Ako se gleda samo početak kolovoza, ne čini se da je situacija u dubrovačkom turizmu tako katastrofalna kako je to nedavno izjavio dubrovački gradonačelnik Mato Franković. Dubrovnik je međutim hrvatsko turističko središte s gotovo cjelogodišnjom sezonom, a kada su u pitanju podaci za 2020. u odnosu na 2019. godinu od 1. siječnja do 5. kolovoza tada se vide razmjeri učinaka pandemije na dubrovački turizam - 127.596 turista koji su posjetili Dubrovnik od početka godine tek je 15 posto prošlogodišnjeg broja turista u tom razdoblju.
Oni su ostvarili 400.782 noćenja što je svega 16 posto u odnosu na lani. Najviše je u prvom dijelu godine Dubrovnik posjetilo domaćih gostiju, zatim su na top listi dolazaka Nijemci, Britanci, pa gosti iz BiH, Francuske, Poljske, pa SAD-a.
Nije to ni blizu prošlogodišnjim omjerima, niti podacima po tržištima koji su usporedivi s ostalim turističkim mjestima na našoj obali. Domaći su gostiju ove godine najzastupljeniji u Dubrovniku, a ukupno ih je manje nego lani.
Što znači biti ovisan o avionskom prijevozu, biti u eksklavi i udaljen od europskih središta i bez autoceste pokazuje statistika dolazaka po tržištima jer auto-gosti nisu na vrhu ljestvice dolazaka. A nekad glavna dubrovačka turistička tržišta bilježe oštar pad. Kada su u pitanju samo Britanci, godinama najbrojniji gosti na dubrovačkom području ona izgleda ovako – u prvih sedam mjeseci lani je Dubrovnik posjetilo 113.995 gostiju iz Velike Britanije, a ove 10.113 odnosno 8,87 posto. Iako su avioni prema Britaniji poletjeli krajem srpnja gosti se boje mogućnosti karantene po povratku, pa je jasno onda zašto je dubrovački gradonačelnik pisao britanskom premijeru kako je Dubrovnik za njih i dalje sigurna destinacija. Gledamo li udaljenija tržišta, situacija je još lošija.
Gostiju iz SAD-a ove je godine u prvih sedam mjeseci bilo svega 3,57 posto, odnosno 3366 gostiju u odnosu na lanjske brojke od 94.413 Amerikanaca koji su preletjeli ocean da bi vidjeli Dubrovnik. Iz još udaljenije Australije bilo je samo 649 gosta u odnosu na 31.077 Australaca koji su lanjske godine posjetili Dubrovnik u prvih sedam mjeseci.
Kada se uspoređuju ovi podaci, nije stoga ni čudno da u Dubrovniku dio hotela nije uopće niti otvorio vrata. U prvih sedam mjeseci u hotelima je boravilo 81.344 gosta, odnosno svega 16 posto u odnosu na lanjskih 487.470 gostiju, a u privatnom smještaju bilo ih je 37.936 u odnosu na lanjskih 284.407 gosta u prvih sedam mjeseci.
„ Stvari su se potpuno promijenile, promijenili su se trendovi, kanali prodaje, ide se na izravan booking i last minute, a trebalo je i predvidjeti trendove za ovu sezonu i na vrijeme se obratiti domaćim gostima kojih je sada najviše.“ Kaže to Lukša Jakobušuć, vlasnik One Suite Hotela u Župi dubrovačkoj koji je jedan od pokretača projekta Pozitiva koji se još proljetos obraćao domaćim gostima. Jakobušić i nekolicina njegovih partnera s dubrovačkog područja ponudili su turistički paket smještaja i usluga po cijenama prihvatljivima za džep domaćih turista.
To se pokazalo, govori Jakobušić, kao pravi potez. – Hotel je imao odlične rezultate prva tri mjeseca, a nakon karantene otvorili smo hotel čim se to moglo i ponovo primili goste već 16. svibnja. Već u svibnju smo imali 20 posto popunjenosti, a kada smo pokrenuli akciju Pozitiva to je rezultiralo popunjenošću od 65 posto u lipnju, što je izvanredno, jer je tada dosta hotela bilo zatvoreno, a neki su i danas. To su rezultati koji su iznad naših očekivanja, jer je 80 posto naših gostiju iz Hrvatske što nam je i bio cilj akcije. Sada su nam domaći gosti i dalje broj jedan drugi su Slovenci, a po desetak posto su Poljaci, Nijemci i Englezi. Htjeli smo tom akcijom Pozitiva pokazati da smo živi i da radimo, da smo spremni, pristupačni i dostupni cijenom i domaćima i to se i potvrdilo popunjenošću i nastavlja se i danas – govori Jakobušić i dodaje kako je situacija s domaćim gostima sada slična u cijelom Dubrovniku. – Hrvati su ponovno otkrili Dubrovnik jer je pristupačan, prazan i nižih cijena koje su kod nas 30 posto niže nego lanjskog kolovoza. Sada smo na tom valu pozitive i još surfamo – govori Jakobušić.