Razvrstavanje po težini
Sviranje gitare pomoglo je u razvijanju motorike ruku, a danas sa svojom asistenticom, sestrom Nikom Buholov, brine o približno 1800 pacijenata. Stomatologiju je završila u Sarajevu, a staž koji se produljio zbog okupacije, odradila je u vrijeme rata 1991./1992. Dvije je godine bila bez posla, nakratko završila u Njemačkoj. Prvoga dana veljače 1994. počela je raditi u Slanom.
- Nekako sam uvijek znala da ću početi raditi tamo gdje sam se i rodila. Radila sam na relaciji Slano – Orašac dvije godine i onda sam u rujnu 1996. došla u Gruž. Sestra Nike došla je nakon godinu dana sa mnom raditi, priča doktorica.
Radi se u dvije smjene – od 7 do 13.30 i od 13.30 do 21 sat, a postoje i dežurstva subotama. Ordinaciju dijeli s kolegom, a smjene im se i poklapaju.
- Radni dan započinje tako da sestra Nike sve postavi, očisti i pripremi. Bude posla u obje smjene, ali mi je draže raditi ujutro.
Jutarnju kavu popije doma, a pauzu ona i sestra Nike iskoriste za predah. SMS, Messenger, Viber... dostupna je na svim komunikacijskim kanalima. I navečer u 10 nakon posla zna je dočekati poruka na Facebooku! Termini se razvrstavaju po težini slučajeva, ekstrakcije ili vađenja zuba rade se odmah na početku radnog vremena, a srijeda ili četvrtak rezervirani su za protetiku odnosno za proteze. Hitni slučajevi uvijek imaju prednost, nekad zubarica u ordinaciju dođe i vikendom.
- U pravilu radiš sve, od endodoncije odnosno liječenja zubi do protetike, ali ne uživam u vađenju zuba. Spadam u generacije stomatologa koji će se potruditi i pokušati spasiti svaki zub, ali nažalost, zub ponekad mora vani, objašnjava.
Kada je riječ o anesteziji, nema pravila, netko je želi, netko ne. S jednim pacijentom je najviše provela četiri sata – 'dosadilo i meni i njemu' – sjeća se doktorica. Najmlađi su inspiracija.
- Volim raditi s djecom, to mi je najsimpatičniji dio dana. Prvo se ispričamo pa oni tek onda sjednu, to bude više igra nego rad. Naravno, ljepše je kad nemaju karijesa i nekakvih problema. Na kraju uvijek očekuju dar, to mora biti medalja za hrabrost, diploma, loptica, bilo što... Pogotovo volim najmanje pacijente koji prvi put dolaze, objašnjavamo im kako se četkaju zubi, kako izgleda stolica, što se radi. Tu je 'zujalica', 'pčelica', probaju na prstić kako je to, a tu je sisaljka koja skuplja vodu, svi je obožavaju, to im je 'patak koji pije vodu', kazuje doktorica.
Godinama ona i sestra Nike održe predavanje u vrtiću u Gružu. U ordinaciju dolaze i vrtićke grupe.
- Čak i oni koji počnu plakati, od vrtića do ovamo oslobode se i sjednu. Nedavno je jedan trogodišnjak ponosno rekao: ”Imam karijes!” Stavili smo plombicu, a onda je svima govorio: ”Gotov je karijes!” Obavezno crtaju, imamo izložbe, vole da se vidi njihov rad, govori liječnica za zube.
Nekad liječi i razgovor
Djeca se manje boje kad ih je više, a strah potiču negativna iskustva koja čuju od drugih. Roditelji imaju ključnu ulogu, razgovor i priprema su put do svladavanja straha od zubara.
- Stariji ljudi jako lijepo reagiraju kad su zadovoljni protezama, potpuno promijene izgled, a kad su zadovoljni oni, i mi smo. S godinama smo se povezali s pacijentima, to su postale prijateljske relacije, lijepa riječ je najvažnija. Kad pacijenti dođu s problemima, bolje je odvojiti pet minuta za razgovor nego odmah krenuti na 'ho-ruk'. Za mene pacijent nije zub, nego osoba. Ako imamo hunjavicu, oni nas pitaju što je, svi očekuju da smo uvijek nasmijane i da se uvijek zafrkavamo. A Gruž je stvarno specifičan, bude zafrkancija, kazuje doktorica te se dobro sjeća nekih anegdota:
- Jedan naš dragi pacijent došao je 'preko' svog prijatelja, rekao je da ga boli zub, a ovome drugome smo pripremili protezu. Riješili smo zubobolju i prilikom izlaska je prijatelju u čekaonici rekao: ”Slušaj, proteza ti je super, stoji mi fenomenalno!” Ovaj koji je čekao nije mogao pojmiti da je čovjek uzeo njegovu protezu iako je imao svoje zube tako da je nije ni mogao staviti... Mi smo se počeli smijati, ali ja sam ipak još jednom oprala protezu, sjeća se doktorica te vadi sljedeću anegdotu iz rukava:
- Vraćam se s pauze i jedan pacijent s kružnog toka dere se: ”Vesnaaa, ti si najtraženija žena jutros!” Cijeli je Gruž odjekivao, a njega je zapravo bolio zub...
Ponekad pacijenti dođu kod susjedne doktorice opće prakse, zapričaju se pa 'uskoče' na pregled ili se naruče. Bude nekad negodovanja oko redoslijeda u čekaonici ili na telefonu, ali tu se doktorica Tomičić povuče i sve prepusti sestri s kojom odlično surađuje.
Jednom ih je nasmijao pacijent koji je falio rekavši kako ga boli zub, ali se radilo o zubu od proteze! Priznaje kako je vrlo emotivna, znala je zvati pacijente i pitati kako su, nedavno je jednoj pacijentici bilo loše zbog straha. Osobne pak probleme najbolje 'liječi' poslom koji zaista obožava.
– Volim rezultate, stvarno sam zadovoljna kad nešto uspije, 'puna sam sebe', hvalim se sama sebi. (smijeh)
Iako su joj Lapađani susjedi, voli raditi u Gružu, radi s najljepšim pogledom – na Lapad.
- Meni je ustvari drago da ne radim u Lapadu jer ne bih ovako dobro upoznala Gruž. Gružani su u globalu dobri pacijenti i trude se oko dentalnog zdravlja, kaže doktorica koja, kad nije na radnom mjestu, rado šeta, ide u kino, na predstave, koncerte... Već je kupila godišnju pretplatu za koncerte DSO-a, to je opusti nakon radnog dana. Ljeti se pođe okupati, a onda i tamo sretne pacijente pa priča ponovno krene o zubima – sve opet ispočetka!
