Je li ovo prilika da, poput pravog pacijenta nakon ozbiljne bolesti, počnemo novi i kvalitetniji život, pitanje je čijem su se pozitivnom odgovoru neki i ponadali dok su u kućnom pritvoru gledali kako se ruše svjetska gospodarstva.
Mnogi su se zato danas dok gledaju prizore s praznog Straduna sjetili Pave Župan Rusković, jer upravo ona je nebrojeno puta upozoravala na osjetljivost turizma, ali je i predlagala njegov potpuno drugačiji razvoj, donosi Slobodna Dalmacija.
Svatko tko je imalo pratio turističke (ne)prilike kroz godine masovne okupacije naše obale morao je zapamtiti i apel ove bivše ministrice turizma u vrijeme Račanove vlade da se strategija i ponuda, barem u Dubrovniku, okrenu k elitnom turizmu. Nasuprot tome, Grad je iz godine u godinu doživljavao desant s mora i iz zraka, zbog čega su Dubrovčani natjerani na zbjeg u predgrađe.
Kruzeri nisu jedini krivci
Pave Župan Rusković govori nam da je zadnji put u Gradu bila u veljači, do ljekarne je pošla i kaže da joj je svaki put teško.
Kad je pitamo hoće li se nakon ove krize nešto promijeniti u smislu podizanja kvalitete i ponude, kaže da nije optimist jer masovni turizam, među ostalim, dovodi u vezu i s osvajanjem vlasti u gradu. Puna blagajna, puna biračka kutija! Ispričala nam je i što je doživjela u vrijeme karantene zbog epidemije, a što ju je kao čovjeka duboko potreslo i razočaralo.
Hoće li netko nakon poremećaja uzrokovanog epidemijom koronavirusa mućnuti glavom pa preorijentirati ponudu ka privlačenju platežno moćnijih gostiju i ograničiti nesnosne gužve zbog uplovljavanja kruzera.
- Najprije bih naglasila da nisu kruzeri isključivi krivci za stvaranje gužve u Dubrovniku. Osim megakruzera, tu su brojni niskobudžetni avioprijevoznici čiji gosti uglavnom ostaju dva do tri dana; tu su dnevni izletnici iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i srednje Dalmacije; automobilski gosti na dnevnim izletima...
S druge strane, ovo jest prilika da se kroz promišljenu i kontroliranu ponudu stigne do klijenata veće platežne moći. Ipak, poučeni iskustvom nakon Domovinskog rata, kada smo imali priliku definirati kakav turizam želimo, očekivati je da ćemo opet svjedočiti istom ili sličnom scenariju kao i proteklih godina kada se turizam jednostavno "događao" i kada se masovni turizam još brže razvijao.
Nekidan ste se poslužili narodskom izrekom kako je svako zlo za neko dobro. Što ste time mislili?
- Prvo, mislim na kreatore gospodarske politike vjerujući da su shvatili koliko je opasno ovisiti o jednoj grani, a pogotovo o tako osjetljivoj kakav je turizam. Nadam se isto tako da će sada bolje razumjeti pozitivni utjecaj turizma na razvoj ukupnoga gospodarstva, državni proračun i životni standard stanovništva.
Drugo, želim vjerovati kako će ova kriza utjecati na promjenu percepcije o najlakšoj zaradi kroz turizam. I to je dobrim dijelom utjecalo na povećanu masovnost i pad ukupne kvalitete naše ponude, što dugoročno znači "lomljenje grane na kojoj sjedimo". Treba nam puno više kreativnosti i inventivnosti u prezentiranju naših bogatih resursa i organiziranju odmora za pamćenje.
Problem je i u ponudi
Kako bi Dubrovnik izgledao da je politika onomad poslušala vaš savjet o elitnom turizmu?
- Od samih početaka razvoja turizma u Dubrovniku se težilo prema ponudi visoke kvalitete, što potvrđuje najviše hotela s pet zvjezdica. Međutim, već početkom osamdesetih krenulo se prema masovnom razvoju i nastojalo se povećavati kapacitet hotelskog smještaja na uštrb kvalitete.
U obiteljskom smještaju je takav trend pogotovo došao do izražaja nakon Domovinskog rata. Umjesto da se na nivou destinacije definiraju vizija i strateški razvoj, nastupila je inercija prema privatnim interesima. Davatelje nedovoljno kvalitetne ponude donekle možemo i razumjeti jer su to najčešće ljudi koji se nisu bavili ni jednim segmentom turizma.
