Svi znamo da je u gradu previše apartmana, ali još se nije rodio taj koji će reći ‘e sad ih je dosta!‘

Što razlikuje domaćina i rentijera? Broj kreveta, veličina ili vrsta objekta, lokacija, zaposlena agencija za održavanje...? Kakve će se ekonomske politike primijeniti prema iznajmljivačima, a da posao bude održiv? Hoće li se nauštrb obiteljskog smještaja protežirati hotelski? Gotovo se svaki  iznajmljivač u Hrvatskoj ovih dana zapitao ista pitanja od kada je Ministarstvo turizma i sporta najavilo novu kategorizaciju obiteljskog smještaja i pri tome razlikovanje iznajmljivanja kod domaćina, onako kako se to na jadranskoj obali radilo desetljećima i prije internet platformi za kratkoročni najam, i rentijerstva, iznajmljivanja koje je danas najčešće.

Ministrica Nikolina Brnjac u medijima ovih dana govori o izradi Strategije razvoja održivog turizma do 2030. godine i Nacionalnog plana razvoja održivog turizma od 2021. do 2027. godine. Sve će biti održivo i digitalno, no kako će se strateški ciljevi pretočiti u svakodnevnu praksu i što realno očekuju iznajmljivači, mogu li se razdvojiti na domaćine i rentijere,  pitali smo najprije Barbaru Marković, predsjednicu Hrvatske udruge obiteljskog smještaja.

 - Mogu naravno, ali to zahtijeva ponovni proces kategorizacije za sve. U ovom trenutku svašta nam je kategorizirano, pa tri  zvjezdice imaju i pentahausi i garaže obzirom na kvadraturu. Zapravo je kategorizacija obiteljskog smještaja  vrlo slična hotelskoj, a to su stvari koje mi moramo razdvojiti. Ono što mene najviše brine jest hoće li se ljudi na terenu pitati za kategorizaciju, ili će se ona  opet raditi iz kancelarija? Nepoznavanje situacije na terenu je veliki problem – govori Marković za Dubrovački vjesnik. - Definitivno se tu treba napraviti  reda jer se do sada svašta kategoriziralo, jer u startu kategorizaciju nismo radili kako treba, nego smo je naslonili na hotelsku pa smo sada u problemu. Sada bi Ministarstvo brzo radilo kategorizaciju obiteljskog smještaja, a vidimo da su recimo u Španjolskoj čak blokirali mogućnost kategorizacija privatnog smještaja. U Barceloni koja je kategorizirana, novi se smještaj može kategorizirati  samo ako netko odustane. Na taj su način smanjili broj smještajnih jedinica. Ako krenemo u tom smjeru, to je super, no s druge strane rast će nam sivo tržište. To znači, uz kategorizaciju će se trebati uspostaviti i komunikacija s platformama za smještaj da se dobro kontrolira ono što se oglašava. Mi radimo s dvije, tri najveće Internet platforme, kontrola ne bi, po meni, trebala biti ni represivna nego samo radi dokidanja sivog tržišta – smatra Marković.

Vedran Levi/Cropix

No koja je ključna razlika između rentijera i domaćina koja se može primijeniti kroz pravilnike o kategorizaciji?  Do sada se broj zvjezdica određivao sukladno kvadraturi prostora,  no  Marković smatra da u kategorizaciju ubuduće treba biti uključena i lokacija, kvaliteta, pogled,  a ne nužno broj kreveta. - Svi znamo koja je stvarna razlika između iznajmljivača domaćina i rentijera,  nakon 10 sekundi znam tko je tko. Nije svatko za sve pa niti za domaćina u turizmu. Međutim, kako će Ministarstvo iz ureda uspjeti posložiti te razlike iznajmljivača u kategorizaciju, zaista ne znam. Kategorizacija je već godinama u pripremi, a čini mi se  kao da još ne znaju ni otkud bi krenuli. Nije niti čudo jer situacija na terenu je teška zbrka.  Problem je i što nemamo platformu za iznajmljivanje na nacionalnoj razini gdje bi se možda iskristalizirale neke stvari. I ona se najavljivala, mada je u pitanju milijunski projekt, a kako smo prvi puta dobili iz EU novac za turizam možda bi to trebao biti smjer u kojem kreću  - poručuje predsjednica Udruge obiteljskog smještaja RH.

Ivo Klaić, pročelnik Upravnog odjela za turizam, pomorstvo, poduzetništvo i energetiku Dubrovačko neretvanske županije, koje je preuzelo Ured državne uprave za turizam koji radi kategorizaciju privatnog smještaja kaže kako po njihovim saznanjima Ministarstvo još nema definirane smjernice kako će se raditi nova kategorizacija obiteljskog smještaja.  – Ne znamo još puno, čini mi se preuranjeno bilo što reći, osim da korekcije u kategorizaciji obiteljskog smještaja trebaju.   Postojeći model kategorizacije obiteljskog smještaja nije idealan u mnogo čemu i trebao bi poboljšanja. Međutim, strategija neće nešto promijeniti, no pravilnik kojim se kategoriziraju apartmani je ključan i on bi doista trebao promjene. I sa strane porezne politike za apartmane i po pitanju kvalitete apartmana. Sada su tablice dosta  manjkave jer recimo za četiri zvjezdice treba biti prostor veći od 25 četvorih metara, ali unutra može biti najjeftiniji namještaj, dok apartman od 19 ‘kvadrata‘ može imati najkvalitetnije i najskuplje uređenje ostaje na tri zvjezdice. Kvaliteta nije prepoznata u pravilnicima, nego se gledaju samo neki opći podaci.  Što se tiče poreznih politika, i to se promijenilo. Postojeći pravilnik već se promijenio prije par godina pa se porez na pomoćne krevete također mora plaćati.  I dalje  kao iznajmljivač paušalist smiješ imati do 20 postelja, gdje opet ima zlouporaba jer se mijenjaju rješenja za iste apartmane, odjavljuju se na pola godine, prebacuju na druge članove itd., a  to sve dopušta Zakon. Zato u uredu imamo ove godine sedam tisuća novih zahtjeva za kategorizaciju, no to nisu novi apartmani. I legalizacija je učinila svoje privremenim rješenjima kategorizacije, pa je rok produljen zbog pandemije  – kaže Klaić.    

Božo Radić/cropix

Strategija daje opću sliku, govori Klaić,  pa i strategija Grada Dubrovnika kaže da je apartmana u Gradu previše, ali kako ih ograničiti? Tko će biti taj tisuću i prvi koji neće biti kategoriziran i je li to legitimno? Nadalje, donose se prostorni planovi, planiraju turističke zone i broj postelja, a s druge strane dopušta se otvaranje turističkih postelja u kućama, mimo planova. Onda na terenu imamo tisuće gosta koji  prostornim planovima nigdje nisu evidentirani. Sve je to teško provesti, no svakako bi trebalo valorizirati kvalitetu, smatra županijski pročelnik Klaić.         

Kada Strategija iznjedri nove propise i pravilnike znat će se je li u sektoru obiteljskog smještaja postigla cilj i razdvojila domaćine i rentijere. Što želi tržište, jedne ili druge, to je također pitanje. Mlađe generacije putnika preferiraju self-check-in, bez kontakta s vlasnicima, govore neka istraživanja. Druga da je obiteljska atmosfera najviše na cijeni. Nedvojbeno je jedino da se trendovi u turizmu brzo mijenjaju i da digitalni svijet začas može okrenuti svaku potražnju.