Vijećnici Gradskog vijeća sutra će glasovati o povećanju satnice pomoćnika djeci s teškoćama u razvoju u dubrovačkim vrtićima i školama, s 25 na 35 kuna neto. Izmjenama i dopunama gradskog proračuna, za ovu godinu osigurano je 400 tisuća kuna za pomoćnike u nastavi u osnovnim školama i 250 tisuća za pomoćnike u dječjim vrtićima.
Iz gradskog odjela za obrazovanje navode kako kontinuirano rastu potrebe za pomoćnicima u nastavi te da se ovaj program provodi u svim dubrovačkim osnovnim školama. U školskoj 2020./2021. bila su angažirana 42 pomoćnika u nastavi za 47 učenika, lani 52 pomoćnika za 58 učenika, a ove godine su potrebe porasle na 66 pomoćnika za 68 djece. Dženita Lazarević, predsjednica Udruge Poseban prijatelj i članica stručnog savjeta pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, kaže kako procjene upućuju na to da će iduće godine biti potrebno 90 do čak 100 pomoćnika.
- Imamo ogroman broj djece kojima su potrebni pomoćnici u nastavi, a Grad Dubrovnik plaća i one u vrtićima. Ne treba zaboraviti da smo ove školske godine imali odgodu upisa u prvi razred za 54 djece, od toga je 23 najtežih slučajeva koji će trebati pomoćnike – upozorava Dženita Lazarević.
Sugovornica ističe kako pomoćnici u Dubrovniku imaju bolje uvjete nego u drugim gradovima. Grad Dubrovnik dobio je 1,9 milijuna kuna iz Europskog socijalnog fonda za osiguravanje 60 pomoćnika u nastavi za 63 djece u školama. Potrebe koje pokriju ta sredstva, Grad osigura iz proračuna. Inače, Ministarstvo znanosti i obrazovanja za svaku školsku godinu objavljuje natječaj na koji se javljaju jedinice lokalnih samouprava, osnivači škola, te ostvaruju pravo do 85 posto bespovratnih sredstava namijenjenih za rad pomoćnika u nastavi, kao i javni poziv na koji se mogu javiti udruge sa svojim projektom. Zbog toga postoje razlike u primanjima po različitim gradovima i općinama. Lazarević navodi kako su se satnice dosad uglavnom kretale između 19 i 25 kuna, a problem je što neki primaju regres i božićnicu a drugi ništa od toga.
- Primijetila sam da se nisu baš pratile potrebe djece. Svako je dijete individualno, a najčešće do četvrtog razreda asistenti budu četiri, a u višim razredima pet ili šest sati. Prema Pravilniku o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima, u to spadaju i izvannastavne aktivnosti – kaže Lazarević.
Nije zadovoljna načinom na koji je u Hrvatskoj organizirana pomoć u nastavi djeci s teškoćama u razvoju.
- Nažalost, Ministarstvo je sve prebacilo na lokalne zajednice pa pomoćnici u nastavi i osobni asistenti ovise o njihovoj dobroj volji. Mislim da se to konačno treba sustavno riješiti. Trenutačno, pomoćnici u nastavi imaju 20 sati edukacije za taj posao, a to je ništa. Smatram da bi se trebalo vratiti obrazovanje kakvo smo imali u naše vrijeme, a to je stručni suradnik u nastavi, tj. pedagoška škola i, naravno, te ljude treba adekvatno platiti. Kad je program pomoćnika u nastavi krenuo u Zagrebu, to su većinom bili studenti pedagogije, rehabilitacijske edukacije, psihologije, itd. Sad smo došli u situaciju da ljude kupimo sa Zavoda za zapošljavanje, odnosno svu raspoloživu radnu snagu. Problem je što su to ljudi koji nisu imali dodira s djecom s teškoćama u razvoju. Razumijem svakoga, ali djeci je izuzetno potrebna pomoć ljudi izražene empatije, koji vole posao koji rade i koji su educirani za taj posao – komentira Dženita Lazarević.
Na pitanje koliko je dosad bila uspješna inkluzija djece s teškoćama u razvoju u pedagoško-obrazovanim ustanovama, sugovornica kaže kako bi u školskim stručnim službama trebale raditi stručne osobe edukacijsko-rehabilitacijskog profila, a to su edukacijski rehabilitatori i logopedi.
- Kod nas postoje socijalni pedagozi, a oni su za rad s djecom s poremećajima u ponašanju i nisu za rad djecom s teškoćama u razvoju. Preskočili smo preskočili važan skalin. Nadalje, djeca koja bi trebala biti u djelomičnoj inkluziji nalaze se u redovnoj školi, ona koja bi trebala ići po prilagođenom programu idu po individualiziranom, i tu se stvara problem. Smatram da bi struka treba stajati iza onoga što je napisala, a to se najčešće ne događa – govori Lazarević.