No, upravo je zato lokalna vlast zajedno sa strukom trebala definirati standard ponude na svom području. To znači i strožu kategorizaciju privatnih apartmana. Istina, možda bi se gradska vlast tako nekim biračima zamjerila pa je bilo lakše pustiti "neka ide kako ide sve dok se lokalni proračun puni".
Postojala je bojazan tada da će, ako je ponuda prilagođenija bogatim gostima, i građanima biti skup život.
- To nije nužno točno i ne treba tako biti. Današnja ponuda u svim turističkim mjestima nije prilagođena samo bogatim gostima, pa su ipak cijene visoke i zato ispašta lokalno stanovništvo. Osim toga, problem je i u ponudi, a ne samo u cijeni, i to prvenstveno što se radi o vrlo skupom najmu prostora.
Bilo bi logično određivati cijenu najma od jedne kune ovisno o kvaliteti i autohtonosti proizvoda i na taj način poticati kreativnost. Ovako na Stradunu imate ponudu jeftinih suvenira koji nisu originalno dubrovački, već su uvezeni za mali novac, a prodaju se višestruko skuplje. Na Stradunu se nisu smjeli prodavati šterike, sladoled... Takve stvari gosti mogu kupiti i drugdje u svijetu. A građani su napustili stanove, znam da je teško iz više razloga stanovati u strogom centru, ali teško je i živjeti u uvjetima takve gužve i buke.
Niža cijena - lošija kvaliteta
Upravo zbog kritike takve politike razišli ste se s tadašnjim gradonačelnikom Androm Vlahušićem. Ostala je upamćena vaša izjava da nam ne trebaju pijani Australci koji povraćaju po Stradunu.
- Jesam, ali najveća mi je satisfakcija i potvrda da sam u pravu bila anketa koju je nakon toga proveo portal The Sydnay Morning Herald, gdje je više od 90 posto čitatelja stalo na moju stranu, iako se radilo o njihovim sunarodnjacima.
Je li sada put za izlazak iz krize snižavanje cijena?
- Nije, osim ako je do sada cijena bila nerealna. U ovakvim situacijama poželjno je dodati nešto uobičajenoj ponudi, a ne smanjivati cijenu. Kada se jednom cijena smanji, teško ju je više vratiti, a, osim toga, niža cijena posljedično ima lošiju kvalitetu.
Kakva je vaša prognoza za ovu sezonu?
- Istra, Kvarner i zadarsko područje proći će puno bolje od preostalog dijela obale koji je pretežno aviodestinacija. Ali sve opet ovisi o tome kako će se situacija s koronavirusom dalje odvijati. Kako sada izgleda, novi val je tu i zato nisam optimistična. Nadajmo se da će sve ovo završiti kao jedna loša sezona.
Jeste li upoznati s protokolom za domaćine u slučaju da se gosti razbole i što mislite o poslovanju u tim uvjetima?
- Hrvatski zavod za javno zdravstvo propisao je preporuke za sve kategorije posebno i na svakom je subjektu da poštuje i provodi propisane mjere. Ovo su novi momenti koji će promijeniti poslovanje i na to se treba priviknuti. To je nešto što će postati normalno. Slično kao što su se promijenile kontrole u zračnim lukama nakon 11. rujna 2001. godine.
Bili ste u vrijeme rata direktorica Atlasa, nakon ministarske funkcije, bili ste angažirani u gradskoj Turističkoj zajednici, pa ste imali i vlastitu firmu. Što radite danas, jeste li u mirovini? Jeste li baka?
- Daaa. Imam dvije kćeri i sedmero unučadi. Najstariji ima 22 godine, a najmlađa 11 godina. To mi je najveće bogatstvo.
Čula sam da ste u kući u Čilipima nakon karantene zbog koronavirusa zatekli migrante. Je li to točno?
- Jest, na žalost, bila sam odsutna mjesec dana. Netko tko je očito znao da u kući nema nikoga doveo je migrante, provalili su u kuću i neko vrijeme tamo stanovali. Žao mi ih je i bilo bi mi drago ako im je pomoglo ono što su odnijeli, ali me zgraža činjenica što netko na njima jako dobro zarađuje.