- UTD Ragusa je potpisala ugovor o kupoprodaji dionica od dioničara. To je temelj kako bi krenuli oko zaduženja, pregovaramo s bankama i vjerujem da ćemo dobiti povoljne uvjete zaduženja i prezentirati ih Gradskom vijeću. 31. ožujka je datum do kad trebamo osigurati kreditna sredstva i vjerujem kako ćemo do tad sve riješiti. Dobro da je riješeno pitanje Luke Dubrovnik jer to je povezano područje u TUP-om. Siguran sam za buduće generacije naših sugrađana da se tamo mogu događati sjajne stvari. Tamo će biti komercijalni najmovi - poručio je u srijedu na sjednici Gradskog vijeća gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.
Najava stiže nakon nedavnog potpisa Ugovora za otkup dionica Tvornice ugljenografitnih i elektrokontaktnih proizvoda TUP d.d. i poslovnih udjela Elektrocarbon ESOP d.o.o. s gradskom tvrtkom UTD Ragusa d.d., zadnjeg čina za tvrtku koja je u Dubrovniku poslovala skoro punih sedam desetljeća i kraj klasične industrijske ere na jugu Hrvatske, čiji je TUP bio predstavnik. Početkom ove godine Grad Dubrovnik ponudio je 10,2 milijuna eura za kupovinu TUP -a, posljednje dubrovačke tvornice koja je pogon zatvorila 22. prosinca. Nešto prije toga u dijelu kompleksa otvoren je Muzej crvene povijesti, a za njim je zaživjela i kreativna urbana četvrt Gruža.
Prodaja bez duga
Svježi ugovor o kupoprodaji dioničkog portfelja čiji su potpisnici direktor UTD Raguse d.d Igor Jurišić, predsjednik Uprave TUP-a d.d. Luka Majić te član Uprave TUP-a i direktor tvrtke Elektrocarbon-ESOP d.o.o. Miho Soljačić povod je za prisjećanje na poduzeće koje će odsad živjeti samo u kolektivnoj memoriji sugrađana. Unatoč problemima s likvidnošću i kašnjenja plaća, TUP je dvaput izbjegao stečaj, kao i otkaze radnicima. Dugogodišnji predsjednik Nadzornog odbora TUP Denis Dežulović naglašava kako su uspjeli sva dugovanja svesti na nulu i UTD-u ostaviti čistu situaciju:
- Mi iz Uprave smo znanjem i iskustvom još na raspolaganju novom vlasniku kojeg čeka dosta posla s ekološkim sređivanjem ostataka proizvodnje, sirovina i repromaterijala. Uz ogromni financijski ulog i trud zaposlenika većina ekoloških problema je već riješena.
Još uvijek prvi čovjek TUP-a Luka Majić podsjeća da je odvajanjem od Croatia baterija i dolaskom grupe stručnjaka iz Zagreba, TUP osnovan 1953. Uzlazna faza poslovanja trajala je do 1987. godine, kad su imali rekordnih 670 radnika:
- Slijedi smanjenje zaposlenika, posebno u Domovinskom ratu, kad je TUP imao značajnu ulogu. Od monopolista 1990-tih tvrtka nailazi na probleme snalaženja na tržištu: raspad bivše Jugoslavije značio je gubitak brojnih kupaca i u Hrvatskoj gdje su ugašene željezare i brodogradilišta. Ipak, TUP se uspijeva probiti u Švedsku, Francusku, Slovačku i Južnu Koreju, zadržati Jordan... Naš proizvod je tražen i kvalitetan, ali je lokacija u Gružu neadekvatna za pogon. Znali da ovdje nema nastavka proizvodnje i željeli preseliti u industrijsku zonu Komolac. Da nismo u Dubrovniku, nastavili bi proizvoditi unatoč već zastarjeloj tehnologiji. Kad je Gradsko vijeće 2012. ukinulo zonu, onemogućen nam je prelazak u Knežicu, a zbog specifičnosti proizvodnje ugljenografita i ulaska u EU morali smo zadovoljiti niz ekoloških normi. Dozvole dobivene do 2021. morali smo iznova ishoditi. Uz problem lokacije, nismo mogli naći tokare, bravare i električare: zadnji su tokari i metaloglodači u Dubrovniku školovani 1997. ali smo ranije tehnički kadar najviše popunjalili iz BiH. Uvijek smo imali vrhunski kadar: prije rata mogli smo birati koga hoćemo i tražiti npr. pet tokara te selekcijom izabrati dvojicu. Danas je teško naći i jednog jedinog. A zadnje desetljeće proizvodnju smo izvlačili ugovorima o djelu s mlađim umirovljenicima, dok gubitak prihoda i manjak zaposlenika nadoknađujemo najmom zbog kojeg smo uložili veliki napor i novac u pripremu prostore.
