U Dubrovniku vlada prava pomama za spasiocima, a nema zainteresiranih iako plaća nije nimalo loša! Doznali smo hoće li ovog ljeta biti volontera Crvenog križa u Gradu

Proljetne temperature i sve sunčanije vrijeme najavljuju početak ljeta, a najtoplije godišnje doba sa sobom donosi kupanje. Međutim, tko će ove sezone nadgledati domaće i turiste na hrvatskim plažama dok budu uživali u ljetnim radostima? Pomalo zabrinjavajuće zvuči vijest kako na razini Hrvatske nedostaje licenciranih spasilaca. Ravnatelj dubrovačkog Crvenog križa, Živko Šimunović, objasnio je kakva je situacija na krajnjem jugu i tko će ‘čuvati‘ Dubrovčane i njihove goste na kupalištima.

Tonći Plazibat/Cropix

- Spasilaca definitivno fali. Hrvatski crveni križ je jedini u Hrvatskoj ovlašten za obuku spasilaca i nakon toga spasioci dobivaju licencu. Obuku provodimo jedanput godišnje, a tečaj će se održati odmah na početku 6. mjeseca te inače traje sedam dana. Objavili smo to u svim glasilima i portalima pa su sad počele prijave. Hoteli zovu, dosad nisu baš imali toliku potrebu za spasiocima, međutim, kako smo ušli Europsku uniju, hoteli, posebno oni visokokategornici, oni s pet zvjezdica, traže spasioce. Naravno, sve ovisi od koncesionara do koncesionara. I prije su trebali imati spasioca na svojim plažama, ali sad možemo reći da vlada pomama za spasiocima, govori Šimunović.

Podsjeća i kako spasilac ne može biti svatko, osoba mora biti i psihički i fizički spremna.

- Prije početka tečaja, kandidat mora položiti norme, a to znači isplivati 400 metara za manje od 8 minuta i prenjoriti 25 metara na dah, znači, širinu bazena. Nakon toga, kandidat pristupa tečaju koji traje 7 dana, intenzivan je, odvija se ujutro i popodne. Tečaj obuhvaća plivačke tehnike i spašavanje života u moru, prvu pomoć i predavanje iz ekologije mora. Nakon toga, kandidat dobiva licencu i može raditi kao spasilac, a licenca traje dvije godine i nakon toga je treba obnoviti, pojašnjava Šimunović.

Ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Dubrovnik Živko Šimunović

Ahmet Kalajdžić

Spasioci obično počinju s radom polovicom lipnja i na plažama su do polovice rujna.

- Kao jedno od rijetkih društava, osim splitskog, Gradsko društvo Crvenog križa Dubrovnik zapošljava spasioce zato što je Grad Dubrovnik vidio potrebu za spasiocima pa Crveni križ pokriva gradske plaže. Prošle godine smo na pet gradskih plaža imali spasioce, uvijek dežuraju u paru tako da rade po osam sati. Ove godine će isto tako raditi - na pet ili na šest gradskih plaža, a ostalo je prepušteno koncesionarima jer zakon je donio uputstva da bi svaka plaža trebala imati spasioca. Međutim, to se ne provodi toliko striktno, nisu rigorozne kazne i nadzori pa se zna dogoditi da neke atraktivne plaže u gradu uopće nemaju spasioca, a na to mi ne možemo utjecati. Na to mogu utjecati Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture i Lučka kapetanija, poručuje Šimunović.

Odgovorio je na pitanje hoće li ove godine biti dovoljno spasioca na dubrovačkim kupalištima i kolika im je prosječna plaća.

- Prošle smo godinena području Grada Dubrovnika imali 32 spasioca. Od toga je u Crvenom križu radilo njih 17, a ostali su radili na hotelskim plažama i plažama pod koncesijom. Ne možemo sad točno reći koliki će broj biti ove godine, ali koliko vidim i koliko hotelske kuće zovu, nisam siguran hoće li biti dovoljno spasilaca. Jer, posao nije fizički zahtjevan, ali je jako odgovoran, spasilac je 8 sati na plaži i pazi na sigurnost svih kupača, bilo da se nalaze u moru ili na kopnu. Posao nije za svakoga iako nije tako loše plaćen. Prosjek plaće se negdje u Hrvatskoj pa i u Dubrovniku kreće od 38 do 45 kuna (oko 5 do 6 eura) po satu neto. Plaća nije beznačajna, spasilac na mjesečnoj bazi može zaraditi između 10 i 12 tisuća kuna (od 1.300 do 1.500 eura) tako da je to atraktivan posao za mlade ljude. Trenutno provodimo intenzivnu kampanju, tražimo spasioce, obilazimo srednje škole odnosno maturante jer je uvjet da su napunili 18 godina, navodi Šimunović odgovarajući na pitanje kako objašnjava manjak interesa:

