Bijesni rat u Izraelu, započet krvavim napadom islamističkog pokreta Hamas na Izrael. Većina međunarodnih zračnih prijevoznika obustavila je letove s Tel Avivom zbog sukoba u kojem, nažalost, brojke poginulih i zatočenih rastu.
Još u veljači je Dubrovačka biskupija najavila organizaciju biskupijskog hodočašća u Svetu Zemlju od 4. do 10. studenog, kada su krenule prijave zainteresiranih hodočasnika po župnim uredima. Hodočasnicima koji bi na sedmodnevni put po Svetoj Zemlji krenuli charter letom za Tel Aviv, pridružio i dubrovački biskup mons. Roko Glasnović. Hoće li se biskupijsko hodočašće odgoditi zbog novonastale situacije u Izraelu, službene informacije iz Biskupije još nema.
- Trebala sam ići s prijateljicom. Odbrojavale smo dane, jedva čekala polazak, ali situacija tamo je strašna. Kad vidim što se tamo sve događa, ne bi mi bilo baš ugodno kad znam da u bilo kojem momentu stanje može eskalirati – kaže nam Kristina Dražeta koja je trebala biti među hodočasnicima za Svetu Zemlju. Bio bi to prvi posjet Svetoj Zemlji koji je s radošću iščekivala.
- Jedina mi je želja poći u Svetu Zemlju. Rekla sam kad tamo pođem, više nigdje ne trebam ići. To je to, samo to hoću. Od početka godine smo prijateljica i ja počele razmišljati o tom putu, tražile smo ponude nekih agencija, onda je najavljena organizacija biskupijskog hodočašća i to je bilo to. Prijavile smo se, skupljale novce, sve dogovorile na poslu, samo je trebalo odbrojavati i iščekivati. Ali, ispalo je ovako. Moglo se dogoditi i da smo mi tamo. Uvijek su na tom području bili nemiri ali baš nikad nije došlo do ovakvih razmjera. Zna se da tamo uvijek ‘tinja‘. Neopisivo mi je žao svih tih ljudi što podnose, grozno je to gledati. Žao mi je i svih onih koji su tamo zapeli, ne mogu ni zamisliti kako je njima i njihovim obiteljima. Tužna jesam, ali zbog situacije koja se tamo događa – kaže Kristina, inače voditeljica inicijative ‘40 dana za život‘ u Dubrovniku.
- Da bude sve mirno, usudila bih se poći ali bojim se da bi moji doma to prihvatili. Nije me strah, međutim ne znači ako ne pođem sada da neću poći nikad. Odgodit će se, kad prođe dulje vrijeme primirja. Sad može dva dana biti ništa, pa opet napadi. Nije sigurno, ovo je tek krenulo, iskreno ne bih se baš sada u to upustila jer mislim da to nije baš mudro i nedajbože da se što dogodi. Svojima bih oduzela tih sedam dana života, a ne bi ni meni bilo lijepo tamo da mislim strepe li moji hoću li se vratiti. Ako sam imala namjeru sada, bit će mi još veća želja za godinu, dvije. Bit će prilike, ako je Božja volja poći ću, ako nije neću, uostalom Sveta Zemlja nam je i ovdje - kaže naša sugovornica. Možda će s prijateljicom na neko drugo, bliže hodočašće kad su već (u)štedile.
- Nisam bila na puno hodočašća. Išla sam u Poljsku gdje je rođen Ivan Pavao II, sveta Faustina. Ne mogu opisati taj osjećaj dok sam razmišljala ‘pa ovdje su ti sveci bili‘. Kad sam došla doma s tog putovanja, rekla sam sebi ‘ajme, pa ja ću lebdit dok budem u Svetoj Zemlji kročila onuda gdje je Isus bio, kud je prolazio. Meni bi to, vjerujem, bilo nezaboravno iskustvo. Po iskustvima onih koji su bili, odlasku na hodočašće u Izrael svatko bi trebao stremiti da iskusi i proživi to sve, jer to sigurno mijenja čovjeka. Mislim da se nitko od tamo ne može vratiti nepromijenjen – zaključuje Kristina Dražeta.