Ovih je dana u Gružu odmah pokraj velikog mula niknuo sajam, otvoren je u utorak, a Dubrovčani i njihovi gosti, svi zainteresirani, moći će ga posjetiti do subote, uključujući i subotu. Sunčan dan i ugodne temperature prava su ‘pozivnica‘ za sve one koji žele nešto kupiti, počevši od odjeće, donje robe, obuće, domaćeg meda do svakojakih alata. U oko odmah upada ‘drvenarija‘, košarice, raznorazni drveni predmeti za kuhinju, čak i igračke, a svoje proizvode nudi Dražen Pošpaić koji je došao iz Varaždina. Već od ranih jutarnjih sati kreće priprema robe kako bi sve navrijeme bilo spremno za mušterije koje odmjeravaju sve ponuđeno, uspoređuju, razmišljaju...
- Malo je ljudi od utorka došlo, ne znam zašto, možda ne znaju da smo tu, posjećenost je zasad stvarno mala. Inače, od 1996. dolazimo u Dubrovnik, bili smo na svim lokacijama, ovdje u gruškoj luci, u Lazaretima, u Gospinom polju... Alate kupuju uglavnom ljudi koji se bave poljoprivredom, koji žive na selu, oni znaju za što je koji alat, oni koji se time ne bave i ne znaju za što se neki alati koriste, naslušamo se svega, ali nikome to ne zamjeramo jer razumijemo da ljudi koji se ne bave zemljom nisu upućeni. Sad je ‘sezona‘ od alata, sad kad je završila sezona mnogi se opet idu posvetiti poljoprivredi, a peke i gradele se kupuju pred početak sezone, peku tako kupi netko tko je već imao, kaže sugovornik.
Ističe kako Dubrovčani nekako podjednako traže i dikele i gradele pa se da zaključiti kako podjednako vole jesti i raditi. Cijena gradela se kreće od 100 do 300, a peke od 200 do 400 kuna. Alata ima raznovrsnih, samo treba izabrati, cijena im je od 200 pa do 300 kuna.
Priča Dražen kako je sad lakše kad je lijepo vrijeme i kad ‘ih kiša ne opere‘ jer su iskusili što znači prodavati robu kad je Festa sv. Vlaha i kad kiša ili bura otežavaju prodaju pa nema ljudi. Otkriva Dražen kako su u Varaždinu već prepoznati jer se već četvrta generacija u obitelji bavi ovim poslom, svi proizvodi su njihove rukotvorine, tako je njegov brat zadužen za željezo, a on je pak vješt u obradi drva, stolarstvo mu baš leži. Zbog blizine u Varaždinu su im česte mušterije Slovenci i Austrijanci, domaći već odavno znaju za njih pa im redovito dolaze, a i na jugu su već stvorili krug stalnih mušterija. Priznaje kako ih je pogodilo sveopće poskupljenje, osjete to po cijeni materijala, tako je željezo poskupjelo od 120 do 150 posto, a drvo od 50 do 100 posto. No, Dubrovčani znaju prepoznati kvalitetu.
Tako gospođa Jelica Perović traži dršku za dikelu. Kaže kako joj treba za okopavanje đardina. Već je kupila nešto od robe, a veli da je bila najsretnija kad je sajam bio na Kantafigu. Kao umirovljenici joj dobro dođe pogledati što se nudi, a vazda nešto nađe. Odmah preko puta Varaždinca Dražena je Varaždinka Marina Bukal iz obrta "Klara" koja prodaje robu. Otkriva kako su prije znali četiri puta dolaziti prodavati u Dubrovnik: u proljeće, najesen, za Božić i za Svetog Vlaha, a korona je puno toga poremetila, međutim, vraćaju se na ‘staro‘.
- Već 18 godina dolazimo ovdje i baš vam je lijepo. Sunčano je i toplo, kod nas je hladno i maglovito. Sve je dobro dok ne pada kiša! Ljudi su zadovoljni našim proizvodima, a kad ljudi kupe naš proizvod i kad se nakon toga vrate zadovoljni to je najvažnije, to vam je već pola posla, govori Marina.
Na štandu se mogu kupiti donja roba, škapini, tajice, donje majice, gaćice, bokserice, bademanteli, spavaćice... Boskerice stoje od 25 do 50 kuna, pidžame od 70 do 160 kuna, grudnjaci oko 50 kuna, donje majice 50 kuna, tajice 100 kuna... Došlo je do poskupljenja, treba pokriti sve troškove, počevši od prijevoza do smještaja, ali Marina ne krije svoje zadovoljstvo te vrlo rado dolazi prodavati u Dubrovnik.
Goran Novak oko 13, 14 godina s krajnjeg sjevera, iz dalekog Čakovca, dolazi na krajnji hrvatski jug kako bi Dubrovčanima ponudio zimsku robu i kako bi se i južnjaci pripremili za zimu. Međutim, ove godine prodaja ne ide baš najbolje jer je zima nekako izostala, kao da je na godišnjem odmoru pa se jakete, džemperi, traperice ne traži baš onako kao obično u ovo doba godine. Traperice se mogu kupiti za 150 kuna, a recimo donji dio trenerke za 40 kuna.
- Imamo robu za svačiji džep, imamo kvalitetne komade odjeće, imamo i povoljnije, a ova lokacija nam je odlična najviše zbog ljubaznosti na koju smo naišli ovdje u Luci Dubrovnik, ljudi su jako ljubazni. U Gospinom polju nismo naišli na toliku ljubaznost, a Lazareti nisu dobra lokacija jer mušterije nemaju gdje parkirati tako da je ovo mjesto idealno. Dođu ljudi, prošetaju, pogledaju, veliki je izbor, a i zgodno je otočanima koji idu na katamaran. Dolaze stariji jer mladi sve kupuju preko interneta, pogledaju što se ovdje nudi, priča Goran, ističući kako su im skočili troškovi dolaska. Istina, Pelješki most im je skratio put, ali cijene su osjetno porasle.
No, ova mala ‘kolonija‘ hrvatskih kontinentalaca uspješno se ‘usidrila‘ na obali, tik do Jadrana.