Robotičari Pomorske - tehničke škole u Dubrovniku idu na svjetsko prvenstvo - RoboCup! I samo ova rečenica bila bi dovoljno lijepa vijest za sebe, ali grupa od preko 30 djece ove dubrovačke škole toliko je dobra da zaslužuju i koju riječ više. Sve se ovo događa van njihove redovite nastave, a pokretačica je profesorica grupe stručnih predmeta ove škole, višestruko nagrađivana Dalija Milić Kralj.
Velika i lijepa vijest stigla je za ovu ekipu: Jakov Perčin, Hrvoje Vuletić, i Karlo Jemin (mentor Marko Pongrac) u kategoriji Rescue Simulation, te Duje Handabaka i Orsat Kralj (mentorica Dalija Milić Kralj) u kategoriji Soccer Light Weight. Od 17. do 21. srpnja ove godine boravit će u nizozemskom Eindhovenu, ovaj put, priča nam profesorica Milić Kralj, zahvaljujući suradnji i podršci Hrvatskog robotičkog saveza, Hrvatskog društva za robotiku, udruzi Robofreak i Društvu pedagoga Dubrovačko-neretvanske županije. Natjecanje će se realizirati u sklopu akreditiranog Erasmus+ projekta u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju kroz Agenciju za mobilnost i programe Europske unije.
Dalija Milić Kralj za nas je junakinja našeg doba, jer i nakon svih srednjoškolskih obaveza koje učenici imaju, nakon što su sad u fazi da moraju imati i stvarati društveni život, ova djeca dolaze subotom, nedjeljom i praznicima na radionice robotike. I to svojevoljno i, dapače, nesretni su kad im profesorica mora na neki put pa moraju raditi bez nje. Stvar je u tome da im je upravo ona otvorila prostora za stvari koje ih zanimaju i potaknula u njima znatiželju, želju za radom, stvaranjem i razmišljanjem van okvira. I zato su tako dobri u onome što rade. A ona je pak od svih mjesta na svijetu najmanje doma i još se svemu tome i neizmjerno veseli, pogotovo srpnju i svjetskom natjecanju.
-Ma očekivala jesam ali sam i ja još uvijek u šoku, ipak nas je iznenadilo! Ali sve je to jedan dugi proces, kako koji učenik dođe, tako treba raditi neke stvari od početka, učiti, naučiti ih da uče neke stvari i ne radi se tu samo o programiranju, mi i samostalno lemimo, sastavljamo te robote, ima tu svakakvog posla, a pravi posao za ekipu učenika koja ide na Svjetsko prvenstvo zapravo počinje tek sad. Bili smo na državnom natjecanju RoboCup Hrvatska i izbornik je izabrao i nas. Bili smo i na europskom prvenstvu, ali ovo je Svjetsko, velika stvar! Bit ćemo u miješanoj ekipi sa Zagrepčanima i Varaždincima. Sad mi se već sto stvari vrti po glavi..." - već je krenula detaljno planirati ova u Pomorsko-tehničkoj školi omiljena profesorica.
-Tko je vrijedan, tko želi nešto naučiti, raditi u timu, što nije nimalo jednostavno, slobodan je uvijek se priključiti našoj fakultativnoj grupi robotike. I ne moraju to biti samo strojarski računalni tehničari, dobrodošli su nam i nautičari i brodostrojari, tko god misli da mu je to interesantno." - priča Milić Kralj koja već nosi i dozu tuge jer joj četvrtaši koji su od početka u grupi uskoro odlaze, pa će dio grupe morati oformiti ispočetka. No kandidata ima, osobito za grupe kojima je mentor s ovakvim pristupom.
I ne, tu nema nikakvih posebnosti, fakultativnoj grupi priključuju se svi učenici koje to zanima, a koji će ili otkriti poseban afinitet ili talent, nije to grupa posebne nadarene djece u startu, ali se takvima, uz dobro mentorstvo, svakako pokažu. Stvar je u ekstra trudu, želji i poticaju koji dolazi upravo od ove profesorice, jer sam obrazovni sustav nije u stanju izići iz davno postavljenih i zastarjelih kalupa. Zato promjenu čine pojedinci i upravo ih to Milić Kralj i uči i kad jednom iziđu iz srednje škole.
-Uvijek im govorim da su oni ti koji moraju pokretati stvari, mijenjati, poticati, gurati gdje god mogu, da se ne boje istupiti i mijenjati jer sam sustav ima toliko nedostataka da je to samo za sebe duga i druga priča. Ova su nam djeca jako vrijedna, to je još jedna vještina bez koje neće moći dalje u životu, moraju htjeti i znati puno raditi i učiti, i po tome su posebni. A evo i vide rezultate" - dodaje Milić Kralj.
Već godinama dobija nagrade struke, ali ona najdraža joj je interes te djece, volja za doći subotom ili nedjeljom na robotiku, a ne moraju.
-Na nastavi teško možete opaziti neke posebnosti ili interes kroz nastavu, to svi nastavnici znaju, ali na ovakvim odvojenim radionicama imate feedback i to je sjajno. Kad vidite da se trude, da puno rade, da su vrijedni, to je sve, to su te nagrade koje meni znače i koje su najvrjednije od svega."
Ova grupa mladića kojima se još uvijek nisu pridružiel djevojke, ali dodaje profesorica Milić Kralj - ima vremena, a i nagovaramo ih već, zaslužuje veliko priznanje i čestitke jer ustraju u onome što ih zanima, ali i dobroj odluci što su krenuli u nešto što im može donijeti samo dobro. Dalija Milić Kralj definitivno je onaj pojedinac koji mijenja stvari ne čekajući druge, ne čekajući da se sustav promijeni.
- Mislim da se neki trude, ali i da smo svi skupa ukalupljeni, a sustav obrazovanja pun je nedostataka. Ali mi se ne damo s time zbuniti, idemo nekim svojim putem dalje i borimo se kako možemo. Ove godine smo ovo isfinancirali uz pomoć Erasmusa, našeg ravnatelja škole i kolegice koja piše programe, ali inače se financiramo donacijama, doniraju nam bivši učenici, ulete i roditelji, Društvo pedagoga i tako, snađemo se mi, jer važno nam je" - dodaje.
A mi nemamo što drugo dodati nego istinu, a to je da promjena kreće od nas samih, pogotovo od ove profesorice kojoj, kao i njezinoj djeci, držimo fige za srpanj u Eindhovenu i svjetsko prvenstvo Robo Cup.