Djeca mogu jesti svu hranu, torta nije zabranjena, ali smije se jesti samo ponekad. Ne mogu se svaki dan jesti kolači, a to nije preporučljivo nikome

Udruga 'Slatki život' uskoro će proslaviti 17 godina postojanja. Osnovana je zahvaljujući Željku Jakoviću, čija je tada mala kći oboljela od dijabetesa tip 1. Borio se Željko za nju i za drugu djecu koja su u međuvremenu postala odrasli ljudi, a od listopada prošle godine predsjedničku je ulogu prepustio Maris Jakobušić, energičnoj mami čijoj je kćeri sa samo 4 godine dijagnosticiran dijabetes tip 1.

Uzroci su nepoznanica

Od 2004. do danas kroz udrugu su prošla brojna djeca i njihove obitelji, čiji se život neodgodivo izmijeni nakon ovakve dijagnoze.

Uzroci ove bolesti i danas su nepoznanica – zna se tek da utjecaj ima nasljedni faktor, što u obitelji Jakobušić nije bio slučaj. Udruga okuplja djecu od 4 do 18 godina, ukupno između 40 i 50 obitelji iz cijele županije, a u njoj mogu potražiti pomoć, savjet, podršku i razumijevanje, što je obiteljima koje se suoče s bilo kojom dijagnozom prijeko potrebno.

– Svi se međusobno pomažemo, a ti mladi ljudi koji su odrasli uz našu udrugu i ovu bolest puno znače roditeljima koji su tek otkrili da im dijete ima dijabetes – kaže Maris.

Dijabetes tip 1 je šećerna bolest koja uglavnom nastupa naglo, a jedina terapija jesu inzulinske injekcije. Jedan od simptoma je neprestano žeđanje, po čemu je i Maris posumnjala da nešto nije u redu. Njezina kći dizala se u noći po dva ili tri puta na mokrenje, i neprestano je pila tekućinu. Simptom je i izrazita glad, a ako je bolest uznapredovala, znaju biti prisutni i bolovi u trbuhu, mučnina, razdražljivost i glavobolja.

Ilustracija

Jakov Prkic/Cropix

– Važno je čim prije potražiti liječničku pomoć jer što se prije otkrije, lakše ju je staviti pod kontrolu i spriječiti upadanje u ketoacidozu, stanje koje može biti opasno po život – kaže Maris pa ističe da je broj slučajeva dijabetesa u stalnom porastu. – Svake godine je sve više djece koja se dijagnosticiraju i moram reći na žalost, svake godine nam se pridružuju novi članovi. Dobro je da imamo udrugu jer se u njoj sprijateljimo, podržavamo i dijelimo iskustva i savjete. Važno je truditi se održati što bolju regulaciju razine šećera u krvi jer ako se ne pazi, vremenom može doći do raznih komplikacija, sljepoće, problema s bubrezima i slično – upozorava.

Nema formule

U današnjem svijetu koji je postao ovisan o industrijskoj hrani prepunoj (često prikrivenog) šećera, dijabetičarima je otežan život, o čemu Maris kaže:

- Danas je brza hrana 'in', zbog tempa života svi volimo svratiti u pekaru, ali dijabetičarima se to nikako ne preporuča. Za dijabetičare se najboljom pokazala mediteranska dijeta, odnosno ono kako se mi hranimo – dosta ribe, povrća, maslinova ulja. Kako su dijabetičari tipa 1 ovisni o inzulinu jer za njih nema tableta, jako je važno dobro paziti na deklaracije na hrani, odnosno izračunati koliko koja namirnica ima ugljkohidrata jer se prema toj količini dozira inzulin. Zanimljivo je da je ta količina inzulina za svakog drugačija, nema formule po kojoj se svima mogu izračunati potrebne jedinice inzulina. Naša djeca mogu jesti svu hranu, torta nije zabranjena, ali smije se jesti samo ponekad. Ne mogu se svaki dan jesti kolači, a to nije preporučljivo nikome od nas, isto kao ni prerađene masnoće i brašno – ističe Maris. Mediteranska prehrana Bogom je dana upravo nama i trebamo koristiti sve njezine prednosti.

Ilustracija

Jakov Prkic/Cropix

– Ljeti jedu i sladolede, samo što prije toga izmjere šećer. Ako je u granicama normale, između 4 i 7, onda se sladoled može pojesti. Osim prehrane, jako je važna i fizička aktivnost jer tako tijelo bolje apsorbira inzulin i hranu. Zato smo i u lockdownu stalno išli u šetnje, a preporučljivo je da se ta fizička aktivnost odvija svaki dan u isto vrijeme. Trebali bismo svi više vremena provoditi na zraku, a manje ispred ekrana – zdravorazumska je poruka Maris Jakobušić. Naravno da i njezina kći, kao i svako dijete, ponekad kuka da bi jela 'kao i svi drugi' jer kad joj je šećer 12, ona ne smije pojesti ništa nedozvoljeno.

Online edukacije

– Naša djeca idu normalno u škole i vrtiće, mada bi prehrana mogla biti bolje prilagođena. Mi smo imali super suradnju s vrtićem, koji bi nam unaprijed poslao jelovnik, pa smo znali koliko djetetu dati inzulina. Inzulin se daje tzv. penovima, kojima se moraju ubosti svaki put kad jedu, a neka djeca imaju inzulinske pumpe koje su zalijepljene na kožu i koje redovno daju inzulin nakon što ukucaju u mobitel koliko jedu ugljikohidrata. To olakšava regulaciju i izbor hrane, a radi se o jednom ubodu u tri dana. Tih pumpica je jako malo, pa je teško doći do njih – kaže Maris. Teško je doći i do dječjeg endokrinologa u Dubrovniku, što je porazno posebno zbog činjenice da je dijabetes bolest koja je u stalnom porastu.

– Dijabetes je lakše otkriti kod manjeg djeteta jer starije više ne pratite u wc, pa nećete ići za tim da učestalo mokri ili pije previše vode – dodaje Maris. Posumnjate li da vam dijete ima neke simptome, tu je udruga Slatki život u koju se uvijek možete pouzdati i učlaniti. Njihov e-mail je slatkizivotudruga@gmail.com, a možete se javiti i na broj mobitela 099 380 67 63. Povezani su s drugim udrugama u Hrvatskoj, a često organiziraju i online edukacije, i za roditelje i za djecu.