Tonći Plazibat/Cropix

- Dubrovnik je specifično područje, mladi ljudi se na to ne odlučuju. Spasilac mora raditi svaki dan, nema slobodne subote ili nedjelje, a može dobiti slobodan dan u 7 ili 15 dana, ovisno kako se dogovori s poslodavcem. To je vrlo odgovoran posao pa se mladi ne upuštaju u to. Možda im je draže biti bez odgovornosti, biti konobar ili raditi u skladištu i tako zaraditi za džeparac. To je posao koji je zahtjeva kompletnu ličnost i to je jedan od razloga zašto nema toliko spasioca. Posao spasioca u životopisu jednog studenta je samo dodatan plus jer u 90 posto slučajeva su to sve studenti. Ima momaka i djevojaka, znatno je manje djevojaka, lani smo imali samo jednu koja je bila spasilac. Od njih 10 jedna je djevojka, a ostali su muškarci. Biti spasilac ipak nešto znači, pomoći i spasiti ljudski život, pomoć kad se dogodi nezgoda, to je nenadoknadivo, ne može se taj osjećaj zadovoljstva i sreće mjeriti s ničim. Isto osjećaju darivatelji krvi i i svi oni koji su humanitarci, nema tih novaca kojima se to može platiti, naglašava sugovornik.

Otkrio je Šimunović kako će i ovog ljeta u Gradu biti volontera Crvenog križa Dubrovnik.

- Već smo se dogovorili s Društvom prijatelja dubrovačke starine i Turističkom zajednicom tako da će ove godine na četiri punkta u Gradu biti volonteri: ispred Sponze, ispred Velike Onofrijeve fontane, na zidinama kod Sv. Ivana i na Minčeti. Bit će naše ekipe koje se intenzivno obučavaju već dva-tri mjeseca, to su naši mladi. Mislim da će i na Lokrumu biti jedna ekipa, još to nismo utvrdili. Mladi jesu zainteresirani, a i za to dobivaju naknadu. To im je nagrada za sav volonterski trud koji odrade tijekom godine, imaju određene norme, trebaju ispuniti određeni broj volonterskih sati i oni koji imaju više volonterskih sati su u prednosti. Volonterski sati odnose se na rad u Crvenom križu, a svake subote imaju i treninge vezano za pružanje prve pomoći i na kraju školske godine i pred početak turističke sezone polažu pružanje prve pomoći kod naših dviju ovlaštenih liječnica koje imaju licencu za obuku i tečajeve prve pomoći. Nakon toga idu na terene. To je lijepi projekt, jako su zadovoljni, a rade po smjenama po 4 sata tako da se tih 8 sati raspodijeli u dvije smjene, ujutro od 10 do 14 i od 14 do 18 sati, pojašnjava ravnatelj dubrovačkog Crvenog križa.

Homo u đir

GDCK Dubrovnik

Napominje Šimunović kako je dubrovački Crveni križ započeo s programom ‘Homo u đir‘. U partnerstvu s Općinom Dubrovačko primorje i Zavodom za socijalni rad područnom službom Dubrovnik, i uz sufinanciranje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, osobama starijim od 65 godina nudi se besplatan prijevoz.

- Mogu nam se obratiti stariji i nemoćni pa ih vozimo, recimo do bolnice, ako trebaju uzeti lijekove, da malo prošetaju, da pođu do svojih prijatelja ili u spenzu, a nemaju mogućnosti da ih netko preveze, govori Šimunović.

Korisnici uslugu prijevoza mogu koristiti radnim danom, od ponedjeljka do petka, uz prethodnu najavu na brojeve 020/418 811 i 099/49 50 232. Prijevoz za sada korisnici mogu zatražiti do Dubrovnika i šire okolice te iznimno do nekog drugog mjesta s područja djelovanja Crvenog križa Dubrovnik.