Najveće ribogojilište u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, ono Ribe Mljet, posebno je po veličini i lokaciji. Tradicija uzgoja ribe je duga, seže još od 1990-te, općinsko poduzeće je počelo baviti marikulturom, kasnije su uslijedile poteškoće s financiranjem jer je dosta zahtjevno financijski a potom je išla privatizacija. Tako je 2003. nastala Riba Mljet. Direktor društva, diplomirani ekonomist iz Dubrovnika Alen Krkić već je trinaestu godinu u zahtjevnom poslu uzgoja orade, brancina i hame na Mljetu kojemu predstoji novo poglavlje.
Slobodni pad iz kamiona
- S novom površinom nećemo proširiti ribogojilište u smislu uvođenja novih vrsta, zadržat ćemo se na tri vrste koje već uzgajamo, a planiramo dodatnu vrijednost dati našim proizvodima tako da ćemo dijelom ići u preradu kroz čišćenje, filetiranje i pakiranje. Plan je olakšati kupcima i pratiti trendove. Naše proizvode pretežito plasiramo u Dalmaciju, južni do Trogira. Naš najveći kupac je trgovački lanac Tommy i gastro ribarnice Brač, preko njih većinu plasiramo, a uključena je i direktna prodaja restoranima na otoku Mljetu i Pelješcu – ističe Alen Krkić i objašnjava način proizvodnje koji se zasniva na uzgoju uvezene mlađi:
- Nabavljamo riblju mlađ, uglavnom su ‘nasadi’ u proljeće početkom ožujka, sad će nam uskoro prva isporuka mlađi iz Italije, točnije sa Sicilije. Mlađ nabavljamo i iz Francuske, dolazi nam riba veličine 3 do 5 grama, u specijaliziranim vozilima se isporučuje kamionima cestovnim putem. Kamioni su posebno opremljeni da bi riba mogla preživjeti, moraju imati sustav prozračivanja i filtracije morske vode koja se na putu mora mijenjati, zbog čega oni staju u prijevozu nekoliko puta. Slobodnim padom ona se iz kamiona spušta u kaveze koje prethodno pripremimo. To radimo u portu na Mljetu u trajektnom pristaništu, a onda povlačimo kaveze pažljivo jer su u pitanju male ribice, živi organizmi. Uz što manje stresa ih odvučemo do uzgajališta i tamo sidrimo kabveze na već pripremljeno mjesto. Dalje nastavljamo tu uzgoj po pravilima, uz redovito mijenjanje mreža, svakodnevno hranjenje i pažnju. Obvezna je i kontrola, budući da postoje mnoge opasnosti od ptica, nevremena, morskih predatora... - priča nam direktor Ribe Mljet i objašnjava kako mlađ mora najmanje dvije godine rasti da bi bila spremna u najmanjoj pecaturi.
- Mi, međutim, proizvodimo ribu i u većim pecaturama pa vam za veću ribu trebaju tri do četiri godine da bi došla na tržište. Cijene ribe po kilogramu startaju na 7 eura bez PDV-a pa do 20 eura za veće ribe. Što je riba manja, jeftinija je. Veća pojede više hrane, veći je tzv. faktor konverzije. To je jedan od najvažnijih parametara u uzgoju, koliko smo potrošili hrane da bismo dobili određenu biomasu. Što je riba starija i veća, raste i faktor konverzije. Za manju ribu koja najranije ide na tržište je otprilike 2, znači potrebna su nam 2 kilograma hrane za jedan kilogram biomase. Za veću ribu doseže 4 i samim tim je ta riba skuplja – kaže nam Krkić i posebno se osvrće na jadransku riblju vrstu koju su oteli iz zaborava:
- Hama je gotovo bila na rubu izumiarnja na Jadranu, a vi ste je obnovili kroz uzgoj? Točno je, ona je bila u potpunosti izumrla zadnji primjerci su lovljeni na ušću Bojane između Crne ore i Albanije 1970-tih. Hama naraste preko sto kilograma, ali zbog prirodnih karakteristika poput sporog kretanja ili skupljanja u velika jata za vrijeme mrijesta i ulazaka u ušća rijeka. Bilo ju je lako loviti, u nezgodno vrijeme kad bi bila puna ikre bi se izlovljavala i tako je došlo gotovo do istrebljenja.
Hama nama dolazi iz Francuske i uspjeli smo je ponovno uvesti u Jadran – dodaje sugovornik koji se prije zapošljavanja u Ribi Mljet nikad nije bavio marikulturom:
Uvoze tek konope
- Jedina veza s ribom bila mi je što sam rođen u Dubrovniku i cijeli život na moru. Javio sam se na javni natječaj i tako sam od 2011. u Ribi Mljet. Kod nas radi domaća radna snaga, a strane zaposlenike ne uzimamo, dosad su ostajali godinu dana, a nama toliko treba da nekoga obučimo pa on odmah zatim ode. Ima nekih naznaka promjena, vidjet ćemo. – ističe Alen Krkić i napominje kako Riba Mljet s nabavkom opreme nemamo problema:
- Kaveze nam proizvodi pogon u Kutini, a mreže tvornica iz Biograda. Uvozimo konope, ali se većina proizvodi kod nas. Godišnja proizvodnja prelazi nam 100 tona. Korona nas je malo omela, pa smo imali mali zastoj, ostalo nam je nešto ribe što je povećalo ukupnu biomasu na oko 140 tona. Plan je dalje tu količinu povećati – najavljuje Krkić i pojašnjava kako je ugovor potpisan s Dubrovačko-neretvanskom županijom doveo do proširenja koncesijskog područja.
