj loži u Beogradu, tvrdio je Soljačić.
 

Dobro znani Dubrovčani - masoni

Mužić u svojoj knjizi donosi i popis članova dubrovačke lože "Sloboda", a mimo popisa spominju se neka poznata imena iz dubrovačke prošlosti.

- Proučavao sam život i rad Melka Čingrije, pa iako nisam pročitao sva njegova pisma, ali po onome što naslućujem iz odnosa, kontakata i slično, mogu reći da je Melko Čingrija bio mason. Družio se s masonima i pripadao je krugu oko Narodne banke Kraljevine Jugoslavije, bio je viceguverner Narodne banke, bio je bliski suradnik Đorđa Vajferta koji je bio guverner, ali i mason. Ali, najvažnije, Čingrija ima sfingu pred kućom! Ona nije prenesena iz nečijeg vrta, nego je upravo on dao klesati. Sfinga je, između ostalih, i jedan od masonskih znakova i ona zapravo simbolizira zagonetku, ali i šutnju. Tko god je Čingriji dolazio u posjetu, mogao je tako naslutiti da je on mason, obrazlaže povjesničar umjetnosti.



No, postoji još jedan poznati slobodni zidar - Dubrovčanin.

- Mislim da je brodovlasnik Božo Banac bio mason zato što je živio u Londonu i bio prijatelj i blizak poslovni partner s mnogim ljudima iz tog miljea, pripadao je visokim poslovnim krugovima. Banac je izgradio istoimenu palaču gdje je danas Umjetnička galerija Dubrovnik i villu u Cavtatu. Međutim, nigdje nisam primijetio nikakav, čak ni skriveni, masonski znak. Ali, nitko se do sada tim nije detaljno bavio pa tako ni ja. Na primjer, na kapitelima na velikoj taraci Umjetničke galerije su znakovi zodijaka, tu nema ništa što bi se moglo povezati s masonstvom..., objašnjava Viđen te dodaje:

- Božo Banac družio se s princom Georgeom, vojvodom od Kenta, koji je dundo sadašnje britanske kraljice i pobočnik svoga brata, kralja Georgea VI. Vojvoda od Kenta je sa suprugom bio inkognito u Cavtatu kod Banca na godišnjemu odmoru 1936. godine, iste godine kada je Edward VIII. bio u posjetu Dubrovniku. Princ George, vojvoda od Kenta, bio je inače Veliki meštar Velike ujedinjene lože Engleske. A i njegov najstariji sin Edward, prvi rođak britanske kraljice Elizabete II., također je već dugi niz godina veliki meštar Velike ujedinjene lože Engleske, kazuje Viđen.

No, još jedno u Dubrovniku dobro znano lice povezano je s masonstvom.

- I skladatelj Rogowski je po svemu sudeći bio mason, što znam i po jednoj fotografiji Rogowskoga koju sam vidio i na čijoj je pozadini pisala posveta: ”Svom bratu...” To mu sigurno nije bio biološki brat, već masonski brat, pojašnjava Viđen.



Iako se u izvještajima koji donosi Mužićeva knjiga navodi kako je "najviše lica stupilo u masone u vremenu od 1930. do 1939.", potrebni su podaci iz prijašnjih i kasnijih desetljeća kako bi se utvrdilo kretanje članstva u pravom kontekstu. Godine 1997. osnovana je Velika loža Hrvatske koju je 1999. priznala i Ujedinjena Velika loža Engleske, a o njihovim članovima, ali i o dubrovačkim masonima danas se ne zna ništa, o njima se može čuti u kuloarima. Možda govor Vojislava Kujundžića prilikom prijema novaka 17. siječnja 1928. daje najkraći opis i najbolji zaključak:

- Vi ste sada u kolu ljudi, koji se svud osjećaju, ali se nigdje ne pokazuju. Vi ćete saznati za djela koja su savršena, ali nikada nećete poznati odakle je pošla inicijativa da se to djelo svrši i koji je taj, što je to djelo završio. U tome i leži ta velika naša moć da vladamo svijetom...