Htjeli su kod roditelja u Italiji
U Dubrovnik su prije izbijanja pandemije virusa COVID-19 doputovali posljednjim zrakoplovom "Turkish Airlinesa", u želji da putovanje nastave prema Italiji. No zbog naglog širenja koronavirusa, odlučili su doputovati što bliže Italiji te su se tako našli u Dubrovniku.
-Moji roditelji žive u talijanskom gradu Genovi i namjeravali smo stići do njih. No, tamo se koronavirus počeo naglo širiti te smo svoje planove prilagodili postojećoj situaciji. Stigli smo u Dubrovnik i sami, za svaki slučaj, odlučili provesti dva tjedna u izolaciji. Ja sam učiteljica engleskog i trenutačno posredstvom interneta u virtualnoj učionici održavam nastavu. Podučavam mlade Kineze engleskom jeziku, a zahvaljujući kvalitetnoj WiFi- vezi sve je moguće učiniti na daljinu. Suprug je IT- inženjer i bavi se računalnom korisničkom podrškom, tako da uz kvalitetne telekomunikacije i on sve može on line odraditi- priča Madelyn, dok malo povučeniji Thomas dodaje kako osim u Italiji, rodbinu imaju i u Njemačkoj te Francuskoj. – No odavde više nismo mogli ni do koga od njih jer su obustavljeni svi avionski letovi. Nismo mogli ni doma u SAD. Unatoč svemu tome, po dolasku iz Turske u Hrvatsku, u Dubrovniku smo osjetili olakšanje. Sada već gajimo i osjećaj zahvalnosti prema stanovnicima ovog grada. Hvala Dubrovčanima, osjećamo se prihvaćeni. Dolazak u Dubrovnik u ovakvim okolnostima bio nam je neka vrsta mentalnog izazova, ali smo oboje ubrzo zaključili kako nismo mogli bolje odabrati. Ovaj grad je postao naša tiha i sigurna luka. Istina, dugo smo tu, ali zbog poznatih okolnosti grad još nismo stigli upoznati. Ovih dana to ubrzano nadoknađujemo, a raduje nas da se postupno otvaraju muzeji- kaže Thomas.
Postao pravi 'mali od kužine'
-Nisam vična kuhanju i prvo stvarno životno iskustvo s loncima i namirnicama stekla sam upravo ovdje! Hvala našim domaćinima u čijem smo apartmanu odsjeli, što su nam, posebno tijekom razdoblja samoizolacije, svakodnevno donosili hranu i namirnice. Zahvaljujući njima i gostoprimstvu kojeg su nam pružili, osjetili smo se kao da smo doma. Sada je taj osjećaj još i dublji! Uz namirnice, a ovdje to zovu 'spenza', donosili su nam i svoje domaće crno vino s Pelješca od kojeg bi nam lica ubrzo porumenila. Izvrsno je, vrlo jako ali pitko i treba znati odoljeti mu te imati snage prestati ga piti! Zajedno smo kuhali i premda smo se ranije dobro upoznali, ova nas je karantena još više zbližila i povezala. Naša ljubav je u doba koronovirusa postala još jača, a stečeno iskustvo je po mnogo čemu nezaboravno! –priča nam Madelyn.
Thomas je tijekom boravka u gradu uglavnom bio pomoćnik u kuhinji te se prepoznao kao "mali od kužine" jer je gulio patate, prao namirnice i posuđe... Od susjeda doznajemo da su na njihov dolazak dvojako reagirali: dio je zavidio vlasnicima apartmana jer imaju goste i u ovo doba, a mnogi drugi su brinuli jesu li možda prenositelji COVID 19- virusa. Nakon karantene su započeli sa sve dužim šetnjama po gradu, posjećuju i kupuju u trgovinama gdje su ih već upoznali.. Ističu kako su Dubrovčani jako ljubazni i uz smiješak ih uvijek pozdravljaju, a sad već mnogi žele s njima i pričati. Privikli su se na redove, a u najbližoj trgovini su se doslovce udomaćili.
Nisu ni zvali svoje veleposlanstvo
-More je još hladno, ali smo riskirali i okupali se! Svi nam govore kako će ubrzo naglo zatopliti te nam slijedi više kupanja. Do tada šećemo slikovitim, za ovaj grad prepoznatljivim uličicama. Upijamo mirise i osluškujemo zvukove, uživamo gledati ljude dok uređuju đardine i okopavaju cvijeće, voćke i povrće. Primijetili smo i da nam mnogi trube, ali za razliku od većine zemalja te automobilske sirene nisu refleksija nervoze vozača! Zapravo, zaključili smo da nas tako pozdravljaju jer kad se okrenemo, obavezno slijedi smiješak i mahanje rukom. Svim svojim prijateljima rado ćemo preporučiti da svakako posjete Dubrovnik te naravno i cijelu Hrvatsku. Vaša nacionalna kultura je tako različita od one u SAD i većini zemalja Europe, rado prihvaćate strance i stoga uopće nismo ni osjetili potrebu kontaktirati Veleposlanstvo SAD u Zagrebu. Stanje s COVID-om u Italiji i SAD je i dalje ozbiljno pa smatramo da je dobro što smo ovdje.
Glazbenici, putnici...
Naši sugovornici kažu kako će se prilagoditi daljnjem razvoju situacije koja ovisi o ponovnoj uspostavi aviolinija s Europom i svijetom. Bitan čimbenik bit će i procjena hoće li ih buduća destinacija srdačno prihvatiti, barem približno kao Dubrovnik. Oboje su glazbenici: sviraju piano i bas-gitaru, obradovali su se kad su čuli kako Dubrovnik ima glazbenu školu i bogatu glazbenu povijest. Posebno su se obradovali kad su čuli da je bivša Dubrovačka Republika, među prvim zemljama svijeta, priznala novoutemeljenu državu SAD. Obećaju kako će, prvom prilikom, ponovno doći, a do tada će ih svaki spomen Dubrovnika asocirati na inspirativnu prirodu, mirni krajolik, tople komunikacije s pučanstvom i mirise Mediterana. Sve to ih je nadahnulo te su tijekom boravka skladali nekoliko kompozicija koje će, također, biti trajna poveznica s Dubrovnikom i Hrvatskom.