27 samuraja
Doznali smo da je TUP od najma imao prihod od oko 50 tisuća eura mjesečno, što će do početka radova kupcu pomoći u povratu kredita. Inače, TUP je 2003. godine privatizaciju odradio prema ESOP-modelu radničkog dioničarstva: to je TUP-u omogućilo opstanak, ali je Upravi stvaralo teškoće upravljanja jer su radnici miješali ESOP-dioničarstvo i samoupravljanje. I dalje proizvodeći četkice za velike i male strojeve, izolatore, držače, uzemljivače i klizna kola, TUP nije davao otkaze. Trudio se da što više radnika ode u mirovinu uz zadovoljavajuću otpremninu.
No, ostalo je samo 27 radnika od kojih nam je jedan rekao:
- Mi smo posljednjih "27 samuraja" i uz naknade za dionice čekaju nas pristojne otpremnine od 60 do 120 tisuća kuna. A dogovor je da otkazi slijede 15 dana nakon prodaje dionica. Bit će nam plaćen i otkazni rok od četiri mjeseca- govori taj radnik i priznaje da unatoč sistematizaciji, svih 27 radnika rade na dva, pa i tri radna mjesta:- Danas se drugačije ne može proizvoditi!
Majić ističe da se proizvodi u ciklusima a opstali su zahvaljujući kvaliteti:- Jedine reklamacije bile su zbog slučajnog slanja jednog proizvoda manje! Najveći kupci su Hrvatske željeznice, ZET, Končar, sarajevski tramvaj, hrvatske te hidroelektrane na Neretvi i Drini te cementare u Kaštelima i Našicama. Prodaju 9400 "kvadrata" u Gružu i 17.300 u Knežici dio dioničara je htio ranije, a dio je bio za kasniju prodaju. Ipak, Skupština dioničara 12. siječnja jednoglasno prihvaća ponudu gradske tvrtke UTD Ragusa. Raduje me da smo dioničarima osigurali dobre uvjete za prodaju dionica, a interes za prodaju je iskazalo već 94 posto dioničara, a uvjet grada je bio 'najmanje 75 posto plus jedna dionica'! Pojedinačni se ugovori potpisuju u veljači, a isplata dioničarima slijedi osam dana od osiguranja sredstava. UTD je dužna u roku dvije godine svima otkupiti sve dionice pod istim uvjetima.
Jednoglasni izbor
TUP je vlasnik i 9 desetina kuće u Trpanjskoj ulici (Solitudo) od 130 "kvadrata". Tko ne znaj, valja reći da je zbog otkupa u TUP došlo 36 zainteresiranih tvrtki da bi najuporniji na kraju ostali poduzetnici okupljeni oko Nikice Valentića i Maria Sabolića, te Jaroslav Tržnjak. Tad još nije bilo UTD Raguse, a najduže su progovarali s Tržnjakom, inače vlasnikom više hrvatskih hotela. On je bio najuporniji te je uz UTD dao ponudu. Kažu da Tržnjak žali što mu je "propao projekt" jer je na drugoj strani grad koji je dao istovjetnu cijenu ali su se, svjesni da za svoj projekt moraju dobiti suglasnost Grada Dubrovnika, ostali povukli. UTD je dobila prednost i dioničari su je jednoglasno izabrali jer im nije svejedno tko preuzima prostor te žele da gradske vlasti kvalitetno iskoriste prostor TUP-